† †...Fantasies Undone...† †

Napisala sam post vech.
Jucher, znam. Sve znam.
Osjecham se sjebano. Iskorishteno. Bolesno. Pijano. Zanemareno.
Buljim u tochkaste bichve i svoe narukvice.. Crne, roze..koi emo!!
Opet(h)...depresia..crnjaci..plachem...
Osjecham se slabom i glupom. Jaka sam, da.
Na chie ja fore padam. Na chie se rijechi hvatam.
....
''Obechao si. Svashta si obechao...Nije vjerovala.
Svejedno, bilo je lijepo chuti. Shto si joj htio rechi.
Obechati, isprichati, pokazati.
Bilo je lijepo. S tobom prichati. S tobom podijeliti tajne, dodire, misli.
One zabranjene..obichne......svakakve..
Ona se zaljubila.?!?! U neshto sasvim nestavrno, neostvarivo, nemoguche?
Ne zaljubljuje se ona tek tako..
Ne zheli sve po drugi put...
Sjecha se,,,kako je plakala....Ne zato shta je bila osramochena,
ponizhena, razgolichena, otkrivena i razotkrivena.
Zato shta ga nije mogla imati...
Puste godine pune njenih suza, boli..
Prerano ga je zavoljela...
i znala je shta to znachi...
I ona je njega voljela, to je sa sigurnoschu mogla rechi...
Isto kao shta ga je preboljela...''

znam..prerano je..i prekasno je...i nikada neche biti onako kako je treablo.kako bi trebalo...
Postat chu jebeni emo!!
Tu i tamo se situacia popravi..samim time i ja...
Mislim li da mu je stalo? da mu je ikad bilo? ne.
I rechi chu- ''Ko ga jebe...'' da, rechi chu. i shta kad chu sutra opet biti bijesna na cijeli svijet samo zbog njega?!
Jednostavno ga zhelim zaboraviti...
I zhelim da otide...poput lanjskog snijega...poput suza koje kapaju po papiru s kojeg ovo prepisujem...
Pisala sam to u shkoli i ostala sjebana cijeli dan...
Zhelim da otidesh sa mojim suzama ove vecheri...
zhelim da nestanesh...zauvijek...

Nedilja popodne...
ja bi treala uchit..
tj, vech sam treala nauchit i bit vani...
ne da mi se..nishta mi se ne da i cijeli dan visim na msn-u..OPET!!
Slusham ASPHYXIU!!
and i like it a lotttt!!!
Jucher sam bila van..i prekjucher...i, da, puno puta od zadnjeg posta jer sam postala lijena pisat...
ne da mi se...
Fala na komentarima...
vani je mrachina a 7sati je..i blizhi se zima...i hladno je, obozhavam to..
Deleted Scenes Of A Snuff Princess je odlichna pjesma, moj blog, moj mp3, ja..ne,ne primjechujem nikakvu promjenu u svom drushtvu uzrokovanu tom pjesmom...o, bozhe, pa nije moguche da su moji frendovi nenapaljeni...ne, moje frendice...totalllno...kme...
Ali neeeee....
i ne vole industrial...
i neeee........
ne..nemam shta pametno za pisat...VELIKI MANJAK INSPIRACIE..







do chitanja...

Onog kišnog tmurnog dana...sjedila sam sama...moje hladno društvo bila je samoća..čežnja i uspomene..ti! tog si dana otišao bez imalo grižnje savjesti...bez imalo suosjećanja...otišao si od mene.zauvijek...znala sam da ću te ponovo vidjeti...nisi me mogao izbjeći..i, da..vidjela sam te..viđala sam te..od tada svaki dan...sve češće...
rekao si sve što si želio reći.....
Dok sam, kao i svaki put,,,od bijesa,,tuge, boli i usamljenosti...čupkala natopljene listove stabla pod kojim sam sjedila....bio je pun..park je bio pun...sunčanim danima, kad su svi sretni i raspoloženi poslije škole svraćali na to mjesto...
pljusak je razbivao tišinu u mojoj glavi..stvorio si muk i prazninu u meni...
komadići ogromnog lista u mojim rukama polako su se topili...gnjecavo su kapali s mojih ruku i lijepili se na torbu koju sam bijesna bacila pokraj mjesta na kojem si sjedio...tog jutra..nisam išla u školu...sjedila sam u polupraznom parku i čekala zvono da se oglasi...
bezvoljno sam kupila stvari..brisala mokru ruku o vlažno stablo...kupila poluraspadnute cigarete sa smrdlljive trave..bile su tvoje? ili ne..ostavila sam ih na travi...polupraznu, zgnječenu i vlažnu kutiju sa potrošenim upaljačem..znala sam da će je onaj umorni pijanac, koji me bolesno, sa drvene klupice gledao čitavo vrijeme pokupiti...sama sam sebi ličila na njega...shrvana i dotučena...bezvoljna i biljeda...
usporeno sam koračala skliskim puteljkom,,preko pokošene hladne trave došla sam do tihe, danju prometne ulice preko koje je s vremena na vrijeme prošlo pokoje auto...
zabila sam slušalice u uši i nastavila...u neko sam doba zaplakala,,,ne sjećam se kako, kada i gdje, ali zašto..sjetila sam se one slike...''I love walking in the rain cause no one knows I'm crying...''
Nisam te željela izgubiti...nisam ni pomišljala da će se sve ovako raspasti...

Chu ja ovo svaki dan posteve pisat?
ic okej=)
nisam zadovoljna komentarima...LOL zajebajem se=)
Osjecham se odlichno..to me pomalo plashi...ali, drago mi je... ne treba mi josh jedna emo faza
Slusham ovo sa svog bloga..This Shit Will Fuck You Up...moram stavit text u boxeve=)
ic sou kul=) hh...
enivej...meni je jako hlaaadno i mrzim stavljat smajle u posteve ili igdi, all eo malo....
hladno mi je i slusham Combichrist i dosadujem se...
danas je utakmica...ne idem vani danas..i mislila sam stagod korisno naprrait, all ipak ne..
cili dan se izlezajem i visim na kompu...kako chudno
...
Bila sam u petak na nekoj oprostajnoj...Mele isla na skijanje, Asja u zagreb... pa smo se skupili i tribali to...ne znam ni ja shta...ugl...nije ispalo kako je tribalo,, al je bilo- meni je bilo super!
Pare smo potroshili, kao i uvijek na gluposti...da,da...napit che se, aha...e, da je para i da je bit sposoban organizirat sve..
Nea veze, aj... zajebavali smo se, zabavili, sve u svemu toutali okej
I ne, nisam u depresiji, ne pucaju me crnjaci ni nishta slichno..
..................I feel fine!..................

''Sanjala sam te...vidjela sam te...bio si tu...''
Ne prode ni jedan dan da se ne sjetim tvojih rijechi....lica..osmjeha...da se ne sjetim tebe...
i da ne pomislim koliko mi falish...
Gotovo je. Zauvijek je gotovo. Jer te nema vishe.
Budim li se ili je tvoje lice izblijedjelo?...u sjechanjima..praznim uspomenama..
Daleko si...padam sve dublje i ne pokushavam te dohvatiti...i spasiti ono shta smo mogli imati...
ne vjerujem ti..falish mi.. neopisivo mi falish...zhelim te i trebam...a tebe nema tu...
gotova je predstava..svjetla su se pogasila....
skidam masku koja se topi u mojim rukama..ne zhelim te ni pogledati...
vech znam shta chu vidjeti... ti si otishao..jednu od njih sa sobom pokupio..
proshlost si meni za uspomenu ostavio...
sa druge strane..iza pozornice..gdje nemam tremu od nastupa..
gdje sam na svome..dok gledam tebe kako odvodish nju..neku nebitnu novu..
drzhim masku u svojim rukama...i bojim se izachi...
dok je zamijenila moje pokrete..
dok je pojachala moje rijechi...
bila je i vishe nego dovoljna...
i dok umorna i pospana .. slusham ovu pjesmu po ko zna koji put...
pokushavajuchi, kao nekad, utipkati ono shto sam nekad mogla...
ja te ne zhelim i ne mogu zamijeniti...
Ali, gotovo je. Zauvijek gotovo.
Nemam ti shta otipkati, ja ti toliko ti toga zhelim rechi..
Gotovo je.