virtuela

nedjelja, 30.03.2008.

Noć padajućih zvijezda

Sinoć sam sanjala zvijezde padavičarke. Prekrasno jasno noćno nebo posuto zvijezdama koje padaju.

Danaske dobijem SMS od prvorođenog mi Fabija, miljenika žena i otočkih ovaca:

"Mi smo sinoć gledali padajuće zvijezde, dosta ih je bilo, i northern lights preko cijelog neba".

30.03.2008. u 23:21 • 21 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 27.03.2008.

Pepeljaro, generacijo moja!

Damien Hirst

The owner of the top part of a human skull, which was found on a campsite in southwest Iceland last weekend, said it had been given to her by her son-in-law. She had thought it was from an animal and had used it as an ashtray in her trailer for years.

The skull-ashtray was lost after the trailer was destroyed in a storm on New Year’s Eve and the owner’s belongings were scattered around the campsite. The skull was found on Sunday and the police were notified, RÚV reports.

The owner, who prefers to remain anonymous, came forward as soon as the news of the mystery skull broke. She said she found the news that what she had used as an ashtray for years had actually been a human skull quite unsettling.

Apparently the skull was among objects in a cardboard box given to the owner of the trailer by her son-in-law. It came from his late grandfather who was a physician and had been removed during an autopsy.

Information on the origin of the skull is vague, but it may have come from abroad. According to Fréttabladiđ, police have determined the bone is from a young woman or a child who died around 30 years ago.

Police have concluded no crime was involved in this case but the investigation is ongoing.

Sigurbjörn Hjaltason, head of the local authority in Kjósarhreppur county where the skull was found, said the discovery had not upset him much. “In the old days many farms had skulls and I remember that as kids we were sometimes sent to the Saurbaejarkirkjugardur [the local graveyard] to collect human bones from the seaside, so this is nothing new to me,” he told Fréttabladid.

Iceland Review

27.03.2008. u 14:21 • 15 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 20.03.2008.

Jedno ubojstvo i nekoliko sasvim male djece

Debbie Carlos

Jednom tjedno o Česima i češkim zbivanjima.
Prošli tjedan sve nas je zaokupila tragična priča o nestaloj Ireni Neffovoj, 28-godišnjoj ženi i majci male djevojčice koja je 24.2. u prijepodnevnim satima otišla na vježbanje u fitness centar Andjel u koji pak nikada nije stigla.
Prvi sam članak, odnosno obavijest o njenom nestanku pročitala na Expatsima. Očajni muž tražio je pomoć znanih i neznanih da mu se ženi uđe u trag.
Onda se ispostavilo da je Neffova kćer vrlo poznatog češkog publiciste i SF pisca Ondreja Neffa, pionira Interneta u Češkoj koji je svoj on-line dnevnik "Nevidljivi pas" također maksimalno angažirao u cijeloj stvari tako da smo slučaj nestale žene doslovce pratili iz sata u sat.
Kako to statistički obično biva, prošloga se tjedna ispostavilo da ju je ubio naravno muž, i to noć prije navodnog nestanka, premlatio i udavio električnim kablom, a onda je zakopao negdje u šumama središnje Češke. Otac Neff bio je kod kuće kada je muž Robert Novak Neff u pratnji policije došao doma po lopatu s kojom je ženu zakopao. Kao brižan otac, Novak je osamnaestomjesečnu kćer valjda vozio sa sobom u noćnu smjenu.
Prestrašno!

Pajo poznaje ludog Novaka koji je po vjenčanju s Neffovom uzeo njezino prezime. Kaže da ga je upoznao ranih devedestih u art krugu oko bivše mu ljubovce i tvrdi da ga je već onda resila reputacija "čudaka". Navodno je bio članom dosta iritantne skupine "dečkih" oko duhovnog lidera Tomaša M, koji je svojevremeno hodao s Veronikinom bliskom prijateljicom pa smo saznali da Tomaš nemere drugačije do li u guzu + bijaše pravo mizogeno prase koje nema hrabrosti 'izaći' već mrzi žene, što sve skupa dodatno garnira ovu današnju strašnu priču o ubojstvu, prethodnom premlaćivanju i sustavnom maltretiranju koje Irena nije bila spremna povjeriti ni ocu ni starijem bratu, ali je nešto od svega povjerila prijateljima. Sve skupa koma!
Cura se nakon osam godina vratila iz Amerike gdje je radila kao konobarica i studirala grafički dizajn. Kada je diplomirala, Ameri je poslali doma, tu na prvom poslovnom intervjuu za češku ELLE naleti na kretena, zaljubi se, već nakon nekoliko mjeseci hoće ga ostaviti, ali onda mu daje još jednu šansu i ostaje trudna! Bingo! Djed po majci daje njoj i sedam godina starijem bratu viletinu u rezidencijalnoj praškoj četvrti gdje se useljava Novak nakon brzopoteznog vjenčanja koje nikome nisu najavili. Rađa se mala, no već tijekom trudnoće Irena se povjerava bratu da ju je strah da će joj se nešto dogoditi te ga moli da se pobrine za nećakinju. Od prijatelja i iz liječničkog kartona saznajemo da ju je mlatio squash reketom još kao trudnicu. Kasnije ga jednom skoro izbaci iz kuće, no Robert nagovori brata da ovaj pak nagovori sestru da ga ostavi kraj djeteta. Brat je fotoreporter Mlade Fronte, non-stop putuje i nema ga u Pragu, nema pojma što se doma događa iako ih je po noći nekoliko puta čuo kako se svađaju. Kada je sestru pitao tuče li je muž, ova je rezolutno odgovorila: "Ne".

E, sad. Čitam ja intervju sa starim Neffom i ne mogu vjerovati kako se drži. Miran, razuman, kaže da žali zeta jer je uništen čovjek, žali njegove roditelje koji su 'pristojni ljudi', želi se posvetiti unuci koju namjerava odgajati sa sinom i prijateljicom (Neff je udovac), kako je mala Domenika sada njihova budućnost i jedina osoba koja ovu obitelj može spasiti. Kužim ja da smo svi mi, hvala na pitanju, različiti, da reagiramo drugačije, da se različito nosimo s tugom i gubitkom, ali meni je Neff ipak nekako prescenaristički miran, budistički izbalansiran, možda još uvijek nije u potpunosti svjestan što se zapravo dogodilo, da mu je kreten sadistički ubio dijete, ali nekako intuitivno slutim da će stari Neff priklati Novaka kada ga za nekoliko godinica puste iz zatvora, izmjerit ga lopatom, uzeti mu kroj! Ili to iz mene ključa vrela balkanska krfca??? Ne znam, ne znam, ne znam. Mala je djevojčica ostala sama, a Neffove sada čeka sudska bitka o skrbništvo... Pre-fakin-strašno!

Za kraj, lijepa vijest.
Češki policjoti moraju na poduku kako poroditi majku i dijete, jerbo su najčešće oni ti koji se prvi nađu uz nesretnicu koju trudovi zadese mimo plana i programa.
Praktična obuka počela je u rađaoni u Apolinarskoj bolnici, a igrom slučaja malena je no probrana ekipa nazočila porodu donedavne češke misice! Juhuuuuu!!!!

PS. Javila mi bivša susjedka da je danas dobila jednomjesečnu posvojenu kćer. Ona i muž čekaju na usvojenje već četiri godine, a danas ih nazvali i naredili: "Dolazite odmah! Imamo dijete!". Jurim u nabavku robice, flašica i inih bakrača! Baš sam sretna!

20.03.2008. u 14:23 • 39 Komentara • Print • # • ^

subota, 15.03.2008.

Izgubljeno-Nađeno (10): Dnevnički zapisi, srpanj 2001.

2.7. - Last night A DJ saved my life.
Stigao SMS od Kristle: "Budna? Trijezna?“.
Tri sata telefona. Uglavnom o ljubavi i ljubavnicima. Zanimljivo, dobar dio Kristlinih bivših partnera završio u budizmu, militantnom vegetarijanstvu i astralnim putovanjima Zemlja-Jupiter.

Moj Stari tvrdi da kitu treba doživljavati k'o tramvaj. Kaže: "Jedan prođe, pričekaš drugi“.

3.7. – Prijepodne stigoše naručeni "Feed My Ego“ SMS-i od Kristle:

Ljubav tebe sad žaračem kupa;
Srce je tvoje – ah! – do rupe rupa!
Ne brini ništa, ogledalce pitaj,
Najljepša ti si – u njemu pročitaj!

...Te još jedan...

Medene ti usne, pupoljci celi!
Blješte ti zubi, biseri beli!
K'o bresaka gajba koža je tvoja,
I njedra rajska, o mila moja!

...I još jedan...

Ksanaksu, vinu, ti se ne predaj;
Primjerke muške ispod oka gledaj!
Smotaj ih, sele, oko malog prsta;
Usana mekih, a uda čvrsta!
Obrlati žustro te ribice snene;
Dok si pri poslu, ti sjeti se mene!
A sjeti se, bona, sad i u sve dane
Zborenja mudrih umetnice Lane:
Uzeću ti meru,
Skrojiću ti tesno,
Nećeš više moći
Ni levo ni desno!

Vrijeme je za terapiju u kadi – malo higijene ne škodi uplakanim, musavim, čupavim, menstrualnim i sparno uznojenim princezama s konjem umjesto princa.

4.7. – Postoperativni SMS vjernim drugarima.
Dambo više ne stanuje ovdje.

Poput jutarnjeg pljuska
Novo uho se ljuska.
Osmjeh blistav, njedra bujna,
Srneć pogled, duša nujna.

Turban moćan što čelo mi kruni,
O lijepa ženo, u jadu ne truni!
Ljubav tu varnu što srce ti slomi
Nek bager-terenac na cesti zgromi!

Nek sagori vajna u paklenom plamu
Truplo mu našli u jadu i sramu;
Cementne čizme od srca mu želim,
U novu dimenziju ja danas selim...!

5.7. - Radio-televizija Republike Srpske
PREPORUČUJE

"STRAST I ČEŽNJA“ – 4.epizoda u 16.05 časova,

"ALO, DA VAS PITAM“ – u 18.20 časova

Summer Afternoon SMS Blues:

Intergalaktički putnik što svemirom luta,
Telo skafander, na glavi tuta,
Uši me bole, realnost ne pita
Gde li ta žena želi da luta?
Da l' u Reykjavik gradu
Mužu cjelivat čekinjavu bradu,
Ili noćnome Pragu,
Znojnome sexu po mračnom tragu?
Oh, Jupiter, Pluton, Neptun i Uran!;
Zar život ceo da bude mi buran,
Gde je ta luka na ovome svetu,
Gde ću da sletim ko pčela na cvetu?

Stigao Erikov odgovor:

U stih si život utkala celi,
S vjetrom u kosi kad to te veseli.

6.7. – Još jedna pakleno-bolna-neprospavana noć s jednako paklenim danom koji joj je prethodio.

Nazvala sestrična. Jučer zavšrila na psihijatriji, Centar za krizna stanja. Leži u krevetu, kupila tri vreće hrane i jede do izbezumljenosti. Nada se spavati do sutra.

Nazvala Sivka. Veli: "Zvučiš sivo“.
Sad me zove "Nebo nad Milanom“. Valjda zna. Dila talijanske taške.

22.45 h – Stigao Kristlin SMS spjev:

Zubi moji pred paradentozu
Klimasaju se u govnarskom vozu
Sutra ću da vidim šta ću
O sotonski svete,
Hoću da živim, jabuke da grizem,
Neću kastanjete...

...Pa...

Razgled šupka svoga,
Te smokvice zrele,
U ponedeonik me čeka, sele!
Momak u belom rukavicom svojom
Rumbaće vrletnom dolinom mojom...

...I još...

Para nema do iza petnaestog jula,
Moje finansije od karata su kula.
Dilber ne zove, kučine i trice,
Kukaću ti preko žice!

Kristla nam je i dalje u komi. Paradentoza napada. Plus čmarne cistice zbog kojih ga očekuje ponižavajuće rektum rovarenje kod proktologa. Uvjeren je da će mu dijagnosticirati neku rijetku čmarnu bolest od koje endemično boluju Hopi Indijanci. Tako je prije par godina dobio "belonitis eroziva kareinata“, neka dermatološka radost na spolovilu od koje se kita pretvara u herbarij s bujnom ružom na glaviću.
Kuka i zbog seminara na koji ga šalju idući tjedan, ali s tek nakanadno plaćenim dnevnicama.
Kristla – siromašna poput crkvenog miša – nema više ni za kavu.

"Ne mogu ni šupak prodati s ovim čmarnim izraslinama!“, vapi.

7.7. – Ljubavni SMS blues usamljene ženke u subotu navečer.

On me diže, on me spušta,
Kad ga nema tma i tušta,
Sastavlja me, rastavlja me,
Kao malu Lego damu,
Ostavlja me tako dugo,
Tako bolno ružno samu.
Da l' će ljubav da me mine
Ujesen il' zimu dugu?,
Kad god bilo, neka dođe,
Da sapere ovu tugu...

8.7. – U memljiva nedjeljna popodneva gospodin Jaroslav S., umirovljeni službenik cijenjene inozemne avio-kompanije, a usput i Kristlin otac; dakle, gospodin S. izlazi na terasu u gaćama i potkošulji te moćnom zviždaljkom rastjeruje vrane-svađalice koje mu kriještanjem ometaju popodnevni poćinak. Potom, poput Hercule Poirota s mrežicom na kosi ulazi natrag u spavaću sobu i odaje se Hipnosu. Gospođa S. i Kristla ostaju zatečene usred nedjeljne kave i kolača, a umukoše i susjedi D. koji nedjeljom u svome vrtu konverziraju isključivo na francuskom.

11.7. – Kristla kaže da u Ministarstvu nema plaće ni za lijek pa su se on i kolegica Grozdana Đuretić-Pata odlučili prostituirati, a makro će im biti kolegica Blaženka Nadinović.

12.7. – Kristli je pala presuda u ambulanti Stomatološkog fakulteta: "ireverzibilna paradentoza“.

"Već sam ionako slijep s dioptrijom od minus šest. Kad još dodatno i oćelavim, izgledat ću k'o Darth Vader. Život je jedna dolina suza“.

14.7. – Petnaest minuta dodatnog čekanja za let u London.

Jučer su mi u plastičarskoj ambulanti povadili konce, no upozorena sam da mi još par dana nema pranja kose. Kako ta higijenska eskapada traje gotovo dva tjedna, bojim se da me otočke vlasti iz čisto sanitarnih razloga neće pripustiti u zemlju.

Sestrična je u komi, muž je definitivno najavio preseljenje. Kažem joj da se prvi brak ne broji, a da se u drugom isto tako najčešće zajebeš, jer je obično posljedica bijega iz prvog. Mama komentira: "Od braka do braka, od mraka do mraka“.

18.7. – Kaže mi D. da je jučer pokupio papire iz radnog stola u bivšem stanu; deset godina dokumenata, pisama, škrabotina, itd. Vjerojatno ih u cijelom desetljeću nije niti pogledao. Tipično za D. U nekoliko ladica sustavno uzgajati mrtvačnicu prijateljstava, prekinutih odnosa i nedorečenih priča. Zastrašujuća sposobnost zaborava i ignoriranja ljudi.

19.7. Bok Smrdivoje, natikačo stara!
S velikim sam zadovoljstvom primila vijest da SMS-ing između TAL-a i VIPneta funkcionira, što nažalost nije slučaj s Cronetom tako da mi komunikacija s Glavnom Sestrom Kristlom nije omogućena. Međutoa, nabavit ću prepaid karticu s kojom ću i toj začkoljici skočiti na rep!
Danas sam obavila užasno važnu kupovinu ogrlice za mačkića Antonija, jerbo je onu staru zagubio u razularenim mačjim pijankama u susjedstvu. Za razliku od stare – škotski uzorak karirano plave – sada je dobio škotski uzorak karirano crvene za svaki dan, a kupila sam i jednu blještavo zelenu sa zlatnim prahom koju će nositi vikendom navečer kada Reykjavikom caruje gomila raspjevanih vikinga. Vrijeme je da mališa dobije odgovarajući outfit. Nadam se da će njegov novi image naići na razumjevanje ponoćne družbe.
Još uvijek omamljena od Xanax overdoze nad Atlantikom, pozdravlja te Kornelija Kovač.

24.7. – Erik mi forwardirao mail koji je primio od S. iz Toronta kojoj je ime objavljeno u novinama u sklopu lokalne akcije "Roditelji vrtom protiv pijane vožnje“.

Slijedi osvrt na Kristlu koja na pitanje cvijetnog identiteta odgovara da želi biti ni manje ni više do li crni tulipan.

"The next garden belongs to Mr. S. who has succeeded in having only black plants in it. The water is also coloured black and only the blackbirds are alllowed into.
Visit his Guillotinr Path and risk your life there for only $15.
Toothless invalids have discount.
Naked men under 30 are most welcomed.
Drop by for a life time experience of splendor decadence and kitsch...“.

30.07. – Našla se s Astom i Stanislavom u "Ružnim pačićima“.
Tema razgovora: predmeti koji se kupuju za velike pare, a onda prodaju budzašto za gram kokaina ili nekog skromnijeg opijata.

1. Kožne hlače
2. Fender Stratocaster
3. Kolekcija Rolling Stones LP-a
4. U iznimnim slučajevima otmjeni Mercedes-Benz, limited edition.

31.7. – Kristla javlja da je veza s Huanitom "doslovce uginula“. Prekid je obavljen u kafiću nakon radnog vremena, uz prigodne taktove "Uz našu posljednju kafu“ by Nada Obrić.

U Sarajevu je kupio novi Nadin CD pa sad leći dušu turbo-folkom.

"Kad već nemam isplativ posao, poštenog dečka, ni zdravlja, opijam se pesmom“.

Pozdravljam noćas sve bekrije
Sve sanjare, meraklije
Noćas vam srce pozdrav šalje
Život ide dalje...

15.03.2008. u 01:10 • 24 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 13.03.2008.

Diskretni šarm malvazije

Michael Goesle

Krajem 80-ih bila sam jako bolesna i nekoliko godina skoro da nisam napuštala naš mali jednosobni stan u Novom Zagrebu.

Daćkov tata vozio bi me na redovne posjete liječniku + nekoliko puta tjedno odbacio bi me do/od zgrade HTV-a gdje sam radila u šihtama. Na poslu nisam nikome povjerila svoj zdravstveni problem, ne zbog stida ili nekakve tajnoljubivosti, već zbogradi obeshrabrujuće spoznaje da ni meni samoj nije bilo jasno što mi je pa kud to očekivati od kolega?
Te su televizijske šihte bile strašno deprimantne i pravo psiho-fizičko mučenje, no kada sam jedared povraćajući u WC-u naletila na uplakanu meteorologinju Picek, shvatih da svako svoga križeka nosi i da pod suncem niš' novega nema. Nije da mi je bilo lakše, ali pomaže kad vlastitu muku svedete pod zajednički nazivnik.

Tu i tamo išetala bih po noći. U gluho doba napravila bih krug oko zgrade i udahnula svježi zrak. Pustoš i tišina su mi odgovarali; bila sam dovoljno blizu da se poput krepaline odvučem do kuće ako mi pozlije, a nije bilo nikoga da svjedoči mome naoko neobjašnjivom i poprlično ponižavajućem ponašanju.
Do dana-današnjeg zadržala sam dar nepogrešivog prepoznavanja fobičara: osvrnite se na rubna sjedala u kinu, stolove u kutu restorana blizu izlaza, ljude koji duboko dišu u poštanskom redu, one koji emaniraju strašni nemir po čekaonicama, znoje se u liftu, hodaju ko zombiji od točke A do točke B...

Jedini noćni susret koji pamtim dogodio se u dva ujutro kada sam za uglom zgrade naletila na velikog bijelog mačora koji je s mišem u zubima hitao prema svojoj logi. Taj susret dviju vampirskih duša u mukloj uri kad glasa se tek ćuk il' netopir (i ćurlikne pokoji mobitel), onaj unezvjereni mačji pogled pun strave da ću mu oteti njegovog miša, natjerao me u instant smijeh iako me moja bolesna empatija već iste sekunde mahnito sunovratila k muljevitom dnu svemirske tuge zbogradi priklanog miša. Mačor-lovac i njegov plijen nestadoše u mračnome prolazu, a ja se vratih u svoju kulu od bjelokosti da zamišljam neuronski labirint u glavi koji veselu ženicu munjevito pretvara u lokvu jada, i obrnuto.

Neću vam sad pričati tko, što i kako mi je pomogao da se ponovno priključim u život izvan zone sumraka već ću vam ispripovijedati kako je protekao moj prvi izlet u svijet vas naoko normalnih (buahahaha!!!!) .

Kuma Sanjcho i Kum Bojko, moji anđeli čuvari i ljudi koje ovom prilikom kumim da me posvoje kad totalno poinfantilim u staračkom domu, dakle to dvoje dobrih duša odvelo me jednog lijepog sunčanog popodneva da u Kinoteci pogledamo "Diskretni šarm buržoazije".

Sjeli mi baš kak se treba do početka reda, kino dvorana je maltene prazna, u onom središnjem redu mi, nekoliko likova skroz naprijed, par studentica nekoliko redova iza. Svjetlo se gasi, pada mrak, krene priča, ja se čak i opustim. Nekoliko minuta kasnije bešumno se otvaraju vrata dvorane, ulazi zakašnjeli gost, ni pet ni šest sjeda kraj mene, između nas je samo jedno sjedalo. Jebiga, mislim si, mogao si naći i drugo mjesto, ali kaj sad, zakasnio je, ne da mu se spoticati po mraku i ometati druge, ja sjedim tik do izlaza i razumljivo je da je sjeo tu gdje je sjeo... I nastavimo mi gledati Bunjuela...

Bog će ga višeznati kad - u kojoj minuti filma, osjetim nad koljenom diskretni šarm muške capice, nepozvane i neželjene, lagano pritisnute prste o površinu najlonske čarape tamo gdje se susreću suknja i nadkoljenica .

"Ti si neki luđak, što li???“, iz sveg glasa pitam ja nepoznatog u mraku.

I odmah se okrećem Kumi i Kumu: "Ovdje me neki manijak pipa po bedru!“

Nepoznati đipnu iz stolca poput uskršnjeg zeca i brzinom munje nestade iza zastora i ulaznih vrata!

One cure koje su sjedile nekoliko redova iza nas dobace: "Joj, to ti je jedan manijak koji ordinira po kinima! Lovi žene za noge! Znaju ga svi od Dubrave do Kustošije!“

Pa di mene nađe, sliku li mu ljubim na stupu za vješanje, zalječenu fobičarku i rekonvalescentkinju, na mom prvom izlasku među ljude??? Kud moju vjeru u ljude da poljuljaš, hrabrost da nagradiš, optimizam da okruniš???

Dobrodošla ti nama, natrag među Normalne!

PS. Onda je krenuo rat i skoro sve se moje bolesničke predrasude potvrdiše.
Sve osim jedne.

13.03.2008. u 12:33 • 30 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 12.03.2008.

Češkim šarmom do igelitke

Rekoh, ajde da pišem mrvu i o Češkoj + Česima, ipak je ovo hiljadu i jedna praška noć, a bormeč, vrijeme je da se vako ili nako prikopčam u život oko sebe. Počinjem lagano, a nadam se da ću barem jednom tjedno smoći snage satkati po jednu crticu o Bohemima.

Daklem, za početak vam kopijam i pejstam komentar o predsjedniku Vaclavu Klausu koji sam sinoć napisala prijateljici koja mi pak prethodno spominje Klausa u sljedećoj poruci:

Divnog predsjednika imate. Baš slušam kako ne vjeruje da su klimatske promjene prouzročili ljudi. Jebote... vjerojatno misli i da ljudi nisu bili na mjesecu.

Ja:

Apropos kretena precjednika, znaš dugo sam fakat bila indeferentna prema Klausu, ljudi oko mene ga baš ne ljube, ali meni je bilo baš svejedno tko sjedi na Hradu - nakon Havela svi su manje-više nevažni, ali priznat ću ti - Klaus mi je odnedavno stao na žulj i baš mi ide na jetricu.
Mislila sam, ok, environmental skeptik, čak je i luckast, ali nitko normalan ga po tom pitanju ne shvaća ozbiljno i hvala bogu, totalno je nevažan, no nedavno sam čula neke njegove proljeve iz inauguracijskog govora i došlo mi je da ga dobrano išćuškam po sijedoj glavici.
Sjedim ja u kuhinji, ručam, čitam novine, a kraj mene pjeva radio - u neko doba krenu vijesti i iz čitanja me prene govorancija koju nisam uspjela ignorirati ni slušajući je na českom - veli budala: ako mislite da ću podupirati rađanje djece van braka dok se registriraju ne znam kakva partnerstva, ako mislite da ću podupirati zabranu pušenja a istovremeno se legaliziraju droge, ako mislite da ću poduprijeti euro umjesto naše krune, onda imate krivo!
Koja pizda! Nije on uopće tolika budala kakvim se pravi nego sere i laže, dodvorava se onoj najnižoj škvadri po pivnicama, to je doktor ekonomskih znanosti, bivši premijer, vodio zemlju tokom tranzicije, nemoj me jebat' s tuđinskim eurom i našom lijepom domaćom korunom, diskusija se tu vodi na potpuno drugoj razini, populističko smeće jedno! "Njegovi su neprijatelji oni koji piju vodu iz plastičnih flaša i hodaju s ruksakom na ramenu".
Koji PR! Skoro pa ko poljski blizanci!
Grrr, bas me raspigao.
A rekla sam kako me se Česi uopće ne dotikavlju....
Puno mi je draže kad im političare gledam po tabloidima.
Eno, Klausa opet uvatilo s plavušom Petrom, letuškom-stjuardesom, prije par godina bijaše plavuša Klara, studentica i stjuardesa, što ćeš, precjednik nam voli žene u uniformi - izlaze njih dvoje iz hotela, a vražji paparazzi hop!, uslikaše ih ko Gorana i Halilovićku, da bar češka javna uprava funkcionira k'o oni!
Zmock!
Idem sad u nove radne pobjede.

Slijede dojmovi sabrani danas prijepodne:

Išli smo Gicu upisati u državni vrtić u koji kreće tek za godinu i pol, a bijaše to prigoda da se ponovo i nanovo susretnemo s legendarnim "češkim šarmom".
Danas je Dan otvorenih vrata u materskoj školi u Juarezovoj i na ulazu nas je dočekala žeditelka (direktorica) vrtića.

"Grrrrr", zarežala je kada smo joj pružili ruku.

"Ovdje gradimo partnerske odnose s djecom, svatko mora pokazivati poštovanje prema drugome, a to uključuje i trčanje po krevetima!", obrecnula se Žeditelka na dvogodišnju Gicu koja se rastrčala po prostrtim spužvama na kojoj će djeca popodne otpočinuti.

"Naša mala jako voli djecu", pokušao je Pajo smekšati srce željezne Žeditelke.

"Svi oni vole djecu", prekinula ga je gospođa u pola rečenice.
Nikad nećemo saznati što bi Pajo nadovezao na tu svoju prvu nježnu misao.

Specifični češki šarm je nešto na što morate računati kada ovdje živite. Nacija je popizdila na Havela kada je jedared spomenuo "ružno raspoloženje" kao karakteristiku ovdjašnjeg življa. Plaćam cijelu flašu Becherovke onome tko uniđe u češku trgovinu, a tamo mu se netko nasmiješi! Strance-trgovce ne računamo. Budite sretni ako vas ne isprate vritnjakom!

A ima još jedna stvar.
Pri povratku doma zađem s Gicom u neku rupu kupiti mlijeko i toalet papir - izađem sa stvarima, ali bez plastične vrećice. U ovoj zemlji iz meni totalno nepoznatog razloga štede na jebenim IGELITKAMA (krasna češka riječ za plastičnu kesu) i maksimalno se trude izbjeći svaku mogućnost da iz dućana išetate s robom u vrećici! Ja sam odrasla u predgrađu predgrađa tijekom sivih godina samoupravnog socijalizma i sjećam se svakojakih ušteda, od sadnje cvijeća u limenim saksijama pojedene marmelade ili u Vim prerezanim plastičnim bocama, do dinstanih pilećih želučeka - gdje su marginalci poput dubravačkih Janjevaca živjeli od prodaje plastične robe - pa se ne sjećam tolike opsesije i škrtosti s plastičnom vrećom koja puca pod teretom od dvije kile!

Daklem, još jedan tip: možete bez pardona u trgovini ostaviti i do stotinu ojrića, ali plastičnu vrećicu morate izboriti šakama.

Inaf o lajfstajlu u češkoj prijestolnici. Ima tuten i super stvari, ali danas sam baš naletila na jebenu igelitku!

PS. Na fotki je krava červinka, autentična češka sorta koja i-z-u-m-i-r-e!!!
Sad uvozimo neke spešl bikove iz Poljske pa ćemo čiribu-čiriba obnoviti červinkine štale!

12.03.2008. u 13:42 • 12 Komentara • Print • # • ^

utorak, 11.03.2008.

Hamlete, Hamlete! Tatko ti se arantara i tebara po zidinite!!

11.03.2008. u 21:58 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva