ovdje stoji tvoje ime
zatrpane istine.
ili samo djelomično. istina je neupitna, zatrpana je samo bol koju nanosi njena spoznaja.
neki puta navre iz mene poput gejzira i poplavi cijelu sobu. zajedno s istinom, preplave me suze i dječje grcanje, želja za obećanim sretnim završetkom. znam da je prolazno i da većinu vremena ne boli. navikla sam i spremila razloge u prave ladice, jer više nisam dijete.
onda opet, sasvim nenadano, navreš neki drugi dan. ne nosiš mi suze nego bajku koja se sasvim izvjesno može desiti, osjećaje tako rijetke i dragocjene da bi bila grehota praviti se da se nisu desili.
pitam se: postoji li išta ljepše što sam doživjela...?
odgovor je "ne".
ti si mi dao blago.
iako ne postoji ništa gorče od slomljenog srca djeteta, ti živiš u mom srcu i poput ljepila držiš njegove dvije polovice zajedno.
|