
Iznikla sama
u kamenu i travi,
tko li je zaljeva
i obrezuje,
tko li se ljepotom
njenom bavi.
Bura joj latice miluje
i češlja raskošne grane,
planinske pčele
skupljaju nektar,
planinar umoran
pored nje zastane.
A ružice nježne
mirišu trepere,
i najesen iz dulibe neke
doći će medo,
da plodove ubere.
Zato i jesi toliko lijepa
ružice zelena,
bodljikava, čista,
iz ljubavi cvateš
i svima se daješ,
a za uzvrat baš
ne tražiš ništa.
|