† †...Fantasies Undone...† †

You make me scream..You make me cry...
I feel like shit...i prerano je..i prekasno je..i nikad neche biti onako kako je trebalo...
Asja oche novi post...ja pishem novi post..nemam shta pisat osim da...opet osjecham one teshke ruzinave debele lance..koji me ponovo potezhu prema dolje...vuku me sve dublje..gdje se gushim u svojim suzama koje su potekle...ponovo...ovaj put zbog tebe.....samo zbog tebe...zashto?! I osjetila sam lance..osjetila sam kako me vuku..u jednom sam se trenutku prepala svega toga...svega iznova...tebe, njih, vas,,,sebe..prepala sam se da to ne dozhivim ponovo....but it feels like home..........jer zbog tebe ne patim.....ne osjecham ono shta sam prije osjechala........zbog tebe se ljutim....zbog tebe vichem....zbog tebe se smijem....zbog tebe osjecham ovu neizmjernu bol.....I pozheljela sam zaplakati....pozheljela sam zaplakati, zaspati jecajuchi, sa osmjehom na licu znajuchi da dolazi bolje sutra....pozheljela sam te chvrsto zagrliti......i znala sam da ne mogu...zadovoljila bi se osmijehom na svom licu...suzama koje peru tezhinu koju osjecham.....koje tjeraju crne misli i ruzhna sjechanja.......suze nisu potekle.....zabila sam slushalice u ushi...pustila neshto shta che me ubiti, shta che me natjerati da plachem....da te isperem i svoje glave....da isperem tvoje lice...tvoje rijechi.......i suze su potekle.....bilo je josh gore....sada sam se gushila u njima...gushila u tebi..u boli....i tezhini....
i znala sam da tako ne mogu.....i znam da tako josh jednom ne mogu....da tako neche ichi...ali, ide...i osjecham se umorno...izmoreno...teshko i bolesno......zbog tebe.....i osmjeh mi je na licu...jer sam sretna..sretna sam..........bez obzira na bol koju chesh mi ti pruzhiti....nechesh me ubiti....i skinut chu lance..........pustit chu zadnju suzu za tebe...zadnju suzu vecheras....svakim che danom biti sve gore.................i mrzim te zbog toga shto chu sama sebi priushtiti.....i mrzim te....ili te se samo bojim? ili se bojim same sebe....a skinut chu lance, strgnut chu ih sa leda...bit chu slobodna..znam da ochu...ali, sada me povlachis.....utapash i vodish....bespomochno te slijedim....dok ne dotaknem dno....isplivat chu.....neches me pobjediti...vech sam to osjetila...i neshto puno jache i gore...ne mozhesh me pobjediti.....
I isplivat chu gushechi se..isplivat chu u suzama...u ranu zoru...na hladan beton...gdje che kapati voda..gdje che kapati moja krv....i gdje chu se u suzama smijati...i sjechati tvojih rijechi...kao onog dana kad sam 'njega' zaboravila..kad sam pobjegla.isplivala....jer sam gorila u vodi...jer sam patila...godinama patila....osjechala ono shto on nikad neche...i probudit chu se u svom krevetu....sa osmjehom na licu...i neche biti tebe..neche te biti tu...neche te biti u mojim mislima gdje se sada skrivash...i nastavit chu kao shto sam i onda nastavila...digla se...uspravne glave shetala...i zaboravila....na sve zaboravila...na sve tvoje...sve tvoje ostavila..sve tvoje......

Laži..pun mi je kurac ljudi...lažljivaca, muljatora, seratora...
I njihove hladne, prazne riječi, njihove spletke bez osjećaja krivnje...
I hate myself!!
I mrzin to..i dosta mi je toga..dosta mi je svega..njih...dosta mi je same sebe.. i svojih gluposti..i svojih..mojih laži..mojih sranja..
I lažnih osmjeha..lažne sreće i zadovoljstva..lažne nezainteresiranosti..lažnih lica...i riječi...ne boli..ne, ne boli..i ne znači mi..i ne smeta mi..i neće uspjeti...ne ponovo, ne još jednom..ne mene. Nema veze, rekla sam. Rekla sam ti da nema veze. I da sam ti oprostila. Rekla sam ti da sam to prebrodila. Da sam to zaboravila. I rekla sam ti..rekla sam ti da neće..da neće biti isto..da nikad više neće biti isto..nisam ti rekla koliko me još uvijek boli..i koliko se bojim...znam, nećeš to ponoviti, neću ti dozvoliti..ali, bojim se..bojim se same sebe i toga koliko mi sve to znači....osjećam se...osjećam se odvratno....i više točkica, manje riječi koje se ne usudim tipkati, pisati...i koje bi zvučale.....kojima bi dala dio sebe..koje bi ti otkrile dio mene...ne, ne usuđujem se.....
Osjećam se odvratno. Prljavo. Lažljivo. I ne razumijem..zaista ne razumijem...zašto..zbog čega ja radim šta radim i govorim šta govorim..zašto nekim osobama..zašto se uvijek ispovijedim osobama za koje znam da će me izdati? ponovo izdati..i pričam im, pričam, o svojim osjećajima, o mislima, o situacijama u kojima se nalazim,, o tome koliko me boli..koliko me svaka njihova riječ boli..koliko se duboko ureže u mojim mislima, u mom pamćenju..
I koliko sam slaba..u ovakvim trenutcima, slaba, plačljiva, sjebana..i koliko me to pogađa..
i koliko se strahova krije iza nasmješenog, veselog, sretnog lica...
Ali, lažem. Ja lažem. Njima, sebi, vama..svima..lažem..
Znaj da tako,,tako nikad neće biti..i zato ti lažem..

Nema mi posta! Moolim?
Anyway..
Bila sam vani sinoć...trebala sam izać oko 7, ali je gospodichni bilo dosadno pa sam izašla prije. S njom. I to u sunčanih 5 sati. Isuse..
Kasnila sam. Ma, malo. Penjale smo se uzbrdicom opasnom po život..još sam jednom razočarala samu sebe. Svojom kondicijom. Kojom kondicijom. Slabom. Penjale smo se, propadale i padale da bi se napokon popele na tu opasnu planinu. U 5 popodne. Na Katalinka. =)...E, a onda je uslijedilo spuštanje koje ja svaki put izbjegavam. Usko i strmo. A da ne govorim da svaki put zamalo upadnem u more. S one visine. Užasno. Pa još jedno spuštanje. E, tu su skale bile šta me jako razveselilo. Šta je ono?! Opstanak ili izlaženje?! Opstanak. E, a ti su, po tim skalama bile poslagane šterikice. Roze=).
Cijelim putem, po svim zidovima, u svim rupama, bužama i zidovima..:''Ima da je to bila romantična prosidba.''
Lijepo.=)
A njen digitalac. Koji, je, ne bi vjerovala treba poslužit za slikavannje, nije . Od 5000 pokušaja, jedna slika. Moja. haha. Ništa. Vrućina. Užasna. Sunce upeklo. Neizdrživo. Pa se sad penji nazad. opet uzbrdica, nizbrdica, uzbrdica..........
Čini mi se da sam zmiju vidjela. Nisam sigurna. Ali, dobro. Sve je to zdravo. Njoj nisam ni rekla, onda bi počela vrištat i pala bi. Ja bi bila kriva, as always.
Pa smo išle do parkića iza Baća. Tu zapalile, izmusle onaj jadan Sprite, srele neke cure i išle nazad. Ne znajući di. As always. Ja nikad ne znam di idem. Nikad. A uvijek ispadne dobro.
Lutale smo gradom. Još uvijek vruće za popizdit, a mi se čudimo šta je plaža puna. ah..Otišle do škole. Ona je pogledala natpis za popravne, i rekla da pada. Sve je naučila, ali joj se teško dignit u 8. Ma, proć će.
Kasnije sam ja popravljala njen digitalac, i POPRAVILA ga!! isse...
Kasnije je još jedno staklo na školi razbijeno. Mislim da bi osoba ipak volila ostat anonimna.
Pa smo išle ća. Svratile u...ne znam, mislim da je Tommy u pitanju. I onda uđeš, onda te po dućanu prate ko ludog lopova. A šta ću im ja. Kupile mi nešto za požderat i za popit i pravac Prve Vode.
Pričale po putu. O svemu i svačemu, ofskroz, došle do plaže, zavalile se, i again, pričale. Jele, pile (malo)..Ljudi su nas po putu blijedo gledali, mi s kesom, više ka da idemo pit, ne zajebavat se. I nismo pile. Alcohol. Nedostatak para. Ah...
Pa smo mi urlale. Pivale. Smijale se. Dok se nismo sjetile nekih ljudi koji su nam raspoloženje pokvarili. Zna bit bolno. :(
Pa smo se uputile nazad. One jebene 2litre nismo ni započele. Pila ja po putu. Cola, Cola. nažalost.
Pa smo otišle do pazarića. Tu jako dugo nisam bila. Od kraja škole. Pričale, zapalile, ispijale ono gazirano govno i čak uspjele napravit par normalnih slika. =)
Pa smo se uputile lagano doma Mislim da je bilo malo prije 11. Da, je. Svratile do megdonaldza koji btw nema sapun
Ali, dobro. I tako to. Drago mi je šta smo se pomirile. Je. A sad idem. To bi bilo to.