Martinščak (346 m)
|
Ovog vikenda smo zbog nepovoljnih vremenskih prilika odlučili ostati doma i obaviti sve zaostatke oko domaćinstva, većinom moje, koje smo zapostavili tijekom svih ovih zadnjih vikenda provedenih u planini. I tako je vikend proveden manje-više unutar četiri zida, ali zaostaci nisu nadoknađeni, bar ne oni moji. Pa treba se malo i odmoriti, zar ne? Stoga ću sad odraditi bar jedan od svojih zaostataka i opisati posjet Martinščaku, brdu koje je Korana ovila s tri strane. Ima oblik kose dužine 3 km i visine od samo 346 m. Usprkos tome pruža lijepe vidike i stoga je popularno izletište karlovačkih planinara.  Pogled na Karlovac s Martinščaka Njega smo posjetili prije nekoliko mjeseci za jednog povratka iz Zagreba, jer je smješten svega 7,5 km od ceste Zagreb – Split. U Gornjem Velemariću smo pored autobusnog stajališta skrenuli oštro desno i spustili se do sela gdje smo razigranu dječicu u dvorištu ispred jedne od kuća priupitali jesmo li na pravom putu. Potvrdnim odgovorom su nas uputili pravo uzbrdo asfaltiranom cestom, gdje smo se parkirali pred jednom naizgled napuštenom starom kućom s drvenim balkonima. S tog mjesta smo se dalje uputili pješice i dolaskom pred zadnju kuću u selu napustili asfalt i dalje nastavili kolnim putem. Tu je jedan hrvatski ovčar htio očarati svog gazdu s elanom kojim brani njegovo domaćinstvo, pa se nadamo da je bar kod njega imao uspjeha.  Prvo raskrižje Nakon par minuta hoda smo stigli na raskrižje puteva. Desno nastavlja prema vrhu, dok onaj pravo vodi prema Ladvenjaku i Vinici, druga dva pristupa ovom brdu. Nakon nastavka kolnim putem stigli smo na novo raskrižje, gdje se po prvi puta susrećemo s markacijom. Markacija je naznačavala da treba nastaviti direktno naprijed, putem koji je bio nasut razbijenim crijepovima, i stoga smo i krenuli tim smjerom. Nismo propješačili ni 50 m, kad je staza iznenada počela voditi ulijevo niz brijeg, što nikako nije bilo logično To je bio razlog za povratak na ono raskrižje i malo bolje sagledavanje situacije. Prilikom povratka na deblu nam je postala vidljiva mala metalna strelica s natpisom «vrh». Moram pripomenuti da ta ista nije vidljiva s druge strane, dakle svima koji na vrh idu kolnim putem.  Zbunjujuća markacija Pretpostavljam da staza s Ladvenjaka ne vodi ovom dionicom kolnog puta, već malo niže od livade s koje nam je Karlovac bio kao na dlanu, te izlazi na kolni put na mjestu gdje smo mi krivo skrenuli. Srećom nismo izgubili puno vremena, iako je u tom trenutku bilo već gotovo 16 h i velo mraka se već počelo polagano spuštati nad ove idilične brežuljke. Putem smo sa strane pronalazili manje ostatke snijega, kojemu su u tim trenucima očito bili odbrojani dani i nakon 5 min. hoda kolnim putem od škakljivog raskrižja stigli na vrh. To je bez sumnje bila kontrolna točka kojoj smo najbrže pristupili. Vjerojatno ni u nastavku našeg lutanja Hrvatskom planinarskom obilaznicom nećemo imati lakši zalogaj od ovoga.  Kapelica Sv. Martina Izlaskom na vrh uočavamo veliki antenski stup s lijeve strane puta, te kapelicu Sv. Martina. Kapelica je naime tijekom prošlog rata bila teško oštećena, ali je sad obnovljena, iako uokolo pronalazimo veću količinu građevinskog materijala. Nadamo se da na njega nitko nije zaboravio, te da će brzo biti uklonjen. Žig smo pronašli u metalnoj kutiji pričvršćenoj za ogradu uokolo jedne antene smještene 20-tak metara jugoistočno od kapelice. Brojne antene uvelike narušavaju izgled vrha, a navodno imaju i tendenciju porasta broja istih.  Metalna kutija sa žigom Nakon kraće pauze krenuli smo istim putem natrag prema selu i zajedno s mrakom se spustili u njega. Time je i naš najkraći uspon dobio i najkraći opis, ali Martinščaku se zasigurno vrijedi opet vratiti. Možda u sklopu jedne duže ture Pokupljem. |
