Pošto živim u obližnjem Zapruđu i jezero Bundek odigralo je ogromnu ulogu u mom kvartovskom odrastanju gotovo podjednakim intenzitetom kao i kvart.
Uvijek nam je bila oaza usred gradskog smoga, a čak se i sam sjećam par desetljeća starih prizora kupanja na Bundeku iako su mi ti prizori i na prastarim snimkama iz arhive jednako HRT-a nevjerojatni kao i kosa Miroslava Liliča koji se u ulozi voditelja pojavljuje na njima.
Bundek mi je ostavio bezbroj uspomena klincu u meni bilo dali se radi o prvom pecanju, logorskoj vatri na kojoj smo pekli kukuruz, brodiće od stiropora sa elektromotorom ili opasno propadanje kroz led na zamrznutom jezeru.
Tu se uklapaju i kasniji tinejđ tulumi na Bundeku, proslave rođendana uz opijanje, prve dimove trave pa i prvi seks u prirodi. Dosta stvari koje čine normalno odrastanje u velegradu.
Velegradu koji usred socijalnog betona čuva i šumovitu oazu s Jezerom.
No unatoč toj draži divljine Bundek bi uz svaku godinu postajao sve više leglo komaraca, narkomana, silovatelja, kao i odlagalište , što krupnog otpada, što leševa i automobila korištenih u pljačkama, koji bi se poslije „posla“ tamo našli zapaljeni.
Nimalo lijepo mjesto.
No danas, dan poslije kišom upropaštenog, zvaničnog otvorenja Bundeka, kao Bandičeva poklona za rođendan gradu Zagrebu uz Flora Art, osjećao sam se više nego čudno.
Iako obnovu Bundeka pratim od samih idejnih početaka, ugodno me zatekao ovaj šećer na kraju.
Vrludao sam okolo sa fotićem i mahnito fotkao svaki zanimljivi prizor, kao pod panikom da moram sve dokumentirati da se vidi „kako je to lijepo izgledalo“ jer možda se probudim i shvatim da je Bundek ponovo stara uništena baruština.
No jedine riječi koje mogu izreći, riječi su hvale.
Jedino se nadam da će većina viđenog (osim naravno izložbenih prostora) ostati na Bundeku, baš kao i čuvari koji bi trebali spriječiti ponovnu devastaciju i uništavanje.
No staza za bicikle, role i šetnju, javni wc-i i maštovito, genijalna dječja igrališta, nesumnjivo će i dalje privlačiti posjetioce…
Dakle ako ste u ZG ili okolici, imate stvarno jedinstvenu prigodu provesti ugodno poslijepodne, a pošto slike znaju govoriti puno više od riječi OVDJE JE I GALERIJA!
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Vision Thing fotografski blog, iza kojeg se krije Deyan Barić. Profesionalni i freelance fashion fotograf, dizajner, kolumnist i IT novinar, fotografski recenzent i vizualni astronaut koji hvata svijet u vlastite kadrove uz ovisnost o glazbi i umijetnosti!
Sve, izložene fotografije, na ovom blogu, autorsko su djelo (iza kojeg stoje godine iskustva, i mnoštvo skupih i neuspjelih pokušaja i sati i sati rada) čiji sam vlasnik , isključivo ja, kao autor. Stoga su fotografije zaštićene po zakonu o autorskim pravima; masivnom bejzbol palicom i željeznim kapicama mojih Doc.Martens čizma. No ukoliko vam se pojedine slike svide i želite ih isprintane nakeljiti doma na zid, biti će mi drago, no ukoliko vas pri tome peče savjest, vas kao dobre i nadasve plemenite duše, moj žiro račun stoji vam na raspolaganju, a pošto su umjetnici uvijek bez para, i malo je puno :) Dakle: 2484008-3201948281 -Raiffeisen Bank Želite li neku sliku, kao ukras na svome zidu imati u punoj raskoši, razlučljivosti , u velikom formatu i na foto papiru jer baš mislite da će vam po feng-šuiu oplemeniti životni prostor, naručite ju preko mojeg mejla : sadisticoshy@dominionart.net ajsikju:9826871
