|
|
Vido Bogdanović
29.10.2009., četvrtak
GORNJI PUT
U cijeloj ovoj postizbornoj, prvih sto i plus dana dugoj konfuziji i kakofoniji u kojoj od silnijeh milijuna i projekata te kadrovskih rošada nikome ništa, uglavnom, nije jasno pa se od silne šume ni stablo nije moglo vidjet, priča o cesti kroz gornja sela u Primorju, ma koliko senzacionalistički zvučala i bila nabijena primorskim lokal patriotizmom, predstavlja ozbiljan razvojni iskorak aktualne vlasti. Ideju o gornjoj cesti ili o gornjemu putu, ako se to smije tako u Hrvatskoj zvat, prvi put sam od Andra čuo prije nekoliko godina. Moram priznat da o temu prije nijesam ni razmišljo. I odma me ta ideja pogustala. Iz nekoliko razloga.
Teško bi bilo reć da je pojas od Osojnika do Imotice mrtav, ali svi ćemo se složit da djeluje napušteno i gotovo zaboravljeno. Obnova nakon ratnih razaranja je cijelo područje donekle aktualizirala, ali sad opet pomalo tone u zaborav. Sva pozornost se opet okreće rubnom pojasu uz more gdje izgleda leži sva lova. Povezivanje gornjih sela suvremenom cestom preko mosta s Dubrovnikom predstavljalo bi najveći razvojni projekt za to područje od vremena kad ga je Republika kupila. Pitat će neko, a što je s Napoleonovom cestom ili magistralom? Ništa! Jer i jedna i druga su pomogle ispraznit Primorje umjesto da su ga održale. Jeste li čuli nekad za pojam "održivi razvitak"? Bome da jeste! E, pa baš na to mislim, na održivost, a ne na iskoristivost. Zato je gornja cesta vrlo važan razvojni projekt, ne samo za Primorje nego i za sam Dubrovnik, odnosno cijelo ovo područje od Neuma do Prevlake uključivo teritorij susjedne općine Ravno u Federaciji BiH. Područje od Neuma i Gradca, a pogotovo od Majkova do Dubrovnika postaje realno predgrađe grada, odnosno prostor pogodan za razvitak, što bi Razmišljalo reko, satelitskih naselja. Satelitskih u pozitivnom smislu. Osim što bi predstavljali svojevrstan kompenzacijski prostor urbano preopterećenom Dubrovniku, otvorile bi se i mogućnosti izvornog razvoja mikrolokaliteta gdje bi se i živjelo i radilo i učilo i zabavljalo, a ne samo spavalo e da bi se ujutro drijemalo u koloni na ulazu u grad.

A što volim crtat pute ..............
Spomenuo je neko "brzu cestu" u kontekstu priče o gornjemu putu. Očito je moderno ko poštapalicu spominjat ono "brza". Zašto "brza"? Gornja cesta ne bi smjela na bilo koji način preuzimat promet s magistrale, jer bi umjesto omogućavanja autohtonog razvoja područja upropastila taj netaknut prostor. Gornji put ne smije bit tranzitna cesta. Gornja cesta treba bit suvremena prigradska prometnica. Kakve su terenske mogućnosti gradnje ove ceste i koliko bi to koštalo i kad bi bilo gotovo – ne znam, ko što ne bi zno odgovore na još brojna pitanja. Samo znam, da bez obzira što skoro svaki dan, a ponekad i više puta dnevno, vozim do Močića i nase, kad bi se trebo odredit čemu dat prioritet, sigurno bi se odlučio za gornji put u odnosu na brzu cestu prema aerodromu.

Ne znam kako inicijatori ovega projekta namjeravaju riješit prostorno planske pretpostavke potrebne za planiranje i izgradnju gornjega puta. Nažalost, i to ne samo zbog gornjeg puta, ksenofobična Sanaderova vlast je koridor Jadransko-Jonske autoceste provukla upravo po sred gornjih sela, upravo onog područja koje bi gornja cesta preporodila. I to nije sve! Uz autocestu, državna vlast je provukla i koridor za željezničku prugu!?! I to ne za ćira! Tako da bi u nekim budućim vremenima Primorcima na glavu padali šleperi i vagoni, a ne stijene ko neki dan Musladinima. Vjerujem da će ova inicijativa bit iskorištena i za izmiještanje koridora autoceste i željeznice u Hercegovinu kako je stalno zahtijevala struka i zdrav razum. Ili, ako to zbog loše susjedskog nepovjerenja nije strateški moguće, koridore treba pomaknut uz državnu granicu gdje su planeri ostavili ogroman neiskorišten prazan prostor. Valjda to sad više neće bit problem. Sanadera više nema, a Andro se ušteko na Butijera preko Hrvoja. 
|
|
|