08.01.2014., srijeda

EKAPIJA: Lidija Pavlović-Grgić, književnica: Umjetnost je ta koja otkrije čovjeka Lidija Pavlović-Grgić je bosanskohercegovačka književnica, publicistkinja i novinarka. Iako nije tako davno ušla u književne vode iza sebe ima brojne uspjehe i priznanja. O tome kada je počela sa pisanjem i kako je otkrila tu umjetničku crtu u sebi kratko kaže da je umjetnost ta koja sama otkrije čovjeka. ''Otkad znam za sebe okružena sam knjigama, bojama, pločama... Kao dijete sam željela postati slikarica, svakodnevno sam crtala i pravila razne predmete od svakakvih materijala, mnogo sam čitala, a učila sam i svirati gitaru. Došavši u izbjeglištvo u Split u travnju 1992., počela sam intenzivno pisati poeziju, kasnije i priče, ali nisam razmišljala o objavljivanju tih tekstova sve do 2007. Od gitare i želje za upisom na likovnu akademiju odustala sam tijekom devedesetih, no nije mi žao što me život odveo u drugim smjerovima'', kaže naša sugovornica. Za svoj rad prvi put je nagrađena nagradom Naklade ''Fra Grgo Martić'' za najbolji prozni prvijenac u 2011. godini i od tada je, čini se, sve krenulo. ''Rukopis zbirke kratkih priča Kišne kapi u piščevoj luli poslala sam na natječaj Fondacije/Zaklade "Fra Grgo Martić" bez ikakvih očekivanja, pa me vijest o nagradi pozitivno šokirala", opisuje svoj osjećaj po dobitku te nagrade. Kad je riječ o nagradama, smatra da ih svatko voli i veseli im se, ali da nagrađeni ne smije zaboraviti da nakon priznanja slijede novi angažmani i projekti kroz koje su nužna nova propitivanja i još oštrija samokritika. Objavljivala je i liriku i prozu. Iako voli i jedno i drugo ipak većim izazovom smatra pisati prozu. Pavlović-Grgić je jedno od mladih književnica koja je pobrala veliki broj domaćih, ali i inozemnih priznanja. Kaže da nikada nije razmišljala o tome što je ključ tog uspjeha. ''Ja samo pišem uživajući u tome, koliko god to nekada duhovno ili fizički iscrpljujuće bilo. Zbog zauzetosti redovitim poslom i brojnim obvezama tijekom dana književnosti se posvećujem uglavnom noću, kad svi spavaju. Možda je odgovor neprekidni rad u kombinaciji s precizno odmjerenom samokritikom. A možda sam jednostavno imala sreće", kaže kroz smijeh. Kako ipak nije riječ samo o sreći pokazuje i činjenica da su njena djela do sada prevedena na šest jezika i to engleski, njemački, talijanski, slovenski, makedonski i armenski jezik. Ona ne staje na ovim uspjesima. Okušala se i u nečemu što je novo za nju, a to su priče za djecu. Novi uspjeh: Njen ebook ''Wilhelm" uskoro na Kindle Amazon-u. Nedavno je privela kraju rad na rukopisu priča za djecu ''Pauk Reno traži prijatelja'', a upravo je objavljen njen ebook ''Wilhelm'' u sklopu izdavačkog projekta "Style Writes Now" sarajevske književnice i prevoditeljice Marije Fekete Sullivan. Ovaj ebook je trenutno dostupan na Smashwordsu, a uskoro i na Kindle Amazon. ''Marije Fekete Sullivan je prevela i u ebook pretvorila moju priču "Vilm" (iz knjige "Kišne kapi u piščevoj luli") koja prati događaje vezane za njemačkog vojnika Wilhelma iz 2. svjetskog rata i djevojčicu Miru rođenu mnogo kasnije. Ta je priča već zasebno objavljivana i sretna sam što je od njezinog prvog pojavljivanja u knjizi, a kasnije i na drugim mjestima, prate pozitivne kritike i čitatelja i kritičara'', priča nam Pavlović-Grgić. U glavi su joj i novi projekti. Za eKapija.ba otkriva da je trenutno okupirana jednom novom pričom, a počinje razmišljati i o objavi rukopisa pjesama koji je nedavno bio u užem izboru za međunarodnu pjesničku nagradu Josip Eugen Šeta Hrvatskog književnog društva Rijeka. Nakon prijevoda i objave ebooka "Wilhelm" planira nastaviti uspješno započetu suradnju s Marijom Fekete Sullivan koja će, kako kaže, prevesti i njenu zbirku kratkih priča. "Kad je riječ o novim prijevodima, književnica i prevoditeljica Marija Perić Bilobrk planira prevesti moju priču "Vilm" na njemački jezik...", ističe ona. Podsjetimo, Lidija Pavlović-Grgić piše poeziju i prozu za djecu i odrasle te prikaze, kritike i recenzije. Rođena je 1976. u Konjicu, tijekom rata i poslije njega promijenila je nekoliko adresa u BiH i Hrvatskoj, a trenutno živi i radi u Sarajevu. Po struci je profesorica hrvatskog jezika, ali život je odveo u novinarske vode. Iza sebe ima oko trinaest godina novinarskog iskustva, a radila je u raznim dnevnim i tjednim novinama, u internetskim medijima, te kratko na televiziji... Trenutačno piše za Katolički tjednik. Naša sugovornica je koautorica dvojezične (hrvatski – njemački) stihozbirke Let u TROstihu (Mostar, 2008.). Dobitnica je međunarodne nagrade Naji Naaman (Libanon, 2013.) za poeziju (izbor pjesama Neki čovjek govori o bijegu) i bh. književne nagrade Fra Grgo Martić (2011.)za zbirku priča Kišne kapi u piščevoj luli. Njezin poetski rukopis ''Leteći ljudi'' prošle godine bio je u užem izboru za međunarodnu pjesničku nagradu ''Josip Eugen Šeta'' (Hrvatska). Poeziju, prozu, prikaze i književne kritike objavljuje u domaćim i inozemnim književnim časopisima, a zastupljena je i u bh. i inozemnim zbornicima i antologijama. Pjesme i priče prevođene su joj na njemački, engleski, talijanski, slovenski, makedonski i armenski jezik, te objavljene u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Njemačkoj, Italiji, Danskoj, Armeniji, Libanonu, Belgiji... Sudjelovala je u programima brojnih domaćih i inozemnih književnih manifestacija. Bavi se i likovnošću, a ilustrirala je dvije knjige – Let u TROstihu i zbirku pjesama PoeSIEja Marije Perić-Bilobrk (Beč, 2009.). Osobna karta: Kako provodite slobodno vrijeme/hobiji? Čitam, učim strane jezike, slušam glazbu... Najdraža knjiga? Teško mi je izdvojiti samo jednu, ali ako baš treba – neka to bude Andrićeva "Na Drini ćuprija". Volite li putovati? Najdraže putovanje? Volim putovanja. Sa svakog donesem neku priču, a izdvojit ću jednu, desetak godina staru, šetnju Berlinom. Neispunjena želja? Posjetiti Jeruzalem, Palermo i Dublin. Uzori? Moj novinarski uzor je pokojni Joško Martinović, legendarni reporter i urednik Hrvatske televizije. Novinarski genij i divan čovjek. Izvor: Poslovni portal Ekapija.ba

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #