Vision Thing

petak, 01.12.2006.

#110 -koncertna fotografija - Mizar

Mizar je vrlo neobičan band koji sam otkrio kao vrrrrrrlo maleni, otrgnuo me od konvencionalne muzike u zajedno sa Laibach-om i Kud Idiotima. Zajedno sa Mizarom, bio je to opasan koktel.
Pismo koje podsjeća više na glagoljicu nego ćirilicu i zagonetan jezik, zvučao je gotovo poput Merlynova trabunjanja u Excaliburu – magično.


Ovo je moja fotka snimljena na Halloween koncertu u Bugaloou- a Mizar je bio nešto potpuno drugačije od onoga što sam zamišljao još u osnovnoj školi.
Pjevač (prije ne koncertima gotovo nepomičan) sada neurotičnih pokreta sa čudnom komunikacijom s publikom. Prišao mi je i pomilovao mi fotoaparat (!!!). Vidno ostario, s mladom krvi u bandu (hej ipak je prošlo više od 15 godina!).

Upravo zbog toga moja je fotografija malo drugačija.

Uvjeti za fotkanje bili su, sa stanovišta fotoaparata, katastrofalni. Izmjenjivanja svijetla samo u pozadini, jako slabo osvjetljenje doprinosilo je atmosferi, ali ne i mojim fotkama. Ubrzo sam morao na fotiču maknuti svu automatiku i sam predviđati ritam reflektora i nepredvidljive pokrete pjevača. Tako je nastala i ova prva slika. Sasvim ok, fine boje, široki kadar. Dosadno! (boooooring rekli bi neki :P)

Htio sam fotografiju koje će mi spojiti ugođaj na pozornici i onaj stari Mizar koji sam čuvao u glavi tolike godine. Nisam htio dokumentaran prikaz, nego subjektivan, više artistički.

Za početak sam u Photoshopu duplicirao Background layer. Iz navike to uvijek napravim i ugasim ga. Nazovimo to backupom, ako ništa drugo da imam s čime usporediti.
Potom sam duplicirao sljedeći radni layer. Ovaj iznad napravi ću nevidljivim za sada, vratiti ću se na njega kad mi bude trebao.

Radni layer ispod lišiti ću informacija o boji. Image > Adjustments > Desaturate – i fotka je crno bijela.
No to je dosadno. Zato ajmo opet - Image > Adjustments > PhotoFilter.
U photo filterima izabrao sam, naravno SEPIA –Density 90%
Fino, ima ugođaj, ali gubitkom boje dobili smo zrnatost, odnosno šum u ovom slučaju preveliku da bi bio i art.
E sad, sjećate se onog Layera u boji iznad ovih kojeg sam „ugasio“ tj stavio da bude nevidljiv. Palimo ga i pokazuje se slika u boji. Na Paleti Layer dovoljno mu je vrijednost Normal promijeniti u Luminositiy i boja je popravljena, sepia izgleda fenomenalno.

I za kraj kadar.
Ne zaboravite, fotografija nije samo uperiti u nešto i „okinuti“. Na fotografiji vrijede ista pravila kao i u kompoziciji bilo koje slike. No ovdje sam omeđen i formatom.

Zato sam se koncentrirao na siluetu pjevača. Ima dovoljno prostora da mu ruka nije odrezana, ona odražava pokret i ima dovoljno mjesta za njega, njegov položaj označava kretanje slike, a svijetlost iza njega osvjetljava gitaristu.
Na 2/3 ostaje samo prostor zraka svijetlosti pozornice, u protivnom bi zbog zgrčenog položaja pjevača slika djelovala klaustrofobično, da je kojim slučajem pjevač postavljen skroz do gornjeg ruba, jer iako je u silueti ipak nam je on glavni motiv, a samim time izgubila se dinamika (ako bi time dobili potpuno drugačiju priču)

Zvučnici su izrezani tamo gdje im završavaju bridovi. Sa slike su eliminirani i reflektori, jer bez boje samo zrake svijetlosti dovoljne su za priču. Čak niti smeće na pozornici nije ušlo u kadar da nam ne krade pažnju. U protivnom ne bojte se odstraniti ga u Photoshopu.

Iako je fotografija bila zanimljiva i s preljevom boja ovako je postala malo neobičnija. S gubitkom nekih vizualnih informacija dobili smo malenu promjenu atmosfere i dodatnu mističnost.

Ja hepi, a vi ?

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31