Vido Bogdanović
29.04.2015., srijeda
DESNI LJEVIČARI ILI LIJEVI DESNIČARI ???
|
Nikako da se oslobodimo dileme lijevi ili desni, lijevi centar ili desni centar, ili centar. A po čemu nekog ili neke ocijenit lijevim ili desnim nikako se dogovorit. Evo sad pokrenulo inicijativu o sklapanju svojevrsnog lijevog krila na nacionalnoj razini koje bi se ogledalo s već pripremljenom tzv. desnom koalicijom i pokušalo zadržat navodno lijevu ekipu na vlasti još jedan ili, kako inicijator obećava, nekoliko mandata. A što je to lijevo u toj inicijativi – ni riječi! Mi nikako ne želimo prihvatiti činjenicu da je osnovni kriteriji u ocjenjivanju nečijeg lijevila ili desnila stav prema odnosu rada i kapitala. Ocjenjivanje ne može biti jednostavnije, onaj koji brani interese rada, odnosno radnika jest ljevičar dok je onaj ili oni koji zastupa interese kapitala ili poslodavca desničar. Znam ali ne razumijem da se u posljednjih dvadesetak godina zazire od spominjanja rada i kapitala, da ne rečem i eksploatacije radnika ili ne daj bože socijalističkog pristupa uređenju društva. Već vas vidim kako vadite tamjan. Šalu na stranu, vidi li itko išta lijevo u spomenutoj inicijativi, ili bolje rečeno ikoga lijevoga. Koliko ja znam čitat i gledat, a nešto i čut, u toj ekipi koja se predlaže okupit sve je desni do desnoga, pojedinci i grupe koji dokazano uvijek staju na stranu kapitala, poslodavaca, banaka, a često i stranih ''investitora''. Desni i nisu ništa drugo do desni, sami sebi tepaju ''suvremeni konzervativci'', ali o tome nekom drugom prilikom. Samozvani lijevi, ili polu lijevi, ili lijevi centar ili sami centar i nijesu ništa drugo do desni u lajt verziji. Svoju različitost u donosu na desno desne grade na perifernim tzv. ''svjetonazorskim'' razlikama. Za razliku od desnih koji su tvrdi nacionalisti, ''lijevi'' koketiraju s nacionalizmom pokušavajući se obraniti od šupljih desnih optužaba da nedovoljno vole Hrvatsku i da je nisu nikad ni željeli. Dok desni ližu oltare i po mišljenje obilaze kardinala i biskupe, ''lijevi'' nemaju petlje javno se deklarirat kao ateisti nego nešto mucaju o agnosticima. Desni homoseksualce nazivaju pederima, a ''lijevi'' gejevima. ''Lijevi'' su za pobačaj, desni protiv. ''Lijevi'' bi dekriminizirali uživanje lajt droga, desni zbog dva đointa mlade zatvaraju. Desne okuplja Tompson, ''lijeve'' bojim se nitko, desni se skupe na Blajburgu, ''lijevi'' u Jasenovcu…. I tako se u nedogled novinske stranice i portali pune svjetonazorskim žutilom podgrijavajući netrpeljivost između desnih i ''lijevih'' slučajno ili namjerno skrivajući od javnosti osnovni problem i uzrok svih naših nevolja – neuređen odnos rada i kapitala. Rad i radnici su potpuno nezaštićeni i prepušteni sami sebi. Sindikati sa svojim vođama na izdašnim sindikalnim jaslama ili pojilima rađe bi se bavili politikom nego zaštitom radničkih prava ili, ne daj bože, borbom za radnička prava. Stvarnih lijevih stranaka gotovo da i nemamo na političkoj sceni. Postoji nekoliko manje ili više neuspješnih inicijativa koje svojim nesuvislim i neodrživim prijedlozima još više kompromitiraju moguće lijeve pristupe uređenju društvenih odnosa, ili bolje rečeno, socijalno uređenje odnosa između radnika i njihovih poslodavaca. Moj politički favorit, davni Stjepan Radić još onda je ustvrdio da uzrok svih društvenih problema leži u ''neriješenom odnosu između seljaka i gospode'' uz napomenu ''i popovi su gospoda'', time da je sebe stavio na stranu seljaka smatravši se lijevim. Tko su i što su naši ''lijevi'', socijaldemokrati i narodnjaci koji bi trebali predstavljati stvarnu protutežu istinskim desničarima? Po mom skromnom političkom i sociološkom iskustvu i znanju to su svojevrsni liberali ili neoliberali koji svoju različitost u odnosu na desne grade upravo na onim ranije nabrojenim perifernim različitostima. Dok političkim djelovanjem zagovaraju interese kapitala, svoju navodnu ''socijalnu osjetljivost'' grade i brane na milodarima potrebitima smatrajući to dovoljnim dokazom svoje ''socijaldemokracije''. Ne znaju ili ne žele priznati da je osnov stvarne socijalne politike omogućavanje svima da mogu uredno živjet od svoga rada ili svoje penzije, dok je obično predizborno dijeljenje proračunskih sredstava čisti populizam i u stvari zatiranje same socijaldemokracije. Osnovni, a gotovo i jedini cilj stvarno lijeve politike trebao bi biti stvaranje pravednog društva. Desni po difoltu stvaraju nepravedno društvo i tu nemamo što prigovarat. Koliko su naši lijevi ili ''lijevi'' uspješni u ostvarivanju pravednog društva mislim da ne treba posebno razmatrati i argumentirati, svatko to može osjetit na svojoj koži. Stupanj pravednosti zajednice kojom upravljaju na najbolji način pokazuje koliki i kakvi su ljevičari. Zato sam i iskoristio šalu iz našeg društva nazvavši ih ''lijevi desničari'' ili ''desni ljevičari'', kako im drago ….. A nama ko da spasa nema …. |
- 00:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||