Medvjed Đuro...
Medvjed Đuro najveći i najdeblji je stanovnik šume. Jutra provodi lickajući slatki med dok pčele oko njegove glave rade urnebes. Poslijepodne na potočiću lovi sve što u hladnoj vodi plovi...
Umiljata pogleda i mekane dlake,ko plišani medo iz priče je,znate. Na dijeti je često i tada se pati,a ponekad i depresija ga uhvati...U ratu nikada nije bio pa nema PTSP,al šumski liječnik dijagnosticirao je lakši oblik depresivnosti. Povijest njegove bolesti seže još iz prošlosti...Kada je kao cirkuski medo udovoljavao ljudskim hirovima često. Godinama je radio za strogoga gazdu i svakodnevno je čeznuo zavuć se u svoju jazbu. Sada je miran i zaljubljen, al posljedice osjeća povremeno. Liječnik je propisao kao lijek produženje svoje vrste i donošenje djeteta na svijet. Jer što ti može psihu izlječiti i sretnim te učiniti? Samo davanje drugima sebe,jer brineći se za druge zaboravljamo svoje probleme...Zato je medvjed Đuro svima uvijek pri ruci,vole ga svi šumski stanari i patuljci...
|