Vision Thing

petak, 28.09.2007.

#184 - Jedan dan u Sarajevu

Pošto je moja draga 350D prodana izvjesnoj mladoj dami, dok ne prodam bubrege za Emily, vrijeme je za novi post.
I fotke snimljene sa 350D.

Sarajevo je i više nego fascinantan grad.
Uglavnom kada dođemo po prvi puta u neki grad pokušavamo ga asocirati sa nekim već viđenim.
U šetnji Sarajevom, pored secesijskih pročelja i Austrougarskog dizajna, najlakše bi ga mogao asocirati sa Zagrebom, Rijekom ili čak Osijekom, ali onda dolazite na Baščaršiju i Kazandžiluk i Austrougarsko okruženje odjedanput se mijenja u Tuski, pseudomaorski stil u svoj jednostavnosti ali i detaljnosti Islamske kulture.

Kulturološka fascinacija još je veća kada shvatite da su oko vas upravo u krugu, na jednom mijestu i Islamska džamija, Pravoslavna saborna crkva, Katolička katedrala, Askenaška sinagoga i franjevačka crkva.
Ljudi, Sarajlije, priča su za sebe. Ljubazni, gostoprimljivi i susretljivi.
Na njihovim nasmijanim licima nećete pronaći tragove rata. Tek na ponekim zgradama i pročeljima, te na datumima uklesanima u nišane (islamski nadgrobni spomenik) možete iščitati sav užas koji je taj grad proživio u besmislu rata.



P.s. Zahvaljujem se ljubaznim mladim damama koje su mi pristale pozirati ;)

četvrtak, 27.09.2007.

Canon 40D ilti nova igračka nadomak savršenstva

Gotovo nemoguće mi je početi ovu recenziju skroz objektivno.

Zapravo najradije bi je počeo sa: ej ekipo, tu na blogu mi je žiro račun, za 3 dana mi je rođendan, razveselite me i pomozite da skupim lovu za Canon EOS 40 D.

I want my Emily!!!! (aka EOS 40 D- sadistico edition)

Hm…da, na prezentaciji smo dobili po jedan EOS 40 D, gigabajt karticu i par objektiva na izbor i naravno slobodu da fotkamo okolo s njim za vrijeme trajanja prezentacije.
Koliko smo bili oduševljeni aparatima, možda govori i činjenica da je svako svom aparatu već nakon samo pola sata dao i Ime.

OK, očito ništa od objektivno, realno trevezne recenzije na kakvu ste navikli čitati u ostalim medijima, pa po čemu je onda taj Canon EOS 40 D, toliko poseban, po čemu je bolji od recimo 350, 400 D , 30 D ili Sony ¬, Olympusovih SLR-ova ili čak Nikonovih uzdanica…

Dakle, nećemo se sada obazirati na onaj sexy „KLICK“, niti na kućište od magnezijski slitine, čak niti automatsko čišćenje senzora pri svakom gašenju/paljenju mije ništa pretjerano inovativno (iako je jako dobrodošlo).
Dobrodošla kozmetička novost je i sakrivenija bljeskalica koja sada čak i malo više iskače iz aparata kako se bljesak ne bi zasjenio objektivima, ali nemože doslovno zamijeniti Speedlight bljeskalicua, no dobra je ispomoć. Tu je i brzina od 6,5 frejmova u sekundi ili kako se hvale sa čak 75 JPEG-a u rafalnom modu.

Naravno 10.1 mega pixela koje hvata 22.2 x 14.8 mm CMOS senzor s kojim možete snimati u 3 stupnjeva JPEG kompresije ili 2 veličine RAW dokumenta i naravno u svim mogućim kombinacijama.
Na 10.1 MP RAW (.CR2; 14-bit ) ispada oko 12.4 MB, dok JPEG u najvećoj rezoluciji kreće sa težinom od 3.5 MB.

Auto focus se veže na 9-točaka TTL CMOS senzora i gotovo savršeno prepoznaje lice i oči kada izoštravate nečiji portret što je naročito impresivno čak i pro širokokutnim objektivima.
Vrlo dobar algoritam koji daje dojam gotovo umjetne inteligencije :D

OK, ajmo sada na temu zašto se zaljubiti u ovaj fotić!
ISO osjetljivost sa 100 do 1600 u postavkama je moguće nabrijati sve do 3200 ASA, a na 1600 ASA nisam primijetio ama baš nikakav šum.
Da to je impresivno!
I sada dame i gospodo zvijezda večeri: LIVE PREVIEW na 3“ displayu sa 7 nivoa svjetline!
Ako se pitate što je LIVE PREVIEW, e pa to je sitnica koja je do sada bila moguća samo na kompaktnim aparatima koji ne gledaju direktno kroz objektiv.
Odnosno na vašem displayu, ekranu vidite ono što vidi aparat. Oni koji profesionalno fotkaju modnu fotografiju, reportaže ili koncerte, klanjati će se ovoj opciji do poda.
A princip je naizgled jednostavan. Aparat podigne svoje ogledalo i omogući prikaz pogleda kroz objektiv direktno za vaš impresivno veliki display.

Dobra fora je i opcija GRID, tj, prikaz mreže na ekranu u formi zlatnog reza, idealno za stvoriti si kompoziciju i fenomenalno kod snimanja krajolika, kako biste bili sigurni u poravnati horizont. Naravno na samom ekranu možete pratiti propusnost svjetla, pa čak i upozorenje na detalje koji su pre exponirani, a osim pogleda , ekran može služiti i kako info ekran na kojemu će se ispisivati sve trenutno aktivne vrijednosti, kao što je to slučaj i na recimo EOS 400, ukoliko vam gornji info display nije dovoljan.


(neuspjeli pokušaj Zoolender BLUE STILL face with Maya & Nikolina)

I da skratim, fotkanje sa EOS 40 D, impresivan je gušt, njegovo mjerenje svijetla je fenomenalno, a mogućnosti očaravajuće.
Predviđena cijena za tijelo je oko 1300 Eura, ako ne računamo domaći PDV, marže, carine, pizdarije itd i rezime za kraj:

ŽELI LI TKO KUPITI - H I T N O- Canon EOS 350 D !!!!

Ozbiljne ponude na mail sadisticoshy@zaprudje.com.

- Canon Eos 350D
8 mega pikselna zvjerčica kojom su počinjene slike na ovom blogu!
( sa ugrađenom bljeskalicom i rasponom od ISO 100 - 1600 ASA
-Objektiv 18-55mm
(idealan za MACRO fotografije kao i za portrete)
- 2 GB Compact Flash kartica
- Opako izdržljiva baterija 720 Ah (LI-ion)(može izdržati cijeli fotomaraton i još fotkati)
- Ultra brzi, orginalni punjač za baterije.
-Daljinski upravljać- infrered, bežični
neizbježan za vaše HDR-ove i panorame
-Stativ (aka tripod)
također neizbježan za vaše HDR-ove i panorame
-Pribor za čišćenje
(ako više nije kod mene, ne znači da ne mora biti voljen i pažen)
-A4 fotografija po izboru sa Vision Thing Bloga
( s obzirom da je fotografija potpisana, izgleda da je fotić samo dodatni poklon)
-Kompletan Priručnik na Hrvatskom I engleskom jeziku
-software za spajanje na PC i automatsko programiranje i okidanje pomoći računala

-DVD pun tutorijala
-Pusa – ukoliko niste nosioc XY kromosoma!!!

Ajmo ljudi hitno je, Imate priliku domoći se legendarnog aparata s kojim su snimljene sve ove fotografije na vašem omiljenom Photo blogu!!!.
Draga djeco, zamislite samo koliko zgodnih teta je taj aparat vidio i sada može biti samo vaš!!!

3 500 Kn

Aukcija počinje!

utorak, 25.09.2007.

#183 - Peace of Mind on The Top Of The World

srijeda, 19.09.2007.

#182 - Reqium za 100godišnji slavonski hrast

Jučer sam nenadano posjetio svoju djedovinu, mjesto gdje mi je tata rođen, maleno selo nadomak Slavonskog Broda.
Iako Slavonce poznajem kao vedre, vesele ljude i vrlo gostoljubljive domaćine, ja kao dijete asfalta rođen i odrastao u Zagrebu i nemam neki feeling za Fatherland.
No ne sumnjivo uvijek me fascinirala sama mistika i ljepota slavonske ravni, slavonska polja i miris šuma, baš kao i priče o vilama koje obitavaju u tim šumama, a uvečer dolaze do kuća i pletu konjima grive, te potom ponovo odlaze tulumariti po šumama. Koolerice;)

Neodoljive priče koje mi je Dida pričao kao klincu. U vrijeme prije rata, prije centralizacije metropole, prije privatizacija, u vrijeme kad je selo bilo živo, kad kuće nisu zjapile prazne i propadale na očigled, u vrijeme kada su štale bile pune životinja, a njive poorane svakog proljeća i na jesen pružale su raznovrsnost i bogatstva suživota s prirodom.
Tada je Slavonija ipak imala neki dignitet hraniteljice Lijepe naše.

Danas se ta vremena čine bajkovitima baš poput priča o razigranim šumskim vilama. Slavonska su sela odavno dobila i asfalt, kanalizaciju, vodovod i telefonske priključke, ali nerijetko to sve stiže do napuštenih kuća sa kojih su ljudi otišli trbuhom za kruhom u neke veće sredine.
Moj posjet djedovini nije bio nimalo ugodan na kraju.
Tata mi je odlučio pokazati zemlju, polja i šumu koja nam je ostala od Djeda, a sam se već duže vrijeme ložio na to da napokon obiđemo i da sve zabilježim svojim fotoaparatom.
Priznajem, nikada se ne bi tu mogao vratiti i živjeti, dalje od grada, mog asfalta, mog zvuka škripe tramvaja, mog smoga, ali ipak djedovina je djedovina.

No na samom početku šume sačekao nas je šok.
Gotovo najveći hrast bio je srušen i ispiljen. Hrast je to kojeg su moja tata i dida namjerno ostavili na životu još prije 30 tak godina u procesu komasacije, upravo zbog njegove veličanstvene ljepote i impresivne veličine.
Slavonski stogodišnjak, promjera od gotovo jedan metar ležao je masakriran na šumskom tlu. Hrast čiju sam gustu krošnju moga bez problema uočiti čak i na satelitskoj snimci Google Eartsa (otprilike 45° 6'18.90"N, 17°52'46.06"E ).
Cijela sudbina Slavonije simbolički se ponovila na par metara od ruba Djedove šume.

Susjed koji je doselio iz drugih krajeva i u bescjenje kupio kuću i dio šume do naše, uvjeren kako je to njegovo ili kako tamo neki ljudi iz Zagreba neće mariti, ispilio je stogodišnji spomenik prirode pri samom dnu stabla, što je samo po sebi protuzakonito, pa makar i bio njegovo vlasništvo.
Činjenice da nije mario provjeriti niti međe obilježene na početku parcela šume, sada su nevažne ili povreda tuđeg vlasništva, također su nevažne.
Dovoljna je i sama simbolika nemarnosti i nepostojanje vrijednosti iznad brzog profita u smislu zašto ne zaraditi na brzinu pa makar morali uništiti nešto vrijedno.
Sumnjive privatizacije motornom pilom, devastacija prirode, privrede … šta još tu gubimo takvim ponašanjem ?!

nedjelja, 16.09.2007.

#181 - Dan poslije FOTOMARATONA

Da opišem kratko i jednostavno: Bilo je super, nimalo lako ali jako zabavno.
Avantura koju ćemo pamtiti još dugo.
Svaka čast našem kolegi blogeru Štetočini i svim njegovim suradnicima, potrudili su se da dobijemo odličan zagrebački foto expirience.
Natjecalo se preko stotinjak ljudi svih dobnih skupina u 3 kontrolne točke, 24 zadataka i 12 sati vremena turneje Zagrebom. Vjerujete mi nimalo lakih zadataka, apstraktnih i vrlo zabavnih tema.
Prošetali su nas od Trga Bana Jelačića preko Zoološkog vrta, sveučilišne biblioteke, Novog Zagreba pa sve do Galerije kraj Ribnjaka kao završne kontrolne točke, odnosno cilja maratona.
Danas, dan poslije bole me noge. Osjećam se umorno ali u isto vrijeme i zadovoljno i sretno što sam sudjelovao.
Jedva čekam sljedeći maraton, sljedeće godine na kojem očekujem još više ljudi.

P.S. Uskoro i Badrov organizira svoju verziju, najvjerojatnije iz razloga što su odjebali pomoć i suradnju s ovim i odlučili oteti ideju i čak iako su u zaostatku i kasne drznuli su se nazvati se „ Prvi Zagrebački“ no mi dobro znamo koji je prvi. Najvjerojatnije zbog toga je izostala i medijska suradnja sa HTV-om, a to se u narodu obilježava pridjevom „pizde“. (U sux!)

No što je tu je , svi oni sa imalo morala ignorirati će Badorva, jel smo na ovom fotomaratonu vidjeli što znači pravo zagrebačko foto druženje.

Naročito pošto su nas neki zadaci usmjerili na određene dijelove grada i bilo je super vidjeti i sretati još izgubljenih ljudi sa fotoaparatima i natjecateljskim brojevima kako bauljaju gradom i smišljaju kako će vizualizirati sljedeću točku zadatka, jer dopuštena je samo jedna fotografija po zadatku, a zadaci se moraju ispunjavati, strogo po redu.
Za kraj htio bi se zahvaliti svi Zagrepčanima koji su nam pomogli u ostvarenju zadataka i koji su nam pružili podršku kada su vidjeli naše startne brojeve fotomaratona i podijelili naš entuzijazam.
Ovdje mislim na sve tete i prodavače u dućanima, slučajne prolaznike, turiste, recepcionare, osoblje zoološkog vrta, vozače tramvaja i autobusa, pa i policajce koji su nam susretljivo prišli ususret, pozirali i pomogli nam u ostvarenju zadataka.

Iz osobnog iskustva zahvalio bi recepciji arheološkog muzeja, prodavačima Aquarius shopa, čuvarima u Zagrebačkoj Katedrali, tetama u dućanima Importanea i aveniju Malla, tetama u DM-u i super ljubaznim prodavačima u Algoritmu, pre-slatkim koreskim turisticama i maloj slatkoj darkerici kojega mi je odmah na početku pomogla, a čiju sam fotku nažalost morao izbrisati i zamijeniti drugom. Općenito, jedno veliko hvala svima ljubaznim ljudima koje smo sretali na našem putu i naravno organizatorima koji su nas opskrbili sa dovoljno sokova i osvježenja na kontrolnim točkama i mali slatkih poklona od sponzora. I naravno svojim kolegama Martini, Hrvoju i Samu koji su mi pomogli, poziralii sudjelovali u ovom natjecanju.

Jedino nam nisu pomogli zaštitari u Importane Centru na Glavnom kolodvoru koji su nas grubo i nasilno istjerali jer smo htjeli slikati fontanu (!!!) u Importaneu. U sux!

Dakle , vidimo se dogodine i jedva čekam da ponovo svi zajedno ponovimo ovo nesvakidašnje i vrlo pozitivno foto iskustvo.

četvrtak, 13.09.2007.

#180 Opelwerk

ponedjeljak, 10.09.2007.

danas nema fotke!

Ukoliko se pitate kog vraga radim sada u 6 sati ujutro i zašto nema današnje fotke,
pa evo:
Zaglibio sam kod Moa, sa Homerom na crnom Velebitskom.

Se ya tommorow!

petak, 07.09.2007.

#179 Sing Sorrow

Model: Tamara
Šminka: Marija Koprtla
Slika će uskoro izaći u knjizi o šminkanju „Lice u ogledalu“, moje drage kolegice Marije the šminkerice ;)

četvrtak, 06.09.2007.

#178 Fešn foto

Modeli: Petra Gojo
Josipa Krizmanić

Stilistica: Sanja Jakupec / Mustre
Šminka: Danira Orešić –Mikulandra
Frizure: Niky Mihetec / Andreas cut&fly

Terme Tuhelj, Adrenalinski park
Fotosofija2

Objavljeno: Večernji list – SHOPING br11 8/'07

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30