virtuela

četvrtak, 22.02.2007.

Anche I Ricchi Piangono (3)

Epizoda: Lov na vještice se nastavlja...

Elem, dolazimo do drugog važnog momenta u Sagi o Svobodovima.

Riječ je o samoubojstvu i depresiji.

Neću sad pisati filozofski traktat o pitanju Živjeti ili ne? + Tko je gospodar života; onaj koji ga živi ili Stvoritelj koji nam je život podario? - već ću se osvrnuti na reakciju velikog dijela CZ javnosti kada jedan od nas - bogat, slavan i popularan - odluči okončati boravak u zajedničkoj nam Dolini suza.

Prvo i osnovno, ljudima je teško vjerovati da bi netko toliko uspješan i dobrostojeći poput Karela, sa zgodnom mladom ženom i malim djetetom, poželio umrijeti. Ne znam je li posrijedi nedostatak mašte ili se radi o nesvjesnom strahu tipa: ako se ubio Karel, što još onda ja čekam?

Drugo, iznenadila me malkice Karelova generacija. Dobar dio kolega i prijatelja iznad 50-te drži da se pravi muškarci ne ubijaju. Njih se eventualno ubije; poginu u saobraćajki ili podlegnu nekoj smrtonosnoj bolesti, a sami se ubijaju samo šonje, propalice i općenito 'luđaci'.
Alfa mužjak poput Svobode ne pada u kategoriju samoubojica.

Psihičku bolest kao razlog Karelovog samoubojstva apriori odbijaju.

Jest da je Karel posljednjih mjeseci vidno smršavio, čak se i požalio da se ne osjeća najbolje, no kako mu nakon svih pretraga nije dijagnosticiran karcinom, a samo bi karcinom opravdao odluku o 'časnom' samoubojstvu, nekakve bedastoće i brbljarije da je bio klinički depresivan ne dolaze u obzir!

Jer Svoboda je bio prevelika faca a da bi bio depresivan!

Depresija ne ubija - glasan je stav velikog dijela ovdašnje estrade.
Depresija se rješava u jedno popodne odlaskom u gostionu, partijom preferansa, šetnjom kroz prirodu, podrškom i nježnošću voljene osobe. Nema te depresije koju neće izliječiti krigla ledenog piva u društvu prijatelja i dobrih ljudi! Ili pak brižna skrb odane supruge. Nota bene, Karelova je Vendula tog presudnog vikenda polagala ispite u dalekim Českim Budjevicama. Umjesto da je sjedila kraj njega i držala ga za ruku.

U pozadini Karelove smrti mora biti nešto drugo... Neka debela, tusta i televizična tajna...

I kao svaki put kada se publika suoči s misterijem neobjašnjivih događaja valja se povesti zlatnim pravilom iz davnina - Cherchez la femme!

Počelo je isprva opreznim nagađanjima, a zatim sasvim glasnim tvrdnjama da se Svoboda nije ubio već je - ubijen!!!
A tko je bolji da izvrši taj gnusni čin od njegove mlade dugonoge žene!?!

Trebalo je samo dan-dva po objavi Svobodove smrti a da češki tabloidi izvrište po prednjici i po zadnjici golema kričeća slova - Svoboda ubijen! Vendula sumnjiva!

Motiv: Karelov novac i Vendulina želja da ga lijeno troškari u društvu ljubavnika!

Par dana trajala je frenzija sladostrasnog opisivanja ucviljene udovice kao hladnokrvne i proračunate umorice u čemu su s neskrivenim zadovoljstvom uživale babičke po redovima u supermarketu + taksisti na svojim stajalištima, no ondak je zabavi došao kraj. Policija je naime, uklonila svaku sumnju s Vendule (imala je čvrst alibi + nula baruta po rukama) i službeno proglasila da se Svoboda ubio sam.

Ipak, policijski je proglas samo na trenutak ohladio strasti.
Novinski su urednici odlučili - kad neće Vendula, nek' ulogu ubojice preuzme Vendulin ljubavnik!

Samo, tuten smo se suočili s dodatnim problemom - tko je Vendulin ljubavnik??? Gdje naći tog najtraženijeg među traženim mužjacima u Bohemiji???

Prvi na listi sumnjivih bio bi Janis Sidovský, Vendulin mladoliki menadžer koji vodi njezine poslove i kojemu je ova telefonirala čim je obavijestila policiju da je našla Karelovo tijelo. Međutim, problem sa Sidovskyim je sljedeći: čovjek je deklarirani gej. Pače, već godinama živi s partnerom u danas već registriranoj homoseksualno-bračnoj zajednici i teško da je promijenio seksualne sklonosti zbog neke tamo Vendule. Na veliku žalost 'bulevara', Sidovskog se odpisalo s liste sumnjivaca, jerbo mašta češkog čitatelja ne dopušta da Vendulin ljubavnik proživi traumu analnog seksa pa da ga čekaju i Karelovi milijuni!

Tko onda???

Možda netko koga je Vendula upoznala u inozemstvu kada je onomad razgledavala nekretnine po grčkoj obali??? Neki Demetrios u bijeloj košulji koji razbija tanjure o zidove taverne dok mu zvuk bouzouki tamburice raspiruje vruću mediteransku krv? Ček, ček, nemaju li Svobode u službi izvjesnog vrtlara imenom Dimitrij? Opa, bato!!!

No-međutim, ispostavilo se da je Dimitrij-the-Vrtlar Ukrajinac, a ne Grk, ali what the fuck!, i Ukrajinac će dobro doći, no ondak je objavljena Dimitrijeva fotka na kojoj se vidi jedno blago retardirano lice iskrivljeno od žalosti i pseće odano pokojnome gazdi, a na to su i najzagriženiji pobornici teorije ljubavnika Vrtlara odustali od te varijante.

U nedostatku ičeg konkretnog, ostali smo na spekulacijama o Karelovom ubojici kao misterioznom Vendulinom Grku kojega nitko nikada nije vidio, a to je neoboriv dokaz da ljubavnik doista i postoji.

Onda je udovica odlučila izaći u javnost sa svojom verzijom događaja s namjerom da prekine bedastoće oko svoga lika i djela.
Ispričala nam je što se dogodilo one večeri kada je pred kućom pronašla ustrijeljenog muža, a rekla nam je i nešto više o Karelovoj depresiji koju je ovaj neuspješno (i loše) liječio.

Tuten i tuten možete vidjeti potresnu Vendulinu ispovijed u emisiji "Krhotine" na ČT1.

U slijedećem nastavku: Kako je Filip Renč postao Vendulin smrtni neprijatelj?
Skandal na pogrebu!!!
Stay tuned.

22.02.2007. u 20:34 • 11 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 15.02.2007.

Anche I Ricchi Piangono (2)

Epizoda "Lov na Vještice".

Daklem, otišao Karel Bogu na gledanje, a na red došla medijska hajka kakvu nisam vidjela od epidemije bjesnila 90-ih.

Dvije stvari su u igri.

Prvo, Svobodovi su bili turbo medijski eksponirani djelomično zbog doista zanimljive životne storije glavnih protagonista, Karela i žene mu Vendule, a djelomično i zato što mlađahna Vendula žutilo ljubi i nije joj mrsko slikati se po novinama.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv slikavanja po tabloidima. Ko voli nek izvoli. Međutim, stvarno ne treba biti Nikola Tesla a da skopčaš kako je koketiranje sa žutilom gnjecav teren na kojem se okliznuše + u dreku završiše i veće zvečke od Vendule. Princeza Dajana ili Kate Moss, na primjer.

Drugo će doći na red kasnije.

A zanimljiva životna priča Svobodovih ide ovako:

Nakon nekih pola godine kako je Karelu umrla prva žena Šiška, 56-godišnji je skladatelj naletio na 22-godišnju plavušu s pletenicama, aparatićem za zube i manekenskim stasom.
Bila je to Vendula.

Karel se zaljubio smrtno.

Da bi svoju vezu 'okrunili' brakom, trebalo je prevladati neopisiv otpor okoline u sredini koja me, priznat ću, poprilično iznenađuje agresivnom netolerancijom prema nekonvencionalnom izboru pojedinca. Taj je otpor poprilično javan, a naći ćete ga čak i u mainstream časopisima tipa "Ona Dnes", reviji za žene Mlade Fronte.

Pitanja koja se sasvim javno razglabaju idu od sasvim legitimnih (ako je posrijedi javna osoba) do totalno nebuloznih, čak i kada je posrijedi javna osoba.

Kog si oženio, zašto nisi rodila a 35 ti je, zašto ti biznis ide dobro kad bi mi htjeli da ti ne ide dobro, zašto ti biznis propada da se još malo naslađujemo, zašto ljetuješ na Maldivima gdje je skuplje nego u Grčkoj, zašto nisi čestitao babi rođendan, kako to da ne razgovaraš s roditeljima, hehehe, ništa ne valjaju, čak ni djeca s njima ne razgovaraju, zašto jedeš tuđinski sushi pored knedličkih i divljega zeca, zašto doma držiš strankinju i s njom rađaš djecu, Škoda ti nije dovoljno dobra kad voziš Toyotu, tvoja je majka rađala bez epiduralne pa možeš i ti, djeca ti se drogiraju što će reći ti si kriva, kći ti ima MS pa si ti opet kriva,... I tako dalje, i tome slično.

Kod Hrvata recimo, za slične trendove ovladavanja stadom optužiš Crkvu i 'katolički jaram' od stoljeća sedmog. Kod čeških neznabožaca, međutim, ne znaš od kud da počneš pa s ciljem pojednostavljivanja stvarnosti, sve fino prebaciš na apstraktni 'duh naroda'.

Kod Karela i Vendule, donekle kužim da su popizdila njegova djeca iz prvog braka, a posebno 24-godišnja kći kojoj je kratko po majčinoj smrti dvije godine mlađa Vendula ušetala u dom k'o maćeha iz pakla, no iznenađuje kako su Karelovu izabranicu dočekali prijatelji, kolege, susjedi i svekolika javnost. Totalno neprijateljstvo, odbijanje i izopćavanje.
Ali, ne Karela! Samo Vendule!
S njim su i dalje bili dobri. Jer on je naš, plus preznačajan je da ga ignoriramo, no zašto se ne bismo iživljavali na maloj skorojevićki koja misli da je dovoljno raširiti noge pa da s nama bude elita, krem de la krem češkog societyja?

Digresija:
Sličnu mi je priču ispričala i Thea koja već šest-sedam godina živi s velikom akademskom zvečkom tuten u Pragu, a imaju i zajedničko dijete. Kako mu je ona druga žena, a dosta je mlađa od njega, i dan-danas joj se događa da je na velikim skupovima, prijemima i sličnim prigodama njegovi kolege i ini uglednici jednostavno 'ne primjećuju'. Ne pozdravljaju je, ne obraćaju joj se, prave se da je nema! Istovremeno, s gospodinom mužem, na par metara udaljenosti, sasvim normalno razgovaraju.

Da skratim - Vendula je svoje prihvaćanje kao legitimne Gospođe Svobodove te kasniju popularnost gorko platila!

U međuvremenu im se naime, rodila djevojčica Klarka. Kada je malenoj bilo dvije godine, dijagnosticirana joj je leukemija. Nakon dugačke i strašne borbe, Klarka je umrla u četvrtoj godini.

Uslijedio je pakao koji poznaju samo oni koji izgube svaku nadu.
Brak je bio u debeloj krizi.
Karel se zatvorio u sebe i o Klarki nije htio govoriti. Vendula se propila i ni o čem drugom do li Klarki nije mogla ni misliti a ni govoriti.

Na koncu je Karel predao zahtjev za razvod. Vendula se pak bacila na organizaciju i vođenje humanitarne zaklade "Kap nade" koja danas prilično uspješno skuplja novac i ina sredstva za liječenje teško bolesne djece. Svoboda se ondak predomislio, brak je spašen i prije dvije godine rodilo im se novo dijete, sin Jakub.

Vendula je sa svojom pričom izašla u javnost, pokupila gomilu simpatija (ja sam isplakala hektolitre suza samo čitajući intervju o Klarki, kamoli gledajući TV program gdje oboje govore o bolesnom djetetu), a godine 2005. izabrana je od strane čitateljki Mlade Fronte za "Ženu godine".

To je ipak bilo previše za 'elitu'.
OK. Umrlo joj je dijete. Ali da ta nikogovićka bude "Žena godine"??? Ne, ne i opetovano Ne!!!!

Prilika za Vendulin odstrel stigla je bukvalno Karelovim pucnjem u sljepoočicu.

Nastavak: Kad prošećem psa, istuširam se i nešto pojedem. S obzirom da onda ulijeće Gica Galaksija, prilika će doći tek za koji dan. Uzdah.

15.02.2007. u 09:36 • 6 Komentara • Print • # • ^

subota, 10.02.2007.

Anche I Ricchi Piangono (1)

Prije desetak dana u dvorištu vlastite vile ustrijelio se Karel Svoboda, češki Andrew Lloyd Webber, “Kralj Popa” i legenda mjuzikla u Bohemiji. U nacionalno-kulturološkom panteonu ravan mu je još samo Karel Gott, umjetnički kolega i osobni prijatelj za kojega je Svoboda skladao gomilu platinastih hitova.

Ako vam nije poznato o kome govorim, sjetite se sretnih dana djetinjstva subotom prijepodne i Pčelice Maje: “In einem unbekannten Land, vor gar nicht allzu langer Zeit”...

E pa muziku za špicu te ikone bezbrižnog djetinjstva 70-ih skladao je Karel Svoboda. A pjesmicu pjeva imenjak mu Gott.

Vijest o samoubojstvu 68-godišnjeg Svobode odjeknula je poput groma, a mene je zatekla u uredu socijalne službe gdje sam čekala potvrdu o porodiljskim primanjima.
Sa šušketavog uredskog tranzistora koji je baš kao i ostatak scene neodoljivo vonjao po sivim godinama dirigirane ekonomije, unjkavim glasom javio se DJ: “Slušali smo skladbu Karela Svobode koji nažalost, više nije među nama”.
Tuten sam ja k’o prava panenka sasvim iskreno kriknula: “Ježiš-Maria!”, a sredovječne službenice spremno poskočiše i odmah mi natenane ispričaše kako su Karela našli prostrijeljene glave prošle noći, kako sve ukazuje na samoubojstvo, ali ubojstvo nije isključeno, kako policija istražuje mjesto događaja i okolnosti smrti, kako kolaju različite priče, kako je posljednjih mjeseci Karel jako smršavio, možda je bio rak, baš kak mu je skončala i maminka plus prva mu žena Hana, zvana Šiška - pa sam u toj toplini uzajamno podijeljenog uzdisanja u hipu dobila i svoju potvrdu, maltene sestrinskom ljubaznošću.

Ruku na srce, malo me brine činjenica da sam pala u komu zbog Karelovog samoubojstva, no kako sam svojevremeno ridala nad sudbinom Kristline & Blejkove djevojčice (Titanic i Leonarda Di Capria da ne spominjem), zašto da štedim suze nad nesretnim Svobodom???

A još kad čujete priču…

* * * nastavljam ASAP: čim se naspavam, a Gica olabavi teror

10.02.2007. u 01:22 • 8 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 04.02.2007.

Xanadu za autostopere!

Prošloga ljeta Dimke i ekipa otkriše čari putovanja u daleki svijet.
Iz Venecije su brodom odplovili za Grčku, malo šalabazali po Peleponezu, a zatim odjedrili do Krete.
Dva tjedna maturalnog putovanja. Nezaboravno.

Na Akropoli su profesorima repali pjesmuljke na mrtvim jezicima (klasičari op.a.), pao je i breakdance helikopter u sjeni stoljetne smokve, a od suvenira je dovukao nekog plišanog majmuna koji navijen, pjeva pjesmu za umobolne. Na grčkom.

Kako im se sve skupa jako dopalo, djeca su se organizirala, udarili desant na roditeljski džep te početkom školske godine otišli na par dana do Krakova.

Zimske su praznike poželjeli provesti u Pragu, no kako je nastupila financijska oseka, odoše Hrvatskim željeznicama negdje u Slavoniju, mislim Osijek.

Sada se već pomalo spremaju za prijemne na faks.

Neki dan dođe Dimke doma i saopći majci da se s prijateljima lijepo dogovorio kako će nakon prijemnih ispita MJESEC dana svi marljivo raditi, a ondak zapaliti put Indije i Nepala!

Veli moja Stara: "Ako će mjesec dana pljačkati banke, možda i stignu do Indije...".

Za potrebe ove priče, građanski rat u Nepalu ignoriramo.

04.02.2007. u 21:55 • 5 Komentara • Print • # • ^

subota, 03.02.2007.

Altamira i još ponešto

Grrrrrr, od male se beštije ne stignem ni pokakit’ a kamoli nabacit’ red-dva s mog plišanog jastučeta. A davnih sam se dana povratila s rodne grude.

Doslovno povratila.

Odmah po dolasku u Prag uhvatila me manjifiko želučana viroza pa sam samo u jednoj noći povratila slovima i brojkom dvadeset (20) puta – ne shvaćajući u prvi mah da je posrijedi virus pa sam psovala i sebe i 200-gramsku čokoladu iz Begeša koju mi je te večeri uvalio Miloš, a ja je proždrla k’o veliki bijeli! Gulp! Mljask-slask! Nestade u hipu!

No, dobro.
Što je ono pjesnik mislio da kaže?

Daklem, unatoč domesticus ludilu, uspjela sam pročitati “Golu vučicu” od Vesne Ćuro-Tomić (hvala Dvizgi na preporuci!) – knjigu preporučujem dalje, jerbo je riječ o stvarno jako dobro napisanoj priči s vrlo zanimljivim završetkom, a na izvjestan se način nadovezuje i na priču o Altamiri o kojoj sam željela pisati po povratku iz Zagreba.

Naime, dobar dio “Gole vučice” tiče se mehanizma književne kritike, javne promocije i uopće, društvenog vrednovanja konkretne knjige i njenog autora/autorice.
Način kako vrednujemo knjigu, ili pak kako uopće dolazimo do nje, zanimljiv je i u širem kontekstu povijesti ideja o čemu razglaba Musilov Ulrich u “Čovjeku bez svojstava”.
Ukratko: ako svaka ideja koju emitira pojedinac traži svoj feedback od drugog pojedinca/grupe/društva, onda je povijest ideja nužno povijest mediokritetskih ideja, jer one najbolje najčešće ostaju neprepoznate te konačno zamiru bez feedbacka.

Nepriznat, šikaniran od struke i medija ostao je i “otkrivač” Altamire, španjolski arheolog-amater Marcelino Sanz de Sautuola.

Sanz de Sautuola prvi je put posjetio spilju 1875, no otkrovenje je doživio tek četiri godine kasnije kada mu je osmogodišnja kći pokazala bizona na stropu i ostale fantastične slikarije koje ćoravi Marcelino nije zapazio, jer je uporno njuškao po podu tražeći figurice od kosti od kojih se sastojala većina paleolitskih nalaza.

Svoj je pronalazak de Sautuola objavio 1879. i tada počinje njegova arheološka kalvarija: akademsko-medijska kampanja omaložavanja i ismijavanja.
Profesionalni krugovi proglašavaju Altamiru lažnjakom pa nalazište ostaje nepriznato sljedeće 23 godine. Najžešći u odbijanju autentičnosti Altamirinih slikarija bili su doajeni francuskih pra-povjesničara – akademici Gabriel de Mortillet i Emile de Cartailhac. Super-teška kategorija za sirotog amatera iz Španjolske.

Evo što o toj epizodi kaže Graham Hancock čiju sam knjigu "Supernatural – Meetings with the Ancient Teachers of Mankind" prežvakavala tijekom Božića:

"Kada se cijeli slučaj promotri u retrospektivi, jasno je da je Sautuola bio apsolutno u pravu glede starosti slika. Ipak, počinio je tri goleme greške pokušavajući u to uvjeriti akademike. Prvo, bio je Španjolac. Drugo, spilju je pronašao u Španjolskoj. I treće, bio je arheolog – amater".

Nešto za što bi danas dobio Nobelovu nagradu, nesretnom je Marcelinu donijelo samo gomilu nedaća i osobne ogorčenosti.

Sautuolu navodno nisu nikada direktno optužili da je falsifikator, ali se iz konteksta cijele kampanje podrazumijevalo da je suučesnik u pokušaju prevare ili barem teški naivac. Kao "dokaz" za tu tvrdnju poslužio im je Sautuolin osobni asistent, francuski slikar Paul Ratier koji je često zalazio u spilju, tamo boravio i "nikada ni o čemu nije govorio". Ispostavilo se kasnije da je Ratier po Sautuolinom naputku izrađivao kopije crteža, a nikada nije govorio naprosto zato što je bio nijem. Toliko.

Ipak, osobno mi je najzanimljivije da cijela ta akademska ekipa koja ni pod razno nije priznavala autentičnost crteža, nikada, ali baš nikada nije otišla na samo nalazište, ušla u Altamiru i slikarije pogledala vlastitim očima. Pače, u pismu Sautuoli, Gabriel de Mortillet odgovara Španjolcu kako je jasno da je Altamira arheološki falsifikat već po samim crtežima (kopijama) koje mu je arheolog-amater prethodno poslao.

1888. Sautuola umire, a tijekom sljedećeg desetljeća dolazi do otkrića niza drugih oslikanih nalazišta – Figuier (1890), La Mouthe (1895), Pair-non-Pair (1896), Marsoulas (1897), Les Combarelles i Font de Gaume (1901).

Nova nalazišta podrivaju dotadašnji stav struke (inspiriran Darwinovom teorijom evolucije) da su ljudi iz Kamenog doba bili preprimitivni za sofisticiranu umjetnost kakva je pronađena u Altamiri.

Konačno, 1902, nakon mjesec dana istraživanja na terenu, Henri Breil i Emile de Cartailhac potvrdili su autentičnost Altamire.

Cartailhac objavljuje "Mea Culpa d'un sceptique" u žurnalu "L'Anthropologie" - javno proznanje kako i zašto je "sudjelovao u grešci koja je trajala 20 godina". Akademici padoše u ekstazu od plemenitosti Cartailhacove intelektualne geste, a Sanz de Sautuolu – kojega je taj isti Cartailhac prethodno uništio – i dalje nitko nije šljivio.

Poučno.

Inače, Hancockova knjiga je ludo zanimljiva, posebno elaboracija teorije o nastanku pra-pra-slikarija Južnoafrkanca Davida Lewis-Williamsa, no kada Hancock počne palamuditi o alienima, ispecite kokice i nastavite čitati u revijalnom tonu.
New Age za napredne.

PS. Upozorili me da nema dijela o opojnim drogama.
Taj Južnoafrkanac Lewis-Williams prilično pametno dokazuje da su šamani slikari bili nadahnuti opijatima.
A Hancock se daje u istraživanje iz prve ruke pa se napija ayahuascom nakon koje povraća. Pa ima vizije. Pa opet povraća. Pa zaspe. Pa se probudi. Pa povraća. Pa nova serija vizija. Pa povraćanje. Pa mu žena biljarica Santha briše orošeno čelo. Dok Graham povraća. I tako još dugo. Skoro ko ja i čokolada.

03.02.2007. u 12:57 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva