petak, 29.09.2006.
Stambeno zbrinjavanje branitelja
Dragi moji evo da ne zapostavim nedavno otvoreni blog ženica mi reče da bi bilo vrijeme da nešto napišem da ga malo osvježim u ovoj strci s vremenom.Naime još malo pa počinje sezona grijanja tako da sam se ovih dana posvetio piljenju i cijepanju drva onako laganini koliko to dopušta zdravlje.A tu mi je i kumašin također invalid kojemu treba pomoći i tako prolaze dani pomalo ispunjeni, kako bi rekli naši psihijatri imamo radnu terapiju.Ma je dobro je samo je šteta što smo mi u gradovima limitirani sa dodatnim aktivnostima, ono što mi je sugerirao Borgman,tako da nam ne preostaje ništa drugo nego ove tekuće aktivnosti. Bilo je nešto inicijativa da nam grad Knin da nešto zemlje ( kao i u ostalim dijelovima lijepe naše )pa da se nečim zanimamo ali to je prosto nemoguće dobiti jer zamislite koji bi to bio trošak za državu da dobiješ koji komadić zemlje gdje bi se mogao ispuhati.
Kada smo kod ovih vladajućih struktura sjetih se, ma moram tako reći " kurvinih sinova " koji nas koriste u dnevno političke svrhe.Pred predzadnji Dan Oluje (2005.)donese vlada Odluku o darovanju stanova i kuća braniteljima i članovima njihovoh obitelji... na područjima od posebne državne skrbi.Da li je moguće da će netko od običnih smrtnika uspjeti riješiti stambeno pitanje pa makar to bilo ( u mom slučaju ) i u Kninu, i to nakon 10-tak godina zavlačenja.Krenula budaletina u rat 90-te iz Zagreba i završila u slijepom crijevu. Razveselili se ljudi ,ponovno skupljaj potrebnu dokumentaciju ovjeravaj kod bilježnika i nadaj se. Samo neznam čemu ( po prirodi sam skeptičan i ne vjerujem bandi ) jer i prije su govorili trebate biti 10 godina i onda će to biti vaše , samo nigdje to ne vidjeh u zakonu i od toga ne bi ništa.
Kako u meni uvijek radi buntovni crv ni sam ne znam koliko sam puta zvao nadležno ministarstvo i tražio odgovore kada će početi donositi rješenja o darovanju onoga što je obećano. Između ostaloga pisao sam i premijeru , odnosno vladi, zašto nadležno ministarstvo ne poštuje i ne provodi odluku Vlade , te dobio odgovor da Vlada nije nadležna za to. . Da ne povjeruješ i popizdiš na takove odgovore, zar oni misle da smo mi zaista takovi idioti. Dokle može ići njihovo licemjerje sjetih se one njihove " Njima je tako dobro samo oni toga nisu svjesni ".Uglavnom jednom riječju tko te j... Najžalosnije mi je što je to sve ista banda,pa čemu onda izbori i sva ta sranja kada ljudi žive u velikoj bijedi a bojim se da će biti još gore.
Dignu se na noge i naša Kninska HVIDR-a te poče skupljati rješenja od stanova pa da odu u Zagreb i vide što se dešava sa Ugovorima o darovanju, samo još čekaju zeleno svjetlo iz Zagreba da ih netko primi., ala im vera, ma ja ih u potpunosti shvaćam , mi smo ovdje radi njih, pa nije u redu da se oni nekome zamjere, da stanu na stranu branitelja.
I na kraju za danas ne mogu a da se ne sjetim kolege branitelja kojega doktorica-psihijatrica (ma napisaću Suzana Uzun ) u PB Vrapče nije htjela primiti na liječenje i čovjek je uredno otišao u Banja Luku gdje mu je pružena pomoć. Ne znam možda i ja kao i drugi branitelji nastojimo riješiti ono što nas pripada na krivome mjestu.Zaista sam u nedoumici i razmišljam da kompletnu dokumentaciju pošaljem u Beograd ( te o tome izvjestim naše vrle političare ) pa tko zna možda se nešto i riješi. Uživajte čujemo se.
srijeda, 27.09.2006.
I nešto za Franca
(povećaj sliku)
Nešto za Borga
(povećaj)
subota, 23.09.2006.
Komisija za status HRVI
Nakon ne znam ni sam koliko vremena i dosađivanja telefonom, pisanja pustih žalbi zbog ne rješavanja statusa pozvaše me na 1. stupanjsku komisiju u Split radi nove procjene invalidnosti.Lagano se uputih sa prijateljom i stigoh na mjesto nesreće.Kad gledaj skupilo se tamo još nekoliko desetaka branitelja po istom poslu.Bolesni, izmoreni od rata i posljeratnih svakodnevnih problema, vidiš im na licima da su zbunjeni, nelagodno im je , glave pogleda spuštenog u pod, a u mislima tko zna gdje. Svaki pogled na bilo kojega od nas otkriva nešto ne svakidašnje bol, patnja tuga, a zašto smo uopće tu , što mi to tražimo kada ionako nitko ne mari za nas? Gledajući nas tako laik bi pomislio pa to je samo nekoliko sudbina što beskrajno lutaju kroz zamke života i zavrzlame birokracije, no kada bi se netko malo bolje zagledao, zamislio , uvidjeo bi da se iza toga kriju i obitelji tih ljudi, te da se iza toga kriju mnoge ljudske sudbine koje su vezane uz te ljude. Putem medija razvila se fama da tražimo kruha preko pogače, no istina je sasvim drugačija. Gazimo svoje dostojanstvo da bi uopće mogli preživjeti, nešto pružiti obiteljima no to je samo mizerija. Nikome nije do razgovora a trenutci iščekivanja traju i traju.Ma kako bi to izgledalo da mali bogovi počnu raditi na vrijeme.Slila se rijeka ljudi iz cijele Dalmacije od Zadra do Dubrovnika ali koga briga za to.
Dočekasmo i taj trenutak da netko počne raditi i počeše se vrtiti ljudske sudbine.Onaj tko je došao prvi puta izlazi van još više zbunjen, razočaran, niti nezna što se to dešava.Ušao je unutra potpisao komad papira , izašao za 10-tak sekundi i to je to.Niti znaju što su potpisali niti im itko bilo šta kaže.A zamislite ironiju sve se to dešava u sklopu centra za psihosocijalnu pomoć u nekadašnjoj vojnoj bolnici, a u komisiji sjede sve sami psihijatri. Da poludiš od brige za braniteljima, pruženoj pomoći itd.Ma kako da očekujemo da nas shvate pod navodnicima obični ljudi kada se psihijatri tako odnose prema nama, i to isti oni koji bi nam trebali pomagati da se koliko toliko vratimo normalnom životu, ili bar pokušamo vratiti.Kad dođe vrijeme izbora opet će se mahati sa obećanjima, manipulacijama braniteljima ( samo me zanima do kada će se istinski branitelji ponašati kao ovce ), obećavati brda i doline a nas samo zanima kako da se liječimo i ako nije previše da prehranimo obitelji.Previše tuge i jada da bih sada nastavio dalje pisati, odoh se istabletirati, odnosno legalno izdrogirati- jer to je jedina skrb koju mi dobivamo od ove naše lijepe države ( a i to je pitanje do kada ), jer ne daj bože da se sa nama radi, ovako je bolje kada smo kao zombiji. Veliki pozdrav , čujemo se.
četvrtak, 21.09.2006.
Dragi branitelji i Vaše cijenjene obitelji , kao jedan od Vas otvaram ovaj blog u nadi da sa nekim podijelim svoja iskustva , kao i iskustva kolega pri ostvarivanju zakonom zajamčenih prava , a u nadi da ćemo se uspjeti okupiti te zajednički djelovati i pomagati jedni drugima. Iz stečenih iskustava jasno mi je da nikome nije stalo do nas, rijetko tko nas više poštuje ( osim naših obitelji ), zakidaju nas gdje stignu a o pomoći da i ne govorim, dok udruge egzistiraju same za sebe odnosno za jedan uski krug ljudi koji su tamo radi samih sebe , te u službi političkih stranaka.U sitna sate se sjetih ovga iako me supruga već duže vrijeme nagovara na ovo , jer kada već pomažem braniteljima na kojekakve načine , zašto to ne bih malo proširio te pomogao još nekome, a na kraju zašto i ja ne bih dobio koji pametan savjet. Do skoroga susreta srdačan pozdrav.
