Dnevnik obitelji Vidovic

ponedjeljak, 21.01.2008.

Maškare - epizoda prva

Stiglo vrijeme karnevala, pa smo i mi ponovno izvukli neke stare i neke nove kostime i zabava je mogla započeti.
Kako ovogodišnji pust traje svega 18 dana, treba iskoristiti svaku minutu!

I tako kao po dobrom starom običaju, ide red vrtića, red povorki, red zabave u domu...

19. 1. - u vrtiću

Sa prijateljicom Norom

u šetnji

20. 1. - 9. halubajski karneval

Laura, Filip, Elena i Nora

Ovako to izgleda kada se po glavnoj cesti Viškova prošeta stotinjak Hello Kitty.

Kao što ste mogli primijetiti, ove godine tata je propustio karnevalsku povorku. Nismo mu radili kostim zbog njegovih putovanja, koja već tradicionalno svake godine budu u ovo vrijeme. Ali nas je zato pratio u stopu fotografirajući nas!

21. 1. - Pusni tanci u Domu na Viškovu

Posljednji pogled u ogledalo prije polaska...

Mama je bila "po službenoj dužnosti", jer je ovu nedjelju naš vrtić bio zadužen za zabavu, a tata je opet glumio fotografa (sa novim fotoaparatom!)

Nakon toliko plesa, mora se malo sjesti i odmoriti.

Jedva čekamo sljedeći vikend kada idemo na Korzo! A tada slijedi i epizoda druga.

21.01.2008. u 22:40 • 14 Komentara • Print • #

nedjelja, 13.01.2008.

Pčelin film ili prvi put u kinu

Već neko vrijeme razmišljamo o odlasku sa Laurom u kino, ali nikako da se ukaže prava prilika (ili bolje rečeno da se poklope dobar film i naše slobodno vrijeme u isto vrijeme).
I tako dočekasmo sa radošću otvorenje Cinestara u Toweru, pa možemo birati i po nekoliko filmova u isto vrijeme. Kako svi pričaju o toj maloj Seinfildovoj pčelici, odluka je pala baš na Bee Movie. I nismo pogriješili.
Tata i Zara su otišli kod bake i dide na Vežicu, a nas dvije u kino. Laura, naravno, presretna, trčala je i vukla me za ruku, da ne zakasnimo, čak ni odlazak u TurboLimach (jer imale smo pola sata slobodno do početka filma) nije baš bio popraćen oduševljenjem (kao inače).

Kupile smo karte, kokice i sokove, pronašle dvoranu broj 3, smjestile se u udobne fotelje i film je mogao početi.

Što se dešavalo nakon što smo kupile karte nećemo vam moći pokazati u slikama (jer zabranjeno je slikati), ali sam zato napravila par fotkica samog crtića po skrivećki sa mobitelom.

Lauru je oduševila veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeelika televizija. Petnaestak minuta pred kraj je pitala kad će završiti jer više nije mogla sjediti, ali smo svejedno morale ostati dok se zadnja slova nisu izvrtila na ekranu, a kad smo izašle gledala je plakate i počela planirati šta će kada doći gledati.

Mislim da je ovo početak jednog lijepog prijateljstva!

13.01.2008. u 22:49 • 5 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 07.01.2008.

Tri kralja

Svake godine, u ovo blagdansko doba, baka Josipa i dido Josip putuju u Njemačku, svojim drugim unucima - Loreni i Matteu.
Do sada to putovanje Lauri nije tako teško padao, ali ovaj put, već nakon trećeg dana počela je zapitkivati kada će se baka i dido vratiti. Kako smo baš u to vrijeme slagali jaslice i dogovorili se da će svakoga dana nakon doručka Laura pomijerati kraljeve po malo prema Isusu, najlakši način za objasniti kada se vraćaju baka i dido je bilo upravo sa dolaskom Kraljeva kod malog Isusa.

I tako dan za danom...

...dočekali smo i njihov dolazak! (Kraljeva, ali i bake i dide)

07.01.2008. u 22:41 • 9 Komentara • Print • #

utorak, 01.01.2008.

Kako smo ju dočekali

Neki u Beču, neki u Parizu, neki na gradskim trgovima, a mi u našem seoskom parkiću!

Kako smo mislili da će Laura zaspati kada i svaki drugi normalan dan, odlučili smo sa njima dvjema napraviti mali dječji doček u 20 sati. Skupilo se tu još klinaca iz susjedstva, pa je sve izgledalo još simpatičnije.

Dan ranije tata i Laura su krenuli u veliku nabavku, koja je rezultirala ovim.

Onda je tata napravio instalaciju iz koje su se ispaljivale rakete.

Pa je Laura ispaljivala male rakete...

i bumbar petarde.

Kako je bilo jako zima, požurili smo se zgrijati u kuću.

Da bi ugođaj bio kompletan, počeo je padati snijeg. Padao je toliko jako da smo mislili ako nastavi tako padati još dva sata, bit ćemo zatrpani. Ali dječje veselje trajalo je 15tak minuta, pa je na kraju od snježnog pokrivača ostalo samo ovo.

I tako, ponoć se bližila, a Laura nije htjela ni čuti za spavanje, pa smo odlučili još jednom 2008. dočekati u parkiću, ali sada za pravo.
Zara je i dalje spavala, petarde, buka i glasna muzika nisu joj omele san.

Obukli smo se, uzeli šampanjac i čaše, i baš kada smo izlazili iz kuće, došle su i Jasna i Nataša, a u parkiću se skupilo susjeda, koji su kao i mi izašli gledati vatromet.

"Baš je fin ovaj šampinjonac, samo malo kisel!" zaključila je Laura, ali je ipak ispraznila čašu party !

Dragi naši,
sretan izlazak iz 2007. i neka Vam iduća (neki je i Novom zovu) donese bolje i više!
Vole vas Vidovići i to redom Zara, Laura, Sandra i Marko!