Vido Bogdanović
13.10.2013., nedjelja
PROPUH
|
Dok čekamo da se odluči hoće li se ili ne graditi Ombla svako malo se u medijima hvalimo o novim inozemnim investicijama u vjetro parkove. Hvalimo se kako strani investitori dolaze u Hrvatsku, ulažu svoj kapital i pozdravljamo to kao ne znam koliki antirecesijski podvig hrvatske politike. A stvari stoje sasvim suprotno. Zbog meni nepoznatih razloga naše političke i elektorenergetske elite (ma što to značilo) omogućuju stranim investitorima da našim novcima na našim brdima na našemu vjetru zarađaju ekstra profit. Da se odma razumijemo, ja nisam protiv vjetro elektrana. Svaki put kad se vozim Dalmatinom oko Šibenika predstavljam ozbiljnu opasnost na cesti, blenem u one vjetrenjače ko blesav i ne mogu se nadivit njihovom lijenom vrćenju. Ko da balaju po kamenjaru Zagore. Pa ih sad još imamo poviše Ponikava. Svaki put kad u sumrak ili po noći vozim iz Konavala gledam sa Zvekovice oću li ugledat crvena svjetla na vjetrenjačama. Kad bi imo solada i kad bi smio, odma bi montiro jednu u đardin u Gružu pa neka se okreće. Po Danskoj, Nizozemskoj i sjevernoj Njemačkoj se nisam mogo nagledat vjetrenjača po moru i po kraju. Što me jedi u našim vjetrenjačama? Jedi me to što ukupnu investiciju snosimo mi, potrošači električne energije bilo HEPovi ili od ovijeh novih. Svaki mjesec uplatimo po pola lipe (0,0050 kuna) po svakom potrošenom kilovatsatu (kWh). Reći ćete, neš ti solada? Bili veliki ili mali, soldi se uplaćivaju u fond za financiranje obnovljivih izvora energije. I tamo se skupilo solada za sve ove ogromne ''inozemne'' investicije. Zašto? Čemu? Pa zato što proizvodna cijena kWh iz vjetrenjače ili fotonaponskog sunčanog kolektora zapada puno više nego što se može kupit struja na europskom tržištu. Kad bi struju proizvedenu pomoću vjetra ili sunca naplaćivali po aktualnoj tržišnoj cijeni takve investicije se ne bi isplatile. Pa zašto onda uopće kupujemo struju proizvedenu iz vjetra ili sunca? Zato što postoji nekakva europska direktiva da do 2020. moramo najmanje 20% struje trošit iz vjetrovitih ili sunčanih izvora (obnovljivi izvori). Da bi ispunili europske zahtjeve i da bi se uključili u trend proizvodnje obnovljive ekološki čiste struje, mi, svi potrošači smo se udružili i svojim sredstvima skupljenim u posebnom fondu plaćamo proizvođačima struje kilovatsat nekoliko puta skuplje nego što ga možemo kupit na europskoj placi (za vašu informaciju, daleko najjeftinija je struja iz nuklearnih elektrana te naših već nekoliko puta amortiziranih hidrocentrala). OK, reć će neko, ako smo se već opredijelili za obnovljive izvore, vrag odnio nuklearke, pošteno je da sufinanciramo investitore koji su se potrudili pomoći nam ispunit europske zahtjeve. Malo sutra! Povlaštene cijene po kojima eko proizvođači HEPu prodavaju struju omogućuju investitorima da za pola roka povlaštenog otkupa isplate investiciju te do kraja roka, koji je obično 14 godina, u potpunosti amortiziraju pogon i zarade lijepi ekstra profit. Nakon isteka roka nastavljaju prodavati struju po tržnim uvjetima sad iz potpuno amortiziranih pogona, a sunce i vjetar su mukte! Zato pitam ja vas, zašto sami nismo podigli vjetro i fotonaponske parkove kad ih već financiramo plaćanjem svakog mjesečnog računa?? Zašto HEP nije bio investitor i ekstra zaradio na proizvodnji eko struje. HEP bi vjerujem ugradio puno više domaće opreme nego stranci koji su navukli uglavnom stranu opremu. Na taj način smo mi, hrvatski elektro potrošači, u recesiji pomogli velike proizvođače ko što su AEG, Simens i što ja znam koje još te pomogli obogatit razno razne međunarodne gulanfere. HEPu nisu bila potrebna nikakva posebna sredstva osim početnih sredstava za izradu studije, projekta i ugovaranja proizvodne kvote s državom. S takvim ugovorom što nije ništa drugo nego državna garancija, svaka banka, domaća i strana, će se pobit za dat kredit, isto ko što davaju stranim ''investitorima''. Nego da pojednostavim, zamislite da nekome (stranome investitoru) date koncesiju za sladoled na Stradunu uz garanciju da ćete od njega otkupit sav sladoled koji proizvede po cijeni tri puta većoj nego što sladoled košta u drugim pastićerijama. I tako kroz svih 14 godinica ………. E sad, ko je ođe lud? Ne vjerujem da su svi oni načelnici, gradonačelnici, župani, ministri, predsjednici koji ko papagaji pozdravljaju strane investitore ludi. Ne smijem reć ni da su kupljeni. Ali jednostavno ne mogu razumjet da odrasli, inače normalni ljudi s vozačkom B kategorije tek tako dopuštaju nekim nepoznatim strancima da nama prodavaju naš, domaći propuh ………….. |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||