Vido Bogdanović

06.05.2012., nedjelja

MAČKE I LARDO

Nijesu ni zaprimili prijedlog za moje imenovanje, zazvonio je mobitel. Pero. “A neće mačka larda, je li?” Tako je započeo razgovor i ništa drugo nije ni reko do nekoliko puta ponovio isto. Mačke i lardo?

A lijepo sam bio utonuo u svoju poluanonimnost. Već je previše vremena proteklo da bi me još koristili kao dežurnog krivca za tuđe propuste i greške. Obiteljski poslovi, familja, godine i kila činu svoje …. I onda potpuno neočekivana ponuda o mogućem imenovanju za upravitelja zaklade Blaga djela. Što odgovorit? Obveza koja zahtjeva značajan osobni angažman, prilično vremena kojega vazda fali, izloženost javnosti i različitim interesentima, vječita sumnjičenja u mutne poslove, što to meni sve treba? Kako i zašto objašnjavat sumnjivcima i zlonamjernicima da se može volonterski bez osobnog materijalnog interesa sudjelovat u upravljanju milijunske imovine i milijunskih poslova. I sve to bez kune i dinara? Zbog čega ulazit u prijepore i sukobe s aktualnom gradskom vlasti?

Pokušavam se sjetit što sam ja to u životu volonterski činio. I nema tega puno. Za obavljane političke dužnosti bio sam plaćen, u nadzornim odborima i upravnim vijećima isto. Primo sam plaću i ko hrvatski vojnik, odnosno mornar. Ispada da sam jedino volonterski radio u Orsanu i stranci dok sam bio aktivan. I sad se očekivalo preuzeti uistinu financijski značajnu obvezu i odgovornost potpuno volonterski ……

S druge strane proradi ti taština. Neko te se sjetio nakon godina zaobilaženja. Radi se o jedinstvenoj instituciji specifičnog dubrovačkog nasljeđa. Čast je biti jedan u nizu osoba koje su stoljećima gradile u svijetu neusporediv karitativni sustav, sustav koji je preživio stoljeća ratova, pohlepe, grabežljivosti i sebičnosti. Sustav koji nije tek skup politikantskih floskula i parola.

Kad sam shvatio da upravo jeftino politikantstvo i primitivna grabežljivost predstavlja ozbiljnu opasnost za Zakladu odlučio sam prihvatiti prijedlog za kandidaturu. Rado bi pomogo Čiću i Jošku očuvat kontinuitet organizacije koja je u novije doba preživjela socijalističko otimanje i tranzicijski tsunami.

Reko sam već negdje da se ne smatram bogom dan za ovaj poso. Mislim da bi mi više odgovarala nekakva Zločesta djela. Ima u Gradu desetke, stotine osoba koje bi to mogle radit bolje od mene. No pitanje je koliko nas je spremno uči u sukob s evidentnim nastojanjima stavljanja aktivnosti Zaklade pod punu kontrolu politike i politici bliskog podzemlja? Meni za to pamet ne smeta.

No sila boga ne moli. Cilj preuzimatelja Zaklade nije dobrobit zaklade već stavljanje zaklade pod potpunu kontrolu kratkoročne politike u interesu grabežljivih pojedinaca. Taština marginalnih političara savršen je instrument za provedbu neprijateljskog preuzimanja. Umjesto poštivanja i korištenja fine procedure imenovanja zakladnih tijela kako to propisuje statut Zaklade i zakon, lokalna politika u dogovoru s resornim ministarstvom pribjegava napuštenoj metodi partija te tuži, partija ti sudi, fali samo u ime naroda.

Očitovanje ministarstva na imenovanje v.d. upravitelja već tjednima ne dolazi. Zapelo negdje u škrabici. Nezgodno bi bilo da ministar lupne po prstima svoju stranačku kolegicu zbog evidentnog nepoštivanja zakona. Dogovoren je i najavljen drugačiji rasplet. Gradsko vijeće je dobilo nedvosmisleni naputak ministarstva da proceduru mora provest u skladu sa statutom i zakonom. Odlučeno je iskoristiti statutarnu odredbu, jer odluka mora bit statutarna, o mogućem razrješenju članova upravnog vijeća zbog navodnog nanošenja štete ugledu Zaklade. Politika je odlučila zaigrati na taj relativno slab i upitan adut i na taj način koliko-toliko formalno ispoštovat statut i omogućit ministarstvu prihvaćanje takve odluke.

Kako se kvalificira i kvantificira šteta nanijeta zakladi ostat će nejasno i neodgovoreno, u to ministarstvo neće ni ulazit. Partija sebi daje diskrecijsko pravo ocjenjivanja skupine ljudi koja je uspjela oživjet Zakladu i spasiti dio imovine koju nije u svoje vrijeme uspjela razgrabit.

“Krimen” koji se stavlja na dušu upravnog vijeća jest nepobitna činjenica da je upravno vijeće propustilo u roku predložiti imenovanje upravitelja po isteku četverogodišnjeg mandata. Da je to pogreška ili propust nitko dobronamjeran ne dvoji. U zakonu nedvosmisleno stoji da će ih u takvom slučaju ministarstvo upozorit na propust. Još ih nije upozorilo?!? No malo kome može bit jasno kako je time nanesena šteta ugledu zaklade? Zakladi nije nanesena nikakva šteta, dočim gradska politika upravo svojim odnosom prema ljudima koji su proteklih desetak godina vodili zakladu nanosi štetu ugledu tih ljudi, ugledu zaklade i na koncu ugledu same gradske vlasti, ako je išta od njihovog ugleda uopće ostalo. Politika koja je tek nedavno uopće čula za Blaga djela namjerava napisat i potpisat neutemeljenu činjenicu da je skupina ljudi koja je mnogim preprekama i pritiscima usprkos uspjela oživjeti Zakladu, sačuvati njenu imovinu u interesu Dubrovnika i bez ikakvih prijepora uspješno voditi Zakladu sve ovo vrijeme, e da je ta skupina ljudi nanijela štetu ugledu te iste Zaklade. Umjesto da u duhu civiliziranog ponašanja u skladu s lijepom dubrovačkom tradicijom sjedne s odgovornim ljudima Zaklade i dogovori način razrješenja ove neželjene situacije, politika, koja je među ostalim uspjela otuđiti dubrovačke zidine, sebi dopušta skupinu uglednih Dubrovčana nabacit blatom, da ne rečem što ružnije, kako bi s pozicije trenutne političke moći dugoročno stavila pod kontrolu imovinu zaklade i raspodjelu sredstava zaklade.

S druge strane, ako je propuštanje imenovanja upravitelja Zaklade u zadanom roku uistinu krimen koji se treba kazniti raspuštanjem upravnog vijeća, kako je to eksplicite rekla glavna sutkinja partijskog suda (iako to u statutu nigdje ne piše) onda se postavlja pitanje kako sankcionirati tijelo kojim gospođa predsjedava. Upravno vijeće jest napravilo propust i zbog toga propusta ga očekuje kazna raspuštanjem. U isto vrijeme sudionik u ovom strašnom krimenu jest i Gradsko vijeće budući da je ono propustilo imenovati upravitelja. Ukoliko sebi dopušta slobodu izricanje kazne raspuštanjem upravnog vijeća onda je najmanje što bi trebali očekivati od predsjednice Gradskog vijeća da predloži kolektivnu ostavku Gradskog vijeća koje evo već 13 mjeseci propušta imenovati upravitelja zaklade Blaga djela. Štoviše, prošla su već 4 mjeseca od kad je upozoreno na propust, a sve čini da ne imenuje upravitelja sukladno statutu. To bi bio minimum dosljednosti koju inače očekujemo od političara.

Osim toga, Grad Dubrovnik, odnosno njegova vlast i administracija se nalaze u ozbiljnom sukobu interesa kad je Zaklada u pitanju. Naime još uvijek se vodi nekoliko postupaka zbog povrata nekretnina temeljem kojih Grad ostvaruje prihode. U nekoliko nekretnina su zakupoprimci gradske ustanove. Dio karitativnih sredstava distribuira se kroz gradsku administraciju. Sve ovo ukazuje na nužnost samostalnog djelovanja Zaklade zbog ostvarenja optimalnih rezultata bez nametanja interesa gradskih političara.

Nemojmo se nadati nemogućem. Ne radi se ovdje ni o dosljednosti, ni o pravilima, ni o propustima, ni o poštenju, ni o ugledu …… svim tim velikim riječima koje slušamo i koje ćemo još slušati u ovom dramoletu. Radi se jednostavno, ko što je reko Pero, o lardu. A lardo je tu da bi se njime omastili brci. No osim brkâ mačke imaju i obraze, neke ko đon od crevje.

P.S. Znam da će mnogi reći kako sve ovo pišem jer mi se nije uspjelo ubacit u fotelju upravitelja zaklade. Neka govore. Pišem ovo jer je to jedino što mogu učinit kao protivljenje sirovoj političkoj sili koja i u ovom slučaju nanosi ogromnu štetu i zakladi i Gradu.


- 11:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga