četvrtak, 14.04.2011.
# 389- The Wall - koncertna fotografija
But it was only fantasy.
The wall was too high,
As you can see.
No matter how he tried,
He could not break free.
And the worms ate into his brain.
Hey you, standing in the road
always doing what you're told,
Can you help me?
Hey you, out there beyond the wall,
Breaking bottles in the hall,
Can you help me?
Hey you, don't tell me there's no hope at all
Together we stand, divided we fall.
Pink Floyd
Kada u 5-6 razredu osnovne prvi puta dobijete VHS kazetu na kojoj piše PINK FLOYD -
The Wall i u sljedećih 20-tak godina, taj film je uvijek kraj vas ( evoluirao na DVD, pa Blue Ray),
a album po kojem je snimljen genijalan film Alana Parkera, uvijek se nalazi na najvažnijim play listama i nezobilaznim MP3 datotekama,
onda vam ne moram objašnjavati filing u sebi kada sam prije par sati stao sa svojim fotoaparatom na par metara od Rogera Warersa.
Ne moram vam objasniti zašto sam se totalno naježio kada je počela IN THR FLASH
i ako poput mene znate baš svaki stih iz The Wall ….ne moram vam baš ništa objašnjavati.
Ali ako ste tek povremeni uživatelj legendarnih Floydovaca i nikada niste vidjeli snimku legendarnog
The Wall spektakla u Berlinu –povodom rušenja stvarnog zida, svejedno
– ovaj smanjeni spektakl u zagrebačkoj Areni, vrijedan je pamćenja.
Emotivno nabrajan i dan danas još uvijek tako svjež ali i aktualan,
jedan od najpoznatijih albuma Floydovaca stvarno je doživljaj sam za sebe
i sada 20 godina poslije zadnjeg izvođenja.
Kraj je možda i bio malo smireniji bazirajući se uglavnom na animacijama iz filma,
ali sveukupni doživljaj i sam finale stvarno su adrenalinski skup emocija.
Genijalna izvedba, scenska šarolikost i brutalni prikaz svjetske zbilje uz šarolike scene
sarkastičnih komentara koji savršeno prate pjesme, svakako će se još dugo vrtjeti u pamćenju gledatelja.
Spomenuti ću te sprdnju sa Applom, iPhoneom i ljudima kao ovcama korporacija i politike, popup prizora
na
iBelive,
iTrust sa licima Staljina, Buša ili Adofa Hitlera sa nevinim natpisom
iPaint.
Svejedno, najviše emocija izazvao je stih iz pjesme MOTHER, kada pjesma pita:
Mother, should I trust the government?
A, na desnoj strani zida pokaže se natpis:
No fucking way!
i uz gromoglasne ovacije publike na lijevoj strani zida osvane:
NEMA JEBENE ŠANSE!
Šteta što tuka Jadranka ne zna engleski i ne sluša FLoyde.
Njoj posvećujemo pjesmu za kraj:
Run, Run, Run, Run, Run, Run, Run, Run.
You better make your face up in
Your favorite disguise.
With your button down lips and your
Roller blind eyes.
With your empty smile
And your hungry heart.
Feel the bile rising from your guilty past.
With your nerves in tatters
When the cockleshell shatters
And the hammers batter
Down the door.
You'd better run.
14.04.2011. u 02:52 •
6 Komentara •
Print •
#