Vision Thing

srijeda, 19.09.2007.

#182 - Reqium za 100godišnji slavonski hrast

Jučer sam nenadano posjetio svoju djedovinu, mjesto gdje mi je tata rođen, maleno selo nadomak Slavonskog Broda.
Iako Slavonce poznajem kao vedre, vesele ljude i vrlo gostoljubljive domaćine, ja kao dijete asfalta rođen i odrastao u Zagrebu i nemam neki feeling za Fatherland.
No ne sumnjivo uvijek me fascinirala sama mistika i ljepota slavonske ravni, slavonska polja i miris šuma, baš kao i priče o vilama koje obitavaju u tim šumama, a uvečer dolaze do kuća i pletu konjima grive, te potom ponovo odlaze tulumariti po šumama. Koolerice;)

Neodoljive priče koje mi je Dida pričao kao klincu. U vrijeme prije rata, prije centralizacije metropole, prije privatizacija, u vrijeme kad je selo bilo živo, kad kuće nisu zjapile prazne i propadale na očigled, u vrijeme kada su štale bile pune životinja, a njive poorane svakog proljeća i na jesen pružale su raznovrsnost i bogatstva suživota s prirodom.
Tada je Slavonija ipak imala neki dignitet hraniteljice Lijepe naše.

Danas se ta vremena čine bajkovitima baš poput priča o razigranim šumskim vilama. Slavonska su sela odavno dobila i asfalt, kanalizaciju, vodovod i telefonske priključke, ali nerijetko to sve stiže do napuštenih kuća sa kojih su ljudi otišli trbuhom za kruhom u neke veće sredine.
Moj posjet djedovini nije bio nimalo ugodan na kraju.
Tata mi je odlučio pokazati zemlju, polja i šumu koja nam je ostala od Djeda, a sam se već duže vrijeme ložio na to da napokon obiđemo i da sve zabilježim svojim fotoaparatom.
Priznajem, nikada se ne bi tu mogao vratiti i živjeti, dalje od grada, mog asfalta, mog zvuka škripe tramvaja, mog smoga, ali ipak djedovina je djedovina.

No na samom početku šume sačekao nas je šok.
Gotovo najveći hrast bio je srušen i ispiljen. Hrast je to kojeg su moja tata i dida namjerno ostavili na životu još prije 30 tak godina u procesu komasacije, upravo zbog njegove veličanstvene ljepote i impresivne veličine.
Slavonski stogodišnjak, promjera od gotovo jedan metar ležao je masakriran na šumskom tlu. Hrast čiju sam gustu krošnju moga bez problema uočiti čak i na satelitskoj snimci Google Eartsa (otprilike 45° 6'18.90"N, 17°52'46.06"E ).
Cijela sudbina Slavonije simbolički se ponovila na par metara od ruba Djedove šume.

Susjed koji je doselio iz drugih krajeva i u bescjenje kupio kuću i dio šume do naše, uvjeren kako je to njegovo ili kako tamo neki ljudi iz Zagreba neće mariti, ispilio je stogodišnji spomenik prirode pri samom dnu stabla, što je samo po sebi protuzakonito, pa makar i bio njegovo vlasništvo.
Činjenice da nije mario provjeriti niti međe obilježene na početku parcela šume, sada su nevažne ili povreda tuđeg vlasništva, također su nevažne.
Dovoljna je i sama simbolika nemarnosti i nepostojanje vrijednosti iznad brzog profita u smislu zašto ne zaraditi na brzinu pa makar morali uništiti nešto vrijedno.
Sumnjive privatizacije motornom pilom, devastacija prirode, privrede … šta još tu gubimo takvim ponašanjem ?!

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30