Vido Bogdanović
17.09.2016., subota
Suspenzije
|
Događaju se stvari koje nijedan iskreni član stranke ne želi. Zbunjen sam i tužan, pogotovo jer me ova događanja podsjećaju na vlastite nevolje u stranci. Gotovo petnaest godina sam u stranačkoj pasivi, jedno vrijeme sam bio udaljen iz stranke, uglavnom sam šuto i nijemo promatro kako stranka pomalo tone u bezidejnosti svoga vodstva. Zašto sam šuto? Pa zato što sam mislio i još uvijek mislim da je stranka krivo vođena, neprofilirana i bez jasne, odnosno bez ikakve političke platforme. Kome reći, kome pisati? Nikome, jer bilo kakvo istupanje bi kao reakciju sigurno izazvalo ponovo izbacivanje iz stranke, ili u najmanju ruku suspenziju. Vremena se mijenjaju, ljudi dolaze i odlaze i vrlo teško je u ovim političkim i gospodarskim, jednom riječju društvenim okolnostima, jasno primijeniti Radićevu politiku. Ili možda nije? Od obnove stranke u domovini vodstvo stranke nije uspjelo jasno profilirati svoju, odnosno stranačku politiku. Što je to HSS? Koji su mu ciljevi? Tko su haesesovci? Kako ostvariti te ciljeve? Itd, itd ……… Mnogi su HSS prepoznali kao pouzdani politički trejd mark na koji su se jednostavno prikačili i ostvarivali svoje interese. A HSS je lutao. Od samostalnih izlazaka na izbore pa do koaliranja s jednim pa s drugim pa s prvim i drugim i trećim na svim razinama. Od lokalne i regionalne samouprave pa do Sabora i Vlade. Tome su pomogli i imbecilni izborni zakoni koji dozvoljavaju predizborna koaliranja koja djeluju kao pojasi za spašavanje. U predstavnička tijela se provuku pojedinci koji samostalno ne bi pobijedili ni u svojoj ulici. Nakon gotovo trideset godina djelovanja u domovini stranački rejting je padao, politika stranke se svela na parolu ''Vjera u Boga i seljačka sloga!'', preslikali smo zastavu i grb, proglasili se ''demokršćanima'' (što je to?), učlanili se u Europsku pučku stranku (zašto i čemu?) i manje-više bez rasprave prihvatili nacionalnu političku ulogu rezervne referade za poljoprivredu i selo? I to je to, nema više ……. U HSS-u se, kao i u ostalim hrvatskim strankama na čelu s najvećom, u nedostatku konkretnih političkih ideja odlučilo za provjerene vrijednosti koje uvijek ''pale'', za katolicizam i nacionalizam. Mnogi uvaženi stranački muževi i žene sebe proglašavaju Radićevcima i Radićevkama zaboravljajući ili, što je vjerojatnije, ne znajući da je Stjepan Radić bio antiklerikalac i da je jasno i nedvosmisleno odvajao crkvu od politike bez obzira što je rado prihvaćo pozive na ručak kod lokalnih župnika pri obilasku Hrvatske. Stjepan Radić nije bio primitivni i isključivi nacionalist već je jasno i s mjerom promovirao razumne i poštene nacionalne interese koji nisu na bilo koji način bili na štetu interesa drugih nacionalnih ili etničkih skupina. Nažalost ni naši najviši crkveni dužnosnici ne poznaju i ne prihvaćaju isključivost kršćanskog učenja i nacionalizma, štoviše neki izravno potiču primitivni nacionalizam suprotno Isusovom učenju i nedvosmislenim porukama Pape Ivana Pavla II i Pape Frana. Svjedočimo nažalost izjavama stranačkih dužnosnika, samozvanih ''Radićevaca'' koji se ponose pozivima stranačkom članstvu da ne glasaju za vlastite kandidate već za klero nacionalističke političke opcije. Vratimo se Radiću. Predaleko bi nas odvelo prepričavanje i analiza (tko smo da uopće to analiziramo?) Radićeve ostavštine. Odabrao sam nekoliko odrednica njegove politike koje su nedvojbene i lako razumljive, zbog njih i jesam pristupio HSS-u kao jedinoj stranci u životu. Koliko sam razumio, prvi i osnovni razlog bavljenja politikom jest stvaranje ''pravednog (pravičnog) društva'' što u sebe uključuje i političku i gospodarsku samostalnost hrvatskog naroda u vlastitoj državi. Državu smo ostvarili, a koliko je ona politički i gospodarski samostalna – o tom drugom prilikom. Što se tiče pravičnosti društva u kojemu živimo jednostavno možemo zaključiti da iz dana u dan tonemo u sve dublji mulj društvene nepravde. A što je HSS učinio u nastojanju ostvarenja osnovnog Radićevog cilja? Ništa. Od Radićeve pravice ni P pa ni u nastojanjima. Radić je rekao, prepričano, da osnovni problem u društvu leži u nikad riješenom odnosu ''gospode i seljaka'', a da smo mi (Haesesovci) na strani seljaka. Budući je odnos kapitala i rada (''gospode i seljaka'') osnovno svjetonazorsko ili ideološko pitanje u politici, te budući se Radić jasno svrstao na stranu seljaka (čitaj: seljaka, radnika, jednom riječju rada) zaključak je jednostavan, Radić je bio ljevičar. Što rade haesesovi demokršćani? Štite kapital i tajkune, valjda po onoj Bogu božje, kralju kraljevo …….. Tko ima vremena i volje pa čita Radićeve govore u Saboru naletit će na izjave u kojima jasno govori o ''nama na ljevici''. Čitajući Radića i ne obazirući se puno na razno razna prepričavanja i analize, dojma sam da bi po današnjoj političkoj klasifikaciji Radić bio ''socijaldemokrat'', istina ne marksistički ili dijalektički već, ako se tako može reć, kršćanski ili građanski socijaldemokrat. Radić nije imao nikakvih dvojbi o nepravednom statusu žena u društvu kada su imale malo veća prava nego domaće životinje. Jasno je sazivao punu ravnopravnost žena u društvu prvenstveno u pravu na obrazovanje i političkom djelovanju. 88 godina od njegove smrti, u 21. stoljeću svjedočimo budaletinu koji u službenom crkvenom tjedniku izjavljuje da su žene drugorazredna bića, čak pokušavajući to argumentirat. Što na to kažu haesesovi demokršćani? Ništa! Što inače rade na popravljanju statusa žena u društvu? Ništa! Obrazovanje, obrazovanje i opet obrazovanje. Vrhunski obrazovani Radić je svjestan osnovnog preduvjeta za ostvarenje ''pravičnog društva'' – to mogu ostvariti samo obrazovani pojedinci zajedničkim znanjem i trudom. Kakav je stav HSS-a, ma ne kakav je stav nego što je HSS učinio na unapređenju obrazovnog sustava u Hrvatskoj? Koliko znam – ništa! Čak su se i autori famozne kurikularne reforme pozivali na Radića, a HSS nije imao vremena uključit se. Radić je bio uvjereni republikanac, doslovni republikanac koji je smatrao da politička snaga i politički razum leži u narodu te da upravljanje društvom kroz demokratske procedure treba omogućiti narodu, a ne samozvanim političkim elitama. Što čini stranačko vodstvo u posljednjih 25 godina? Razno raznim manipulacijama kroz unutarstranačke demokratske procedure osigurava svoje elitističke pozicije te kroz međustranačku trgovinu s vodstvima drugih stranaka nastoji ostvariti svoje političke probitke. Gdje je tu narod? Ma koji narod, nemojmo se zezat ….. Naroda se sjete tek pred izbore kad ga izmanipuliraju jeftinim vjerskim i nacionalističkim populizmom te marginalnim svjetonazorskim pitanjima ne bi li ostvarili koji mandat više. Radić nije vjerovao pomoći sa strane, iz inozemstva. Zagovarao je da kroz vlastiti rad i trud ostvarimo nacionalno blagostanje upozoravajući na neiskrenost i zlonamjernost inozemnog kapitala i strane politike. A što čini suvremeni demokršćanski HSS? Spuštenih gaća šeta po Evropi sazivajući spas iz inozemstva umjesto da se okrenemo domaćem znanju, trudu i poštenju. Kad bi prihvatili ovih nekoliko stavova Stjepana Radića kao neupitne aksiome o kojima se ne raspravlja već principijelno provodi to bi već bila dovoljna politička platforma koju bi hrvatski birač prepoznao te koja bi na narodnom povjerenju zasigurno osigurala nacionalne probitke. Nemam ništa protiv hodočašća u Mariju Bistricu. Simpatična vjerska tradicija kojom se njeguje stoljetni narodni duh kroz vjersku komponentu što, kako netko jednostavno reče, štetit ne može, a ako pomogne – dobro pomogne. Ali ne može hodočašće biti najvažnija stranačka aktivnost. Hodočašće ne smije biti politika. Vjera i hodočašća su osobni, privatni, intimni izbor. HSS je politička stranka i za očekivat je da se treba baviti politikom, a ne vjerskim populizmom što na koncu završi sudskim tužbama zbog nenamjenskog trošenja javnog novca. A ako već hoće povezat vjeru i politiku neka onda provode poruke i upute neupitnih vjerskih autoriteta naših dana, Papa Ivana Pavla 2. i Frana. A ne na hodočašća i vjerske svečanosti ići s figom u špagu. Treba li se HSS baviti svim kontroverzama vezanim za slučaj kardinala Stepinca? Mislim da ne treba. Ne smijemo pristati na političke provokacije i mrtvog blaženika razvlačit u međustranačkim i međunacionalnim prepucavanjima. Konačni stav, odluku ili pravorijek donijet će povjesničari, nadležno pravosuđe i na koncu organizacija kojoj je blaženik pripadao i čije interese je branio u sukobu s jugoslavenskim režimom, Rimska katolička crkva. Što bi mi ko stranka tu još imali reć? Zašto ovo pišem? Pa zato što mi nije drago ovo što se događa u HSS-u. Zato što mislim da već 25 godina u HSS-u mnogi trabunjaju ne znajući ni što je HSS ni što bi HSS trebo bit. Zato što mislim da HSS ne smije biti konzervativna stranka. Zato što mislim da HSS ne smije biti klerikalna stranka. Zato što mislim da HSS ne smije biti nacionalistička stranka. Zato što sam siguran da HSS ne smije biti tek poljoprivredna referada. Zato što sam siguran da HSS može i treba biti napredna, republikanska i demokratska svenarodna stranka koja će upravljajući političkim procesima bezuvjetno štititi i promicati interese običnog čovjeka, čovjeka koji živi prvenstveno od svog rada i znanja, a bogati neka se za sebe sami pobrinu. Zato što sam siguran da se u učenju Stjepana Radića kriju rješenja za sve naše stranačke i nacionalne probleme. Zato što znam da Hrvatska može biti pravična zajednica, narodna republika, a ne republika stranog i domaćeg kapitala. Znam da je Stjepan Radić imao pravo i da moramo ustrajat na osuvremenjivanju i provedbi njegovih ideja i vizija. Ne živimo ni približno u teškim vremenima ko što je bio 2. svjetski rat. Zašto to spominjem? Pa zato što ni tada HSS nije imao odgovor na nastalo stanje pa se dio haesesovaca pridružio ustaškom režimu, dio se uključio u narodnooslobodilačku vojsku, a dio se pasiviziro i čekao što će bit. Jedan dio haesesovaca je pristao od Pavelića biti imenovan u oktroirani Sabor koji je održao tek jednu sjednicu, od istog Pavelića čiji je režim zatvorio predsjednika Vlatka Mačeka prvo u Jasenovac pa kasnije u kućni pritvor, istog onog Mačeka koji je uspostavom tzv. NDH dao naputak članstvu i seljačkoj straži da surađuju s režimom, istog onog Mačeka koji je '45. ocijenio da će biti životno ugrožen ukoliko Zagrebu dočeka partizansku vojsku, istu onu vojsku koja je u svom sastavu imala brojne haesesovce pa čak i jedinicu nazvanu po Stjepanu Radiću, a koja je ubrzo iz političkog života eliminirala sve političke stranke pa i HSS. I ajde sad budi pametan. Srećom, današnja vremena nisu ni približno tako bremenita i ne zahtijevaju takve sudbonosne odluke, ali stanje u državi i stanje u stranci zahtjeva zauzimanje jasnih stavova i političke platforme na kojoj će se gradit stranačka budućnost i sudjelovati u upravljanju državom. Prepucavanjem i nadmudrivanjem kroz medije ništa se neće postić, razgovorom i dogovorom mora se započet profiliranje stranke koja okuplja sve iskrene haesesovce u ostvarenju zajedničkog cilja i na selu i u gradu, pravične Republike Hrvatske. |
- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||