Kaže naš narod "Kud svi Turci, tud i mali Mujo!"
Zavladala bundevomanija!
Nekidan bili u novootvorenom Merkatoru i čudom se čudimo - ljudi nosaju bundeve. Nije bilo čovjeka koji u svojim kolicima nije imao jednu tikvu! PA odlučismo i mi kupiti još jednu! Kažem još jednu, jer smo doma imali već dvije . Ali naravno, dok smo mi došli do mjesta gdje su se te iste prodavale, mogli smo samo vidjeti ostatke zemlje i cijenu!
No dobro, zadovoljili smo se mi i sa te naše dvije, pa smo se dali na posao.
Laura ih je vrijedno očistila...
A mi veliki smo se igrali sa nožem!
I za kraj,
jedna strrrrrrrrrrrrrrrrrrrrašššššššššššnaaaaaaaaaaa!
BU!
A kako je bilo u Laurinom vrtiću pogledajte ovdje
Paralelno sa obnovom naše kuće, u neposrednoj blizini stvarala se još jedna novina - parkić za djecu. Oni malo stariji susjedi su njurgali jer više neće biti mir, ali su zato klinci bili oduševljeni!
(Tu se vidi koliko nam je parkić daleko)
Ne znamo da li je parkić bio predizborni trik, ali kako bilo da bilo, svakoga dana od prve zrake sunca, pa dok se ne upali ulična lampa, dječja cika i veselje ne prestaju, a to nam je ono najvažnije!
Već smo davno spominjali početak radova, i već su davno ti radovi i završili, pa eto dođe vrijeme da vam otkrijemo tajnu, što se događalo u našem dvorištu prije dva mjeseca.
Ali krenimo redom...
Prije nešto manje od 5 godina, ili da budemo precizniji, 1.11.2002., naša kuća izgledala je ovako:
i to zahvaljujući našim starima i onim još starijima, i nešto sitno RBA.
Pa kad se svi ti dolari i euri pretoče u kupoprodajni ugovor, rezultat je slijedeći
A onda prođe neko vrijeme, pa ti kuća kao takva više nije baš nešto, jer prozori su drveni i stari, i kroz kuću puše na sve strane, na zidovima samo žbuka i znaš da zbog toga trošiš puno više energije za grijanje, krov ti se čini pomalo star i strijepiš od svake malo veće kiše ili bure, bojiš se na balkon pustiti klince same, jer ograda na njemu nije childfriendly...
I to rezultira danima i danima razmišljanja, hoćemo-nećemo, što, kada i koliko, tatinim zbrajanjem i oduzimanjem, traženjem tko će to napraviti (a vjerovali ili ne, to je bilo najduže i najteže!), sve dok do nas nisu došli barba Zoran i barba Josip i dogovorismo posao. Rekoše oni 35 radnih dana, a mi sa rezervom (jer znate kakvi su majstori...) nadali se bar dva mjeseca...
Počeše radovi, dvorište postalo pravo gradilište...
Oko kuće je bilo kao u košnici, ali moralo se malo stati i odmoriti.
Laura na novom balkonu i Zara sa barba Robijem.
I nakon tatinog puta u Frankfurt i Češku, a nešto kasnije i u Madrid, nakon točno 23 dana , skele više nije bilo oko kuće. Moram vam priznati da nas je bilo malo strah konačnice, ali sada, kad je sve to prošlo, jedini osjećaj koji je tu je što ju više gledamo - to ju više volimo!
A šta smo sve napravili?
Puno toga!
Sazidali ogradu od balkona, proširili stan u suterenu, stan u prizemlju komplet renovirali, promijenili stolariju (a grilje nas čekaju na proljeće), na verandi smanjili prozore (što po broju, što po veličini), promijenili crijep na krovu, napravili novi krov na garaži i verandi (prije ga nije bilo), stavili novu limariju (gurle), i na kraju - fasada!
Nećemo vas više držati u neizvjesnosti! Samo vas molimo za malo strpljenja, puno je slika, a to je samo zato da bismo vam uspjeli pokazati zašto našu kuću sve više i više volimo!
Ovako je to skroz iz blizine
Kulir iliti cokl
Veranda, garaža i balkoni su svjetliji, a ostatak kuće tamniji.
prije...
...sad
prije...
...sad
Nekad i sad
prije...
...sad
prije...
...sad
prije...
...sad
Stare...
...i nove gurle
Veranda...
I to je to!
Ostale su još samo neke sitnice, poput lampi na balkonima i ulazima, inox ograde na balkonima, ali i to će uskoro!
Prije nas nije bilo teško naći, ali sada je još lakše!
Dobrodošli!
mjeseci je trebalo gornjoj desnoj dvojki za izbijanje! I to ga je tata danas popodne ugledao.
A kao i sa prethodna donja dva zuba, kuc kuc u drvo, nije bilo nikakvih problema.
Zara je i dalje jako vesela, nasmijana, svakodnevno putuje kod bake Josipe, još uvijek puže u tragovima, ali se zato diže na noge ko velika. Postala je velika manipulatorica, jer je skužila da na svako njeno kmeeeeee mi odmah skačemo. Bravo, pusa i pa-pa već su stara vijest, i vrlo rado se tako igra, ali kada bi se tata i mama htjeli drugima pohvaliti sa njenim znanjem, gospođica se samo smješka.
Od nedavno se i Laurin vrtić nalazi u blogosferi. Pa kliknite kad ulovite vremena i pogledajte što rade Loptice!
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
www.bastijancic.de
www.hrvatska.dk
e-rijeka
www.roda.hr
Blog.hr
Forum.hr
Naši Blogoprijatelji
Adrian
Bivša apstinentica
Bobata
Bugga
Candy
Chupkica
Dipl. kućanica
Demijan
Dva
Ivanka
Jedan tata
Jedna mama
Još jedna Sandra
Luki&Goldie
mama sepia
Veselko
Zvrk
Dječji vrtić Loptica - Viškovo
A po recepte idemo na
Za male i velike
Za one na UNki(ali i za sve ostale)
Za one nakon UNke
I slano i slatko...
na blogu
Ovoliko puta ste do sada pogledali naš blog.