prprteljica
moja draga...
fali mi jako i drago mi je kad na nju naletim u ovaj noćni sat. ona je dobra, onako u najdubljoj ljušturi svog srca. kad smo se upoznale, nije mi bilo na kraj pameti žuriti s prijateljstvom ni forsirati išta. polako, od bez riječi do malo više riječi (jer ne volim Pričati sa strancima osim kad sam pijana i kad se potrefi), došle smo do iskrenog i punog povjerenja odnosa. nije napadan i ne nosi natpis "do kraja života". ne znam što će biti za par godina i da li ćemo se družiti. ali znam da mi se srce paralo kad je otišla i da sam u zid bacila časopis u kojem je bila obleka za koju sam bila sigurna da bi ona prokomentirala: "a vidi kako je slatko...".
ona je moja draga i nadam se da ćemo opet biti u prilici dane provoditi zajedno i visiti na kavama na kojima ćemo pričati samo o stvarima koje se dešavaju baš sada, o problemima koji su rješivi našim zajedničkim snagama ili našom zajedničkom srećom, i da ćemo se opet napijati zajedno na našim proslavama na kojem će nam biti dobro zato što će biti baš naše i jer ćemo se veseliti jer ćemo svemu oko nas dati naš zajednički, gorko-slatki i nadasve duhovit pogled na svijet:)
|