30.10.2009., petak
MEDINO BRUNDANJE
 Ogroman sam i nespretan ljudi zaziru od mene, dok tražim slatke plodove šumske budeći stanovnike njene. Zovem se medo živim u brlogu, rado bih košnicu meda i s pčelama sklopio mir i slogu. Čim se približim slatkome saću, u duplji hrasta što mene čeka taman što liznem kraljevski nektar na mene se sjuri roj iz daleka. Čudesno sam satkan ogroman i snažan, mojem Stvoritelju sigurno sam važan. |
U VISINAMA
 Moj dom je visoko iznad bijelih oblaka, a kad ih sunce rastjera bljesne mi cvijetna dolina, potok i uvala svaka. Živim udobno na stijeni stvoritelj o meni se brine, daje mi bistru vodu i sočnu travu iz doline. Zato sam ponosan kozorog poziram na visokoj stijeni, umornim planinarima što penju se k meni. |
MUDROST
 Prozvaše me da sam lukava, i taj dar primih zabadava. Stvoritelj me ovakvu htio u vječnosti me ovakvu zamislio, na zemlju me poslao i adam...čovjek, ime mi odabrao. Lisicom me prozvao i živjeli smo u ljubavi, dok družica njegova jabukom...sve ne pokvari. Istjerani iz edena bez ljubavi i nade, mudrost što mi stvoritelj udjeli s adamovim grijehom, lukavost postade. |
BOG JE LJUBAV
 Bog je ljubav, jer ljubi bez računice Bog je ljubav, dobre i zločeste dječice. Bog je ljubav, i kad ne voliš svojega brata Bog je ljubav, i kad mu pred licem zalupiš vrata. Bog je ljubav, u duši prepunoj boli Bog je ljubav, i kada te nitko ne voli. Bog je ljubav, jedina ljubav, vječna ljubav, miomirisna ljubav. Da...Bog je ljubav i sve ljude voli, zato sam sretna u njegovoj školi. |
KRIŽ
 Nosiš ga oko vrata satkanog od srebra drveta i zlata, i besćutno prolaziš pokraj siromašnog brata. Zar je križ ukras koji se na tvojem lančiću njiše, zar je križ modni hit, običan predmet i ništa više. Križ je život križ je znak našeg otkupljenja, zato časti križ on je sigurna luka spasenja. |
29.10.2009., četvrtak
ŽIVJETI OD LJUBAVI
 U planinskom bespuću njen je dom skakuće, leprša, znatiželjno gleda, s radošću dočekuje znojne planinare kad joj mrvicu kruha veselo podare. Kamen i nebo..plavetne visine po kojima neprestano kruži, cvrkuće, pjeva, grakće, treperi obljeće planince da im se oduži. Ništa ne radi, već samo pjeva njenoj ljepoti, planinar se divi, ta mala ptičica iz kamenog bespuća od ljubavi Stvoriteljeve isključivo živi. |
28.10.2009., srijeda
ISUS TE ZOVE
 Pogledaj me u oči dođi na moje grudi, prigni umornu glavu i vjeran mi budi. Uđi u moje srce ono za tebe kuca, uđi...i zasjat ćeš ko zraka izlazećeg sunca. Sve patnje i muke radosno predaj meni, dat ću ti srce svoje diskretno bit ću u tvojoj sjeni. A kad te očaj stisne a duša napuni mraka, uđi u moje srce u kom je utjeha svaka. |
VIDOVA GORA
 Vidova gora na otoku Braču najviša kota na plavom jadranu, kameni ostaci prastare crkvice prkose buri i noću i danju. A pogled puca po modrom moru tamo duboko je bolska ravnica, zlatni rat, pa vinova polja pješčana plaža, ljetna omaglica. Kada je nebo bistro i oštro na horizontu...stasaju otoci, Biševo, Vis do Jabučke hridi i kameni šešir...Biokova se vidi. Krenuh iz Bola, starim strmim putem u mašti sa slavenskim bogom Svevidom, po kamenoj stazi možda ga i sretnem, kraj suhozida pri Svetim Vidom. |
VELEBITSKA ZORA
 Endemska ljepota našeg Velebita obišla je daleke zemlje svijeta. Našoj planini tuđinac se divi a miljama daleko, od nje živi. Šta tuđin znade o Jelovoj ruji Konjevači i Rizvanuši, o maloj degeniji i njenom opstanku dali zbog toga, pati u duši.? On nije gledao Velebitsko nebo u svibanjskoj noći prepunoj zvijezda, on nije slušao cvrkut ptica u proljeće...dok svijaju malena gnjezda. On nije gledao kapljice rose kristalno čiste u mirisnoj travi, ni malog medu kako se igra i zeleno lišće...baca po glavi. On nije doživio Velebitsko jutro na Velikom rujnu, nadomak mora, pa zar nam tuđinac treba reći kako je divna Velebitska zora. |
POŽUTJELI LIST
 Bio sam list prepun života sad sam oronuo, uveo i žut, plesah zanosno visoko u krošnji, a danas padoh na šumski put. Po meni gaze ja šuštim i pjevam, iz mojeg krila niknut će cvijeće, ljubice, jaglaci, ciklame, zvončići u šumi tirkiznoj, u rano proljeće. Kroz mirisno cvijeće živjet ću i dalje, u svakoj peteljci moj pogled se krije, a novo lišće u proljetnoj šumi, treperi, pleše i cvijeću se smije. |
MREŽNICA
 Mrežnica teče, bistra, zelena, žubori klokoće, priča, zastajkuje, sijeća se onih kojih više nema hrvatske ratnike nježno oplakuje. Generalski stol u subotnje jutro blagdan Svete Katarine Aleksandrijske, i spomen obilježje za sve poginule, iz stopedesete brigade gardijske. Mrežnički brest na prvoj crti oronule drvene kućice male, u teškim danima devedesetih hrabrim ratnicima život sačuvale. Čuje se lavež začuđena pseta seoce pusto ko da nikog nema, iz trošne kućice zacviliše vrata iziđe baka, tiha kao sjena. Dođite na kavu, prozbori sjetno meni je imendan, popijte rakiju uzmite jabuku, uđite k meni, drhtavim glasom pozdravi satniju. I sve što ima, na stol je iznjela siromašna baka u svom siromaštvu, u svakoj jabuci njezino je srce nesebična ljubav...njeno je bogatstvo. |
VELEBIT
 Velebit, mirisav, surov, hirovit stražari nad morem, našim Jadranskim, ljubomorno čuva u njedrima svojim endemsko bilje po dulibama gorskim. Encian, degenija krase ti lice jutarnja rosa oči ti mije, a Veliko Rujno i njegova Gospa ko divni kondor nad tobom bdije. Ljubim te planino, naša, jedina, sva bespuća tvoja, ponore i hridi, poskoka, vuka, lisicu, medvjeda tajnovitost tvoju što planinar vidi |
ČOVJEK
 Pa šta je čovjek da ga se spominješ, stvorio si ga iz blata dao mu vlast nad prirodom i otvorio mu Nebeska vrata. A on.... kruna svega stvorenog, ne sluša zakone tvoje, postade rob svoje požude u pitanje stavi spasenje svoje. Zato mu šalješ Bezgrešnu Majku, da ga izvuče iz njegova blata i kad se očisti od gube grijeha, grliš čovjeka...svojega brata. |
27.10.2009., utorak
NE BOJ SE
 Poleti slobodno u plave visine leti ko ptica... raširi krila, ostavi zemlju i njeno blato ljubav te vječna za Nebo stvorila. Zašto se bojiš vinut visoko zašto te zemlja vuče i veže, hrabro zamoli Svetoga Duha da verige grijeha odmah prereže. |
23.10.2009., petak
KAD PONOVNO DOĐEŠ
 Kad ponovno dođeš Isuse na zemlju ovu, besplodnu suhu, kada se vratiš, dali ćeš naći mrvicu vjere...u svome puku...? Jedino svijetlo u moru mraka jest Tvoja Riječ...Crkvi predana, a ona polako poče tonuti modernom herezom rastrgana. Katolička Crkvo...starico mati ruju ti grudi...iznutra...izvana, lice ti mažu, modernom šminkom u temelju svome...Kristu si odana. Pa neka te razruše, masoni do kraja Duh Sveti obnovit će lice Tvoje, u vlastitoj krvi bit ćeš oprana do na kraj svijeta skupljaš ovce svoje. |
I NEMA NIŠTA
 I nema ništa novo pod suncem, govori biblijski Propovjednik stari, jer sve što je bilo... ponovno će biti, i sve što se činilo... ponovno će se činiti. Al treba ostat vjeran svome Bogu, Njegovoj riječi što život znači, uzvodno plovit u modernoj arci, sa Duhom Svetim bit ćemo jači. I kad te bace u prazan zdenac, i kad te prodaju kao Juda Krista, ostati vjeran i kad nema vjere, vrhunac to je pravog mučeništva. |
JA PJEVAM
 Ja pjevam svojoj Majci ja pjevam svojoj Kraljici, Ona je sa mnom kad sam na planini, Ona je sa mnom dok sam u nizini. Olujnim morem plovimo skupa, čvrsto me drži Njezina ruka. Jedina pozna sve moje boli, Ona me razumi, tješi i voli. Nježno joj šapućem sve želje svoje a Ona me sluša, baš mene treba, moja je Majka Kraljica Neba. |
22.10.2009., četvrtak
RUŽARIJ
 Spleten... od nebeskih ruža, taj miomirisni vijenac što Nebeska Majka nam pruža. Uzmimo dar i molimo svakoga dana, a kad nas zahvati tuga, s nama je Nebeska Mama. |
ČUDESNE BOJE JESENI
  Šuma u haljini duginih boja kao da se sprema na daleki put, a lišće žuto, crveno pa smeđe već je prekrilo i šumski put. Kestenjast kesten iskoči iz ljuske pa zbunjen osta na planinskoj stazi, tiho zaroni u šareno lišće pred gojzericom mojom da ga ne pogazi. Fijuče bura na mojoj planini šuma je prepuna čudesnih boja, uskoro će dobiti snježnu haljinu čarobno,blještavu...posebnog kroja. |
MOJA BUNJA
 Zavlačih se u nju često kad nadviše se crni oblaci, a pred neverom to bijaše sigurno mjesto. Od kamena čistog satkana i sad me sijeća djetinjih dana. Tu sam se igrala pirata skrivača, i čekala umornu nonu kad se iz vinograda našega vraća. Najprije promoli magareća glava motika, konop, pa nona moja na leđima njegovim pognuta spokojno spava. Moj magarac vjerni pozna svoju bunju, noseći usnulu nonu zareve nježno, al...ne uđe u nju... |
NEBO IZNAD SNJEŽNICE
 Promatram nebo na vrhu Snježnice a ono je modro, plavo, duboko, ko more sinje, gdje bljeskaju se vali a tamo daleko...Zaljev je Svetaca, Boka - Kotorska nježno se zrcali. Herceg Novi i Leopold Mandić mali kapucin Svete Crkve naše, Ozana Kotorska, Gracije iz Mula živi svjedoci, svete vjere naše. Oni su svjetionici na moru života dok naš brod ljuljaju nemirni vali, naše je kormilo u sigurnoj ruci a put za Kristom...Oni su pokazali. Katolička Crkva Rimska i Sveta vodi nas sigurno u vječnu luku, dok kupimo mrvice sa tuđeg stola Apostolsku Lađu...vjetrovi tuku. |
KRISTOVA LAĐA
 Nemirnim morem ovoga svijeta plovi Kristova Lađa, iako pušta na sve strane Ona je sve ljepša, čvršća i mlađa. Prolaziš Lađo oluje čišćenja već dva milenija lome Ti krila, a Ti još jača izlaziš iz boja svetija čistija no što si bila. Rimokatolička Crkvo Jedina Sveta vodi Te Petar današnjih dana, potonuti Lađo, nikada nećeš od Krista Isusa...Ti si osnovana. |
BOŽJI KUTAK
 Uđi u Božji kutak u srcu tvom se krije, zalud ga tražiš u tuđem bespuću jer tamo sigurno nije. Duboko uroni u svoju nutrinu, kome si otvorio duhovna vrata u svijetu mistike i darova duha, možeš susresti i Vuka i Brata. Zato te Crkva tvoja uči kao Majka vodi te k cilju, u Njenom naručju lutati nećeš a darova Božjih...imaš u izobilju. |
TAJNA VJERE
 Svakoga dana pod Svetom Misom tajna se čudesna zbiva, u pretvorbi Hostija postaje Tijelo a vino...Krv Krista Gospodina. To nije privid, to nije spomen na Kalvarijsku Žrtvu Svetu, tu živa je prisutnost Isusa Krista u Crkvi Ktoličkoj do kraja svijeta. I zato čovječe u Crkvu dođi u Tabernakulu Isus te čeka, dođi ko prosjak bez doma svoga il umoran putnik, nekud iz daleka. Neće te pitat za bespuća tvoja umornu glavu na Rame Mu stavi, On Ljubav Vječna beskrajno te ljubi zbog tebe nosi...to trnje na glavi. |
U GOSPINOJ ŠKOLI
 Jedini lijek protiv droge jedini lijek protiv alkohola nije antabus ili tetidis, već Međugorska Gospina škola. U ćenakulu nema liječnika ni psihijatra tamo nema, uz fizički rad i jutarnju molitvu, redovnica Elvira lijekove sprema. Dan počima sa Misom Svetom, kopanjem krampom po kamenjaru, beznadni mladići nađoše Boga silno zahvalni Gospi na daru. Pod okriljem Majke Kraljice Mira, duh droge i pijanstva njihove duše više ne dira. Oni su slobodni od svih poroka, Kraljici Mira zahvalni do vijeka. |
ŽIVA CRKVA
 Crkva je živa kamenjarom teče, izlizanim kamenom u crvenoj zemlji, milijuni koraka u jutro u podne u veče. Obuveni... bosi uzlaze na brdo, znojni...al' sretni ni tlo im nije tvrdo. To živa Crkva žubori, teče i moli, međugorskim kamenjarom u Gospinoj školi. Sve ljudske rase gmižu po polju, s krunicom u ruci ili o vratu, i bijeli i crni ne štede osmjeha, što ga u prolazu poklanjaju bratu. I tako okrijepljeni s nebeskih visina, hrle na ispovijed kod Božjega Sina. Umiveni... čisti od životnog blata, okrijepljeni Svetim Sakramentima, s ljubavlju grle odbačenog brata. Međugorje oaza... mira i ljubavi, ispovjedaonica cijeloga svijeta, milosno mjesto Kraljice Mira, stado maleno cijelog planeta. Živa si Crkvo moja Rimokatolička Sveta, i vrata paklena neće Te nadvladati, to nam obeća Spasitelj Svijeta. |
BEZGREŠNA
 I kad odlutam dolinom sjena na izvor života vrati me ruka Njena. Ona je Bezgrešna nadamnom bdije, brani me, vodi, svetim plaštem krije. Ona je Moćna Ona me čuje, i mojoj radosti Ona se raduje. Ona je predivna Ona me sluša, kada me zaboli ohola duša. Ona je Ljekarna za sve boli, Ona Bezgrešna za mene moli. U Bezgrešno srce Ona me zove, otkriva rajske pašnjake nove. Hvala Ti Majko ljubavi jedina, Ti Zvijezdo mora Prečista...Predivna.. |
BOŽJE OKO
 Danas će postati jučer sutra će postati danas, u smjeni dana i noći Božje oko...gleda na nas. Ono te prati kud god se krećeš, dolinom, planinom, selom i gradom, kada se moliš i kada psuješ kada si iskren i kada lažeš, i tragove svoje prekrivaš kradom. Ali se ne boj pogleda Božjeg iz njega sama ljubav grije, i kada si griješan, prljav i jadan Božje se oko nad tobom smije. |
OCU LEOPOLDU MANDIĆU
 Ti gorostas Božji, tek...čovječuljak si bio, svetim životom svojim Hrvatski rod si zadužio. Kapucin mali a srce veliko, ispovijeda...ljubi i tješi... žalostan od Tebe ne ode nitko. Cijeli si život u Padovi bio, da ljubiš Herceg Novi i Domovinu Hrvatsku nikada nisi krio...! zato Ti Oče Leopolde Sveti, od svega srca hvala, a zaljev Hrvatskih Svetaca, jest...kolijevka Tvoja mala. |
SVETA MONIKA
 Dok gledam tvoje ispaćeno lice, prepunog patnje, nadanja i boli sjeti se...sjeti i mene grešnice. Molila si dugo ispaćena majko, dva decenija za jedinca sina, oholog mladića Augustina. I sama si klonula pod bremenom života, iskrena opaska tvoje služavke, za tebe bijaše velika sramota. Tad si se digla iz svoje muke, snažna...još jače sklapala si ruke. Isus je primio sve tvoje boli, rasla si u svetosti u njegovoj školi. I zato imamo sveca Augustina, i majku Moniku za uzor svima. |
KRIST KRALJ
 Krist Kralj sasvim neobičan, vojsku ni palaču nema, a svakom beskućniku je sličan. Raspet između zemlje i neba, zar netko još takvoga Kralja treba..? Ali On živi i vlada, a gdje su zemaljski kraljevi sada..? Krista Kralja sve stvoreno slavi, zbog tebe nosi to trnje na glavi. |
KRALJICI MIRA
 Subotnje predvečerje kamenjar u tišini sunce se bliži zalasku svome, rumene zrake na tren zastanu na brdu Crnici, na bijelom liku Tvome. Gledam Te Majko, a Ti gledaš mene moja se duša sva izljeva tebi, uzimaš breme sa moga ramena i nježno ga stavljaš na grudi Sebi. Tu prestaje govor i misao svaka tu susret je Majke i Njenog djeteta, tu susret je Neba i griješnog čovjeka Kraljici Mira...klicat ću do vijeka. |
PROLJETNI DAH
 Na proljeća dah, svaki se život budi livade, šume, rijeke, planine, sve ono što nisu uništili ljudi. I slušam jecaj maloga cvijeta što osta u travi zgažen i sam, za njega kao da nema proljeća, ništa mu ne donosi sunčani dan. Pridigni cvijetiću peteljku malu mirisni pogled, put neba vini, žubori potok, brzaju rijeke, život je procvao u tvojoj dolini. |
MOJEM STVORITELJU
 U prirodi Tvojoj, ja susrećem Tebe u travi i cvijeću Stvoritelj se krije, u bistrom potoku i vrletnom slapu Božje se lice, uvijek meni smije. U svemu je pečat Presvetoga Trojstva u melenom cvijetu, ma pogledaj brate, peteljka, latice, zatim tučak mali Presveto Trojstvo iz njeg se zrcali. U običnom stablu: korjen, deblo, krošnja, a obitelj naša:otac, majka, dijete u Presvetom Trojstvu, sve Tri su Osobe u Presvetom Trojstvu, Tajna vjere svete. |
21.10.2009., srijeda
LICE STVORITELJEVO
 Tebe tražim...vrhuncima planina milujem bespuća...Tvoja kamena, sa nebom se spaja rascvala dolina desnicom Tvojom ispisana. Lice ti tražim u surom orlu što plavim visinama kruži, a Ti me gledaš u bistrom slapu potoku i rijeci...što s morem se združi. Obraz Ti gledam u tihoj noći po nebu prepunom zvijezda, u meteoru što bljesne pa nesta a neka zvijezda...i moja je jedna. Kud god da krenem Ti si posvuda Tvoj sveti pečat sve stvoreno ima, u svemu je odraz Tvojega lica s vrhunca planina...dovikujem svima. |
PRVI PLANINAR
 Isuse... Ti si prvi planinar bio, dok si zemaljskom domovinom prolazio. Na brdu jednom si kruh umnožio, i pet tisuća ljudi nahranio. Na drugoj gori si se preobrazio, i s Ocem svojim u svijetlosti bio. Hodao si svojom Galilejom Samarijom i Judejom, kud god si prolazio sve nemoćne si izlječio. Po Galilejskom moru si hodao... i Šimunu...Petru... Nebeske ključeve predao.. U mirisnom Getsemaniju cjelovom izdan si bio, i svojim krvavim znojem zelenu travu orosio. Jordanskom dolinom si prolazio... a na brdu Lubanjskom raspet si bio... I dok se uspinjem na planinu neku, klanjam se Tebi... Bogo - Čovjeku...!! |
NA PLANINI
 Gotovo svaki vikend sam na nekom planinskom vrhu, gdje nebo rukom dotičem, a zeleno cvjetna dolina se proteže u beskraj, pa sa ove visine gledano, i ona se sa modrim nebom spaja. Oko mene živahne planinske ptičice sa zlatno žutim kljunom i crnim perjem, što im još više pojačava mistični izgled, na ovim visinama. Neumorno se vrte, poljeću, sljeću i ateriraju drito na moj otvoreni ruksak iz kojeg viri upravo načeti sendvić. Otkidam dio kruha, a one me opkole i nježno u zraku trepere, crvkuću, pažljivo motreći moj dlan i mrvu kruha, i u trenu ga nestane. I tako razmišljam, one niti siju niti žanju, ništa ne rade po cijeli dan, samo pjevaju i uveseljavaju znojne planinare, a sve imaju za svoj mali ptičji život. Svojim cvrkutom zahvaljuju svome Tvorcu, samo je čovjek najnezahvalnije biće pod ovim suncem, čovjek kruna svega stvorenoga.O kako se osjećam malom i sitnom, u tim veličanstvenim planinskim lancima na tim vrhuncima, koji vječnost dodiruju.Kud god mi pogled seže, sve je stvorila ruka moga Stvoritelja, ruka Oca Vječnoga, jer samo Njegova desnica drži ovaj svijet. I zato kud god idem, dolinom planinom, selom ili gradom, zahvaljujem Bogu mojemu Ocu, što je baš za mene stvorio ovaj divni ( planinski ) svijet...!! |
| listopad, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
OPIS BLOGA
SLAVIM TE, NA VRHUNCIMA PLANINAMILUJEM BESPUĆA TVOJA KAMENA,
SA NEBOM SE SPAJA RASCVALA DOLINA
DESNICOM TVOJOM ISPISANA.
Ovo su stihovi iz moje pjesme posvećene Bogu-Stvoritelju
pa sam ovaj blog tako i zamislila, kud god da idem,
posvuda GA susrećem...i pijevam MU, pišući pjesmice,
u svakoj prigodi..kakve su takve su...ali su SAMO MOJE...
Split
MOJA PLANINA, NEBOM MIRIŠE
"COPYRIGHT"@2009.VISOVACZABRANJENO KORIŠTENJE OBJAVLJENIH RADOVA BEZ PRISTANKA AUTORA"
MISTIČNOST PLANINA
PLANINA I JA, JA I PLANINA
