long time, no nothing
izašla sam iz đira blogovanja, tamne jame u koju vikneš ono što ne smiješ izreći, samo pomisliti.
opet mi odlaze voljeni iz života. malo sam razmišljala o našem odnosu, i evidentno i ponovno zaključila da nije bio ravnopravan. ja sam njih voljela više, oni mene manje. zapravo sam ih TREBALA više, jer nikoga nije bilo kraj mene. oni nisu imali vremena jer su se bavili važnijim stvarima, poput roditelja koji su me kao malu ušutkali kad sam im postavila pitanje za vrijeme Dnevnika.
i sad nisam sigurna kako će mi faliti. da li na onaj ispravan način, ili će mi faliti prilika da popravimo prošlost i uživamo u iskrenim i toplim trenucima.
ostat ću sama, no oko mene su neki drugi ljudi, dragi i oni koji će to tek postati. i oni naravno, koji to nikada neće biti. no that's life. be a greater man. woman.
sve mi je teže nadrastati sebe i probleme, počinjem se ponašati kao napušteno dijete.
|