Vido Bogdanović
30.04.2020., četvrtak
VIZIONARI
|
Kad bi se i u politici vodio nekakvi ''renking'' ko u nekim sportovima za očekivat bi bilo da vodeći političari na tim listama budu plasirani negdje među prvih pedeset, ključne ministre i vodeće igrače oporbe trebali bi činit prva desetorica. Javnost očekiva da top igrači budu pametni, odvažni, mudri, stručni, iskreni, empatični, solidarni, radišni, nacionalno svjesni, pravični, odgovorni, nepotkupljivi, svjesni općeg interesa. Dobro, sad sam svega nadrobio, vjerojatno svašta i ispustio, ali mislim da je to tu negdje. Jasno, ima i onih koji bi bodovali i neke ekstremne karakteristike, ali vjerujem da bi i oni u svoje ocjene uključili i gornje. Kako bi to bodovali i kako bi slagali top listu drugo je pitanje. Postoje razne ankete, ali u konačnici izbori slože listu koja bi trebala biti najvjerodostojnija, a rezultati izbora jedina konačna ocjena. Kad se politička arena umiri nakon izbora, ovih i onih, i kako vrijeme prolazi na vidjelo polako izlaze svakakve činjenice o koliko jučer izabranim bezgrešnim nacionalnih herojima, i heroinama, predizborne priče mednih usta pretvaraju se u prevare, zloupotrebe, pogodovanja, krađe, promašaje, zaborave, nekompetenciju…… Kako tad korigirat listu? Nikako, jedini način je čekat sljedeće izbore i potrudit se da nas ne izda pamćenje. Ova izborna godina je posebna. Dogodilo se nešto što se zove pandemija, to je nešto ko epidemija ali po cijelom svijetu. Valjda sam dobro razumio. Dogodilo se nešto što je nekolicina mudrih ljudi u svijetu napominjala ko mogućnost već nekoliko godina, ali nitko ih nije zarezivo ni 2 posto. Neću ovdje trošit vrijeme i prostor mudrujući o nečemu o čemu malo znam, ali neupitna je činjenica da je cijela država, cijela Europa, cijeli svijet blokiran. Blokiran i usporen do daljnjega. Jednostavno nitko ne zna što nam je činit dugoročno. Kako organizirat funkcioniranje zajednice, i nacionalne i međunarodne u slučaju ovakvih scenarija, da ne rečem ugroza, jer odma se sjetim ministra Ugroze. A za funkcioniranje zajednice zaduženi su, izabrani i zaduženi i za taj poso dobro plaćeni upravo igrači s naše liste realista. E jebi ga, ko je mogo mislit da će se dogodit Korona pa još i potres?? Niko nije mogo mislit, ali oni koji su izabrani i plaćeni da osmišljavaju i vode funkcioniranje zajednice DUŽNI su pretpostavit i te, odnosno ovakve nemile scenarije. E tu dolazi do izražaja jedna od osnovnih obveznih karakteristika političara, ali nažalost, hrvatski političari su od nje operirani. To je vizinarstvo. Političari moraju gledat u budućnost, moraju znati što će se događat sljedeći 5, 10, 20 godina, moraju znat procjenjivat i ocjenjivat vjerojatnost svojih procjena, moraju znati broditi svojom zajednicom, moraju biti svjesni svih potencijalnih opasnosti, da ne rečem ugroza, pogotovo kad ih netko ili neki na te i takve rizike upozoravaju. A ono, njih iznenadilo?!? Zaigrali se cure i dečki vodeći ne samo državu nego i cijelu Europu pa se onda iznenadili. Pretjerujem? Ne bi reko. Ukrcat ću se malo u vremeplov pa se vratit recimo u vrijeme Dubrovačke banke. Cijela javnost je svjedočila pokušaju ostvarenja financijskog perpetu mobila, brojni financijeri i bankari su u njemu sudjelovali, pojedinci upozoravali javnost da se nešto bankarski nelogično događa, ali sve su, što Hrvati rado reknu, institucije šutale, a političari okrećali glave. I onda buuuuum, srušila se kuća od karata, spasi što se spasit da. A jebi ga, dogodilo se, iznenadilo nas. Nacionalnim novcima političari su od gubitaka spasili komitente banke i na koncu ispali heroji. Ima li odgovornih? Nema! Zašto neke strane banke davaju kredite velikom koncernu za reprogramiranje dospjelih obveza iako znaju da ih koncern nikad neće moć vratit i da će mu još trebat zajmova za daljnja reprogramiranja? Pita li se itko u politiki zašto je tomu tako? Ne pita, iako je koncern toliko velik da bi njegova prehlada uzrokovala upalu pluća nacionalnog gospodarstva. Ne, političari se ne pitaju, okreću glave praveći se ludi ko fol ne razumijevajući taktiku stranih banaka. A ona je jednostavna, kad posuđivaš novce nekome ko ti te novce ne može vratit to radiš s namjerom da ga preuzmeš. To je i maloj djeci jasno, ali ne i našim političarima. Kad je dogorilo do prsti i došlo na prag bankrota, onda su okrenuli nebo i zemlju pomažući stranim ''investitorima'' u preuzimanju posrnulog kolosa e da ne bi u ambis povukao i dobar dio nacionalne prehrambene industrije. Godinama ignorirali opasno žongliranje nacionalnom prehrambenom industrijom, dopustili pa čak i pomagali klizanje u stečajni ambis i onda na koncu ispali heroji. Uistinu stručnjaci i vizionari, o poštenju ne bi. Ima li odgovornih? Opet nema. Vratimo se u sadašnjost. Konac je aprila. Veljača je bila prije 2 (slovima: dva) mjeseca. Naših top ten puni sebe sjeli za kormilo Europe nemajući pojma što se u svijetu događa. Glamur, reflektori, svečana obleka, audiji i mercedesi, vodoskoci i vatrometi. A nemaju pojma, ne što će se prekosutra dogodit, nego što se upravo tad događa. Vizionari!! I pukla nas korona, ili Corona, ili Covid-19, ne znam više ni kako se zove ni kako se piše, ali znam da nas je pukla u tri pičke materine. Rasuli smo se i još uvijek bauljamo zaplićući se u kilometre toalet papira, nacionalnog kriznog proizvoda. I ne možemo se dogovorit je li nam maske i rukavice trebaju ili ne trebaju. Ali zato se sad pojavljuju naši heroji koji pokušavaju nečim što oni zovu mjere sanirati potpuni raspad gospodarstva na način koji me podsjeća na Biblijske priče kako nahranit narod s nekoliko desetaka kila ribe ili kako ga napojit s nekoliko litara vode. A narod ko narod, čeka čuda. A čuda nema, čak je i Gospa zbrisala iz Međugorja. Jedan od naših junaka iz top tena danima objašnjava kako nije bilo pametno za nacionalnu ekonomiju oslanjat se previše na turizam, jer da je turizam vrlo osjetljiv na bla, bla, valjda ugroze. E pa pametnjakoviću, ako to već nisi učio u tim silnim školama iz svog CV-a mogo si barem čut za uzrečicu da se sva jaja ne bi trebala držat u istoj košari. Već dva desetljeća se upozorava političare o nužnosti diversifikacije nacionalne ekonomije kako ne bi ovisili samo o turizmu, kako ne bi u slučaju nekakve krize ostali gladni, a oni uporno suprotno, ugasi i uništi sve osim turizma. I sad, eno ga heroj! Već tri godine ministar, a trebala mu je korona, ili kako se već zove, da shvati, da razumije osnovne principe organizacije ekonomije jedne održive zajednice. Heroj nam sad propisuje mjere i objašnjava kako bi trebali počet nešto drugo radit. Vizionar! Odgovornost? Zašto, nema je! Tek što nas je pukla Corona eto ti naših vizionara i vizionarica pa nam objašnjavaju kako se trebamo okrenut vlastitoj proizvodnji hrane. A što smo to činili do sad? Odnosno, što su to oni činili do sad? Upravo suprotno, vođeni logikom da je puno isplativije naplatit u proračun uvozne pristojbe i PDV na uvezenu hranu nego iz proračuna financirat vlastitu proizvodnju. Jednostavno nema što, vizionarski. Rezultat – ubijena poljoprivreda. E sad su oni, naši heroji okrenuli ploču. Nekima očito lakše ulazi u guzicu nego u glavu. Godinama živimo u vizionarskom presingu o životu bez granice, te zajednička valuta, te Šengen, te koliko sutra ………. I onda odnikle – migranti. Niko ih nije očekivo, bavili su se nekim drugim vizijama. Zatvori granice, otvori granice. Stavi žicu, digni žicu. Vojsku na granice, vojsku u kasarne. I dok tako bauljamo ne shvaćajući oklen odjednom svi ti ljudi u maršu na naše suvereno blagostanje i ne znajući što nam je činit – zviz – korona!!! I što sad? Zatvori granice Europe, zatvori nacionalne granice, zatvori granice općina i gradova, zatvori granice županija. Ne valja ti više ni pasoš ni osobna, treba ti ausvajs, prvo isprintani pa onda e-ausvajs. Šalu na stranu, izolacija i karantena nisu igračke, epidemiolozi znaju zašto je to opravdano i nužno, ali komedija je što je našim političarima, našim premjer ligašima bila potrebna korona da bi shvatili kako smo teritorijalno bedasto, da budem blag, organizirani. Odjednom su shvatili da ima općina bez butige, da ima općina bez pošte, da ima dijelova grada bez ambulante, o biblioteci ili sportskoj dvorani, Bože mi prosti, da ne govorimo. Ne znam koliko iskreno su razumjeli, jer to im se već desetljećima pokušava objasnit, da je ovako organizirana država nefunkcionalna, ne-fun-kci-o-na-lna, nefunkcionalna!! I skupa. I odma su se trgnuli oporbenjaci i režimski izlijećući s prijedlozima reorganizacije države od koje na koncu neće biti ništa ili će biti pogrešno. Zašto? Pa zato što jednostavno nemaju viziju kako bi trebala biti organizirana ova država koja se zove Hrvatska koja ima i nema 4 milijuna stanovnika i koja ima zemljopisni oblik ko kifel. Ustvari, možda je kifel kriv, i nije ga lako organizirat. Izgubili smo dvadeset i pet godina vremena i novaca e da nismo shvatili da smo loše izorganizirani, ali to nije sve, u dvadeset i pet godina nismo ni približno osmislili kako bi mogli bit izvrsno organizirani. Sve će to ovaj narod platit. Nitko za to nije kriv. Čak ni 5G. Ustvari, dogodila nam se korona u zadnji čas. Skoro smo u potpunosti razbucali javno zdravstvo, ko što smo puno tega uništili u posljednjih tridesetak godina, a onda nas je nevolja opomenula da smo bili krenuli u krivom pravcu. Zadnji čas. I dokazala da je sustav javnog zdravstva strateški nezamjenljiv u uspješnoj brizi o zdravlju nacije. Svaka čast privatnim i individualnim inicijativama, ali one ne mogu zamijeniti niti smiju ugrožavati sustav javnog zdravstva. To mogu biti žarišta izvrsnosti medicinske struke, ali ne smije se dogodit, jednostavno ne smije, da funkcioniranje središnje nacionalne klinike za ženske bolesti i porode ugrozi srednje jako podrhtavanje tla. Nisu znali, nisu o tome mislili? Kako nisu kad cijela javnost zna da se klinika nalazi u dotrajaloj zgradi u kojoj svako malo padne inkarat. I ne samo ta klinika, nego nekoliko središnjih nacionalnih klinika je bilo prisiljeno seliti zbog potresa. Ali naši prvoligaši nemaju vremena baviti se tim sitnicama u svom kompleksnom političkom radu. I tako bi mogli u nedogled, od obrazovanja do obrane, od prometa do sporta, nigdje vizije, nigdje budućnosti, nigdje sutra i dogodine. Lakše se vraćat u '41, u '45, u '71 ili '91. Nekima je i to malo pa se vraćaju i u doba Austrije, a neki misle da nikad nije kasno pa glume mađarone. Procijeniti što nam donosi sutra, kako se trebamo organizirati i što trebamo raditi kako bi preživjeli u nadolazećem vremenu, kako urediti društvene odnose, kako zaštiti potrebite i ugrožene, kako osigurati da svi radno sposobni mogu od svog rada živjet i osigurat život svojoj obitelji, e to ne znamo, to ćemo jednostavno prepustit tržištu pa će nam ono, moćno neprikosnoveno tržište, uredit živote, a političari su tu da, da …… pa da budu političari. Da se na još jednim izborima pobrinu za što bolji renking, što bolji plasman na listi najuspješnijih računajući na zaboravnost birača kad je u pitanju još jedna važna karakteristika istinskih političara, a to je vjerodostojnost. |
- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||