Vis (444 m/nv) - Moslavačka gora
Ove subote smo opet pohodili sjeverne krajeve Lijepe naše i pri tom posjetili jednu goru koja je na nas ostavila dojam spokoja sa svojim pitomim obroncima obraslim bjelogoričnim šumama i ruševnim gradinama što odišu poviješću i brojnim legendama koje okružuju ovakva mjesta. Riječ je o Moslavačkoj gori, na kojoj je smještena naša slijedeća kontrolna točka – Vis (444 m/nv). Moslavačka gora je smještena između rijeke Čazme, Ilove i Lonje, gdje se poput kakvog otoka uzdiže iz prostrane ravnice od gotovo 100 km. Nas je put iz Zagreba vodio autoputom do izlaza za Popovaču, a zatim na izlasku iz mjesta prema G. Jelenska i Podgariću. Garić grad Uspon smo započeli ispred Garić-grada, najvećeg i najznačajnijeg kasnosrednjovjekovnog burga u Moslavini, koji nakon što je stoljećima odolijevao raznoraznim potencijalnim osvajačima, 1544. opustošen i razoren od strane Turaka. Nakon oslobađanja od Turaka ostao je izvan trasa novih trgovačkih putova u podnožju Moslavačke gore, te je brzo pao u zaborav i ostao prepušten postepenom rušenju i obrastanju gustim raslinjem. Danas je na svu sreću konzervatorskim radovima spašen od daljnjeg propadanja. Nadam se da će i nadležni iz županije spoznati turističku vrijednost ovakvih mjesta i to iskoristiti za turističku promociju cijelog kraja.  Humka Nakon 15-tak minuta hoda stiže se pred križanje staza, gdje napokon napuštamo asfalt i krećemo lijevo na lagani uspon šumskim putem na najviši vrh Moslavačke gore – Humku (487 m/nv). Staza desno vodi Kolčenici, dok se naprijed može asfaltiranom cestom gotovo do samog vrha, odnosno do rampe pod vrhom. Satnica na putokazu je naznačavala da do vrha ima 30 min. hoda, a nama je trebalo 20-tak min. i to laganog hoda. Put je na nekoliko mjesta prelazio u kaljužište, ali je ta škakljiva mjesta bilo lako zaobići kroz šumu i nastaviti put dalje bez blatnjavih gojzerica i hlača. S obzirom na tragove guma u blatu, put koriste šumarska vozila, a vjerojatno i lovci u terenskim vozilima. Putem smo i naišli na veći broj čeka i hranilišta, pa smo se ponadali da ćemo naići i na koju divlju životinju, a da nam pri tom ne doluta koji metak iz šipražja. Moram pripomenuti da su ovaj kružni put po Moslavačkoj gori trasirali i markirali članovi HPD "Yeti" iz Kutine i time nam omogućili obilazak većine zanimljivih lokaliteta u gori, a da se pri tom možemo drugim putem vratiti na polaznu točku.  Lugarnica "Humka" Vrlo brzo smo stigli na Humku, ali na sam vrh nismo stupili nogom, jer je ograđen žicom. A unutar ograde je smješten telekomunikacijski objekt. Stoga se na samom vrhu nismo ni zadržavali, jer ionako zbog guste vegetacije i nema neki nezaboravan pogled. Spustili smo se 100 m dalje našoj stazom do lijepo uređenog izviđačkog skloništa s drvenim klupama i stolovima ispred. Bar sam tako pročitao prije polaska na put, jer smo na objektu zatekli ploču s natpisom Lugarnica "Humka", pa nisam više siguran o čemu je riječ. U svakom slučaju mjesto je idealno za obiteljski piknik. Nešto slično onome što smo već vidjeli na Vinici.  Vis Nakon daljnjih 20-tak minuta hoda šumom, prilikom čega smo susreli jedinu osobu tog cijelog dana na našem putu po Moslavačkoj gori, stigli smo do naše kontrolne točke. Njena osobitost je u tome što se s tog proplanka napokon pred nama otvara pogled na ravnicu u podnožju. Pogled se usprkos magli pruža preko istočnih padina Moslavačke gore sve do Psunja u daljini, a prema jugu se nažalost vidi isključivo ogroman dimnjak, vjerojatno tvornice gnojiva u Kutini. Vrh je označen natpisom na jednom od stabala bukve, metalna kutija, doduše prazna, postavljena je na jednom hrastu kitnjaku, a među njima stoji crni bor. Sve u svemu, jedno pravo vegetacijsko šarenilo. A to bogatstvo raznolikim šumskim vrstama je ono što smo itekako mogli uočiti tijekom boravaka na Moslavačkoj gori.  Pogled s Visa na Moslavinu i Psunj u daljini Na povratku smo namjeravali posjetiti i ruševine pavinskog samostana Bela crkva, ali nakon podužeg lutanja po sve neprohodnijem terenu sa srušenim granjem i deblima po stazi, nismo više bili sigurni u ispravnost naše odluke. Što više, bili smo upoznati da tu nema jasno označenog odvojka, pa smo na kraju posumnjali jesmo li uopće skrenuli na pravom mjestu i bez dužeg razmišljanja vratili se natrag na markiranu stazu i nastavili put dalje prema onom mjestu gdje smo ostavili automobil malo poviše Garić-grada.  Vjesnik "proljeća" Slijedećeg dana nam je na Kamenim svatima društvo činio Plavi, a o tome više u novom postu. Dotad uživajte u fotografijama koje je Plavi objavio na svom blogu. |
