Vision Thing

ponedjeljak, 21.03.2011.

Foto kolumna: Gambare Nipon!

Namjera za sljedeću kolumnu zapravo bi je bila tema o fotoaparatima koji su obilježili proteklu nam 2010. godinu.
No ne brinite nećemo ju izostaviti, samo su nas neke i to stvarno nepredvidljive okolnosti bacile korak naprijed. Jer koliko nam je protekla godina tijekom svoga trajanja donijela noviteta, a foto tržište ugodno iznenadilo nekim obratima, u samo tri mjeseca ove, tekuće nam 2011. bili smo svjedoci zaista uzbudljivim foto novostima.
Prvo tromjesečje dalo je, dakle naslutiti da će nam tekuća godina biti daleko uzbudljivija od protekle i gotovo da nam je bilo žao što se i Photokina održala godinu ranije.

Ovdje dakako možemo spomenuti Panasonicove inovacije u hibridnom segmentu i 3D fotografiju, Olympusovo iskupljenje stiliziranim kompaktom XZ1, Canonove DIGIC4 Power Shoot kompakte koji dostižu i za kompakte magične rezolucije od 16 megapiksela, ili pak maleni šminkerski IXUS koji krije spoj DIGIC4 procesora i CMOS senzora i nudi snimanje vide pri punom HD 1080p formatu. Naravno spomenuti ćemo oživljavanje Fuji-a, nestrpljivo očekujemo i napokon nasljednika Nikonova D700, ali Canonove ljubimice EOS 5D mk II. Reklo bi se, čeka nas uzbudljiva godina.






A onda vijesti.
Potres apokaltičnih 9 stupnjeva, golemi plimni val, deseci tisuća poginulih, oštećenja nuklearki, još gora katastrofa na pomolu – Japan u centru pažnje čitavog svijeta.
Neizmjerna tragedija koja je pogodila i opustošila dijelove Japana, zaustavila je na par dana čitavu zemlju izlazećeg sunca i šokirala svijet.
Uz izraze sućuti, iznenadilo nas je i dostojanstveno Bushido držanje Japanaca i način kako se nose s katastrofom.
Čak su i prosvjednici koji već mjesec dana protestiraju protiv naše vlastite katastrofe na vlasti našli vremena odati počast hrabrim nesretnim Japancima.
I dok naši građani sklapaju jedva kraj s krajem,a vlada svoju za nesposobnost pokušava pronaći alibi u globalnoj svjetskoj recesiji prisjetimo se da je Japan zemlja koja tu recesiju gotovo i nije osjetila.

Odnosno Japan je prva zemlja koja se iz spomenute recesije izvukla. Razlog tome je valjda i činjenica da Japan po prvi puta nije bio direktno ovisan o Americi i američkom dolaru.
Stoga japanski ekonomisti nisu morali kao i mnogo puta do sada devalvirati vlastiti Jen kako bi spasili tečaj dolara, nego se i dalje brinuti o vlastitom gospodarstvu koje je postalo potpuna suprotnost američkom.
Sve je jasnije da se američko gospodarstvo isključivo bazira na cijeni nafte i burzovnim mešetarenjima, stoga nas niti ne čude sve vojne intervencije gdje god se ta dragocjena tekućina crpi, a burzovni indeksi u samo jednom danu iz skakanje cijena barela nafte u stanju su kolapsirati cjelokupno gospodarstvo.

Japan očito ima potpuno drugačiju taktiku, vezanog gospodarstva, neovisnog više o američkom fiktivnom dolaru i divljanju cijena naftnih derivata.
Međutim kako Japan nije iskusio poraznu ekonomsku katastrofu s valom spomenute krize, a i nezaposlenost im je tek 4 %, pomalo je bizarno ironična činjenica da je sada ta bogata industrijska zemlja nastradala upravo u porodnoj katastrofi.
Što to konkretno znači za nas fotografe i cijeli fotografski svijet. Pa recimo to ovako, apsolutno SVE.
Fotografiji, su danas u 21 stoljeću i globalnoj digitalizaciji, daleko najpovezaniji ljudi sa Japanom.
Dovoljno je spomenuti: Canon, Nikon, Olympus, Sony, Pentax, Panasonic, Epson, Fuji, Toshibu … i valjda vam je već jasno što želim reći.

Globalna katastrofa, nestanci struje, zatvaranje tvornica i samih proizvodnih laboratorija u Japanu opasno bi se moglo odraziti na cijeli svijet koji svojim podružnicama direktno ovisi o Japanu i japanskoj tehnologiji. Stoga ne čudi i činjenica da je uz trodnevni prestanak rada Toshibine tvornice već najavljen porast cijene računalne memorije.
Daljnja nagađanja, u trenutnoj situaciji mogla bi zvučati i pomalo morbidno, sama po sebi i sasvim je logično zaključiti da nam je dobrobit sami Japanaca na prvom mjestu, ali i ekonomija u brzom i skupom svijetu u kojem živimo nikako nije stavka koju smijemo ignorirati. Jednostavno, ponekad treba biti na čisto i sa čistim logičnim činjenicama.

Ukoliko japanski heroji uspiju obuzdati oštećene nuklearke i tako izbjegnu dodatnu i puno strašniju -nuklearnu katastrofu,
koja bi se između ostalog tada odrazila i na cijeli svijet, jednostavno ne sumnjamo u Japan.
Uz mogućnost katastrofe kakva je zadesila Ukrajinski Pripjat pri oštećenju reaktora Černobila, dijelu Japana prijetila bi konstantna izoliranost kao posljedica smrtonosne kontaminacije.

Ukrajna je spomenimo, površinom duplo veća od japanskog otoka, ali Japan broji gotovo 3 puta više stanovnika, od čega 8 i pol miliona otpada samo na područje Tokya.
Valja zato napomenuti da je Tokio udaljen 400 tinjak kilometara od grada Otsuchi, odnosno tek 15 minuta leta, odnosno 200 tinjak kilometara od Fukushime.

Dakle sasvim je sigurno da će se japanska ekonomija i sami Japanci vrlo brzo oporaviti od potresa i svih nesreća uzrokovanih tsunamijem.
Međutim u slučaju izbijanja ove puno gore katastrofe, čije prave razmjere ne želimo niti pomišljati, to bi mogao definitivno biti kraj Japana kakvog poznajemo.
Kraj Japana kao treće najbogatije financijske svjetske velesile, a čiji bi se krah zapravo gledano u dužim razmjernima puno drastičnije odrazio na svijet nego pad cjelokupne Američke ekonomije.

U očekivanju dobrih vijesti, moramo se dakle ipak diviti Japancima, koji su se uspjeli od zle velesile u sredini prošlog stoljeća razviti se u cijenjenu naciju, koja za razliku od USA nije odlučila dominirati svijetom svojim militarnim upletenostima i financijskim malverzacijama, već svojim radom i kvalitetom. I iskreno se diviti duhu koji tako brižno njeguje vlastitu tradiciju, a opet u isto vrijeme svojim elektronskim inovacijama potpuno mijenja i naš vlastiti svijet.


Gambare Nipon!