Oštri Medvjeđak (884 m/nv) - Lika
U subotu smo krenuli iz Splita u 10 sati i nakon 3 sata vožnje stigli na naše odredište – Plitvička Jezera. Ovog puta nismo tamo stigli s namjerom obilaska čuvenih Jezera, već jednog vrha poviše istih, a koji je nepravedno zapušten od strane brojnih posjetitelja Jezera. Vrh se zove Oštri Medvjeđak (884 m/nv) i najviši je vrh šumovite gorske kose dužine 8 km – Medvjeđak. Ona predstavlja sjeverozapadni nastavak Ličke Plješivice, pa je tako i sam vrh smješten u 14. Ličko područje HPO-a. Uspon se može započeti i od 1. i od 2. ulaza, a mi smo se odlučili za ovaj potonji, jer je i bliži Splitu. Doduše do njega nismo mogli stići automobilom, jer je kompletno parkiralište pokriveno snijegom, pa smo produžili malo naprijed i lijevo skrenuli prema Hotelu Bellevue. Tu smo ostavili automobil i krenuli prema drvenom pješačkom mostiću kojim smo prešli na drugu stranu ceste.  Plitvička jezera Na tom mjestu smo po prvi puta naišli i na markaciju. Ovog puta nismo imali većih problema s njom zbog snježnih nanosa, jer je kompletnom stazom postavljena na stablima uz stazu. Za razliku od nekih koje su postavljene na okolnom kamenju, pa u snježnim uvjetima predstavljaju veliki problem u orijentacijskom smislu, posebice kad se na takvu stazu dođe po prvi puta. Staza vodi preko parkirališta do jednog desnog odvojka u šumu, koji je označen blijedim natpisom vrha. Tim putem nailazimo na brojne prometne znakove s obveznim smjerom, pa pretpostavljamo da se i tu ispod dvadesetak centimetara dubokog nanosa snijega nalazi asfaltirano parkiralište. Uskoro nas markacija skreće ulijevo nizbrdo i sužava se, pa izgleda da smo napokon na pravoj stazi. Taj spust nije dugo potrajao, a nakon jednog previda strelice koja nas upućuje udesno, brzo smo se vratili na to križanje i krenuli uzbrdo.  Trajna pokusna ploha Nakon svega par minuta hoda od tog križanja stigli smo pred Trajnu pokusnu plohu Šumarskog instituta iz Jastrebarskog na kojoj se od 1998. uz podršku brojnim znanstvenih disciplina prati rast i razvoj šume posebne namjere, kako bi se pravovremeno uočili mogući problemi. Nadajmo se da problema neće biti i da će i buduća pokoljenja u ovim šumama pronaći u današnje vrijeme prijeko potreban mir. Taj isti mir smo mi zasigurno poremetili trima srnama, koje su se užurbano udaljile od nas s druge strane ponikve. Za fotografiranje nisam imao dovoljno jak zoom, ali su nam zato kao uspomenu ostavile brojne tragove u snijegu.  Srnini tragovi u snijegu U tim trenucima smo baš poželjeli da nam ponude da na njima dojašemo do vrha, jer se kretanje po snijegu uzbrdo činilo sve napornijim. Snijeg je bio previše mekan i gnjecav, te je svaki korak naprijed bio i pola koraka unatrag. Za uspon je navedeno da je potrebno oko 1.15 h hoda. Bio sam uvjeren da će nam zbog snijega biti potrebno još pola sata više hoda, ali sam ipak na učestale Zizine komentare da misli kako smo blizu vrhu odgovarao potvrdno. Pokušavao sam je ohrabriti, iako se doimalo da ima više snage od mene. Ja sam naime u tim trenucima već počeo osjećati bolove u listovima, a na nju kao da nije imao nikakvog utjecaja ovo probijanje kroz snijeg. Tek sam na silasku shvatio da je cijelim putem pažljivo stajala u svaku stopu koju sam pred njom učinio u snijegu. Sad mi je lukava lija dužna masiranje mojih bolnih listova. Uz stazu smo u višim dijelovima uočili brojne drvene klupice koju su tad stajale prekrivene snijegom, ali u proljeće predstavljaju zasigurno pravu relaksaciju umornim nogama.  Markacija Također smo putem mogli primjetiti brojne crvene oznake slova "M", kako unutar bijelog kruga, tako i bez njega. Vjerojatno se time posjetitelju daje do znanja da je na pravom putu za vrh Medvjeđaka. Isto tako smo primjetili i brojne ureze u obliku križa u deblima bukve, pa se nadamo da to nije djelo i nedjelo planinara u namjeri da se označi odvojak. Nakon gotovo 1.30 h hoda stigli smo na križanje stazi na prijevoju između Oštrog i Tupog Medvjeđaka. Udesno se odvajala staza prema našem cilju i tu smo po prvi puta naišli na ljudske tragove u snijegu. Vodili su s Tupog Medvjeđaka prema Oštrom i jasno davali do znanja da je taj planinar kao pristupnu točku za uspon odabrao Ulaz 1, kod "Ličke kuće". Taj uspon je tek neznatno duži, ali ipak prikladniji onim posjetiteljima koji na Plitvička jezera dolaze iz smjera Zagreba. S tog šumovitog prijevoja smo nakon još desetak minuta hoda serpentinama izašli na sami vrh. Vrh je inače umjetno načinjeni zaravanak od naslagana kamenja i zbog guste vegetacije predstavlja vrlo loš vidikovac, posebice prema Plitvičkim jezerima.  Vrh Na drugom kraju te zaravani pronalazimo metalni tuljac s natpisom "HPO", ali je potpuno prazan. Na stijeni pored njega se nazire natpis vrha, ali se i nakon Zizinog čišćenja rukavicama snijega koji je prekrio natpis taj isti teško nazire. Vjerojatno nije ništa bolje ni kad nema snijega. Ipak smo pored njega obavili fotografiranje, pazeći da se na fotografiji vidi i metalni tuljac. Žig je vjerojatno na nekoj od stijena prekrivenoj snijegom, ali ga nismo imali volje tražiti. Nakon uspona od 1.40 h hoda, uslijedio je silazak za koji nam je bilo potrebno sat vremena.  Staza u snijegu Do ovog izleta nisam bio svjestan koliko je naporno hodanje uzbrdo kroz snijeg, posebice onome na čelu. Ni one hodnje od 11 h koje smo znali poduzimati nisu mi bile ni približno tako naporne kao ova na relativno nizak vrh. A možda sam se i malo zapustio tijekom blagdana. |
