Vido Bogdanović

25.09.2009., petak

PUSTA CESTA

Bio sam danas na još jednom predstavljanju izmjena i dopuna županijskog prostornog plana. Manje-više ista priča uz natezanje oko turističkih zona. Jednima ukidaju, drugima proširuju po onoj starinskoj o kolu koje se okreće. Zanimljivo je bilo, i zastrašujuće, saznat kako nam struka planira provuć četverotračnu brzu cestu poviše Grada. To nam kaže struka, zamislite što bi nam učinili laici, vjerovatno provukli brzu cestu preko Straduna. U čemu je štos? Budući država nije mijenjala svoje strateške planove još od abdikacije Iva Sanadera, koridor auto ceste ostaje u Primorju gazeći gornja sela. Iz Hrvatske pa tako i iz naše županije izlazi kod Osojnika ili preciznije, Grabovice. Sad se nameće zadatak preuzet promet s autoceste u smjeru Dubrovnika, Župe, Konavala s aerodromom i Crne Gore dok Jadransko-Jonska autocesta ne propiči pro Trebinja put Nikšića. Znači, osim potrebe za udvojenom i brzom prometnicom od Grada do aerodroma o kojoj se govori petnaestak godina, objektivno se postavlja potreba pripreme preuzimanja prometa s autoceste te aerodromu gravitirajućih područja zapadno od Dubrovnika. Rijeka Dubrovačka predstavlja ozbiljnu prepreku kopnenom prolazu sa zapadnog dubrovačkog područja na istočno i obratno. Prirodno je to moguće učinit bez kvašenja noga jedino po padinama ispod Golubovog kamena gdje je hrvatski teritorij širok nekoliko stotina metara, ako i toliko. U to ime je po strategiji iz konca pedesetih i početka šezdesetih na početku 21. stoljeća izgrađen most koji treba riješit taj problem mokrih opanaka. Uz sve kontroverze oko spomenika moderne hrvatske i njemačke mostogradnje danas smo mogli čut i stav da će postojeći most zadovoljavati potrebe prometa do 2018. ??!!?? Drugim riječima, trebat će gradit još jedan, a ako slučajno Bandić postane predsjednik i još nekoliko mostova. Naša vrla struka, svjesna ograničavajućih mogućnosti prelaska s Mirinova na Kantafig razmatrala je razne mogućnosti. Recimo, s čvora Osojnik se spustit brzom cestom poviše Mokošice pa kombinacijom tunela i viadukata zaobić izvor Omble i zapucat prema Brgatu. Drugi su razmišljali spustit se poviše Mokošice pa novim mostom preskočit na drugu obalu negdje u visini Šela i onda smotat lijevo pro Šumeta prema Brgatu. Treći su se spuštali na most, ovaj naš postojeći, pa nakon mosta okrenuli lijevo pa ko ćiro pro Šumeta do Brgata. Četvrti su ispitivali mogućnost provlačenja brze ceste morskim padinama Srđa e da bi usput brza cesta pokupila i promet iz Grada prema istoku. Nažalost, na tome se i ostalo uz veličanstvenu kombinaciju tunela i mega čvora poznatog pod imenom Illina Glavica. Više ne sumnjam u njihovu stručnost, sad već sumnjam u njihov zdrav razum. Jedna je priča povezat Grad s aerodromom i dalje na istok, a potpuno druga povezat autocestu i područja zapadno od Rijeke Dubrovačke s Gradom i dalje na istok. U svojim jalovim nastojanjima mirenja te dvije zadaće struka je došla do frankeštajnskog rješenja. Sklepaj od svega po malo pa montiraj na zaštićeno područje morskih padina Srđa. Jedno od temeljnih neodgovorenih pitanja jest, hoće li i nakon odlaska Iva Sanadera koridor autoceste ostat kroz Primorje ili će se premjestit u Hercegovinu kako je zagovarala ukupna struka? Ako se AC premjesti u Hercegovinu onda izlaz za Dubrovnik i dalje na istok neće bit na Osojniku nego na ili oko Ivanice, što znači da ćemo se s autoceste u Grad spuštat preko Brgata. To u mnogo čemu mijenja inpute planiranja brze ceste. Dalje, gradnjom podzemne hidrocentrale Ombla uvelike se smanjuje osjetljivost izvora na moguća vanjska zagađenja s područja ispod Golubovog kamena, time se ostavlja mogućnost provlačenja brze ceste padinama Mokošice budući neće predstavljat opasnost za snabdijevanje vodom. I još dalje, ako je istinita danas iznesena procjena da će most zadovoljavat prometne potrebe do 2018. postavlja se pitanje kako i gdje će se forsirat Rijeka Dubrovačka? Dok se ne odgovori na to pitanje treba bit lud pa cijelu cestovnu infrastrukturu vezivat isključivo na postojeći most za kojega već sad znamo da neće bit dovoljan za petnaestak godina ako ga koja nesretna bura prije ne obali. Što su nam uopće pouzdani oslonci u današnjem razmatranju? Čini se da je trasa brze ceste od Brgata prema istoku usuglašena i neupitna. Znači da se može počet projektirat i gradit. Dok se dionica od Brgata preko aerodroma do Debeloga Brijega isplanira i izgradi bit ćemo pametniji i znati ćemo više o pitanjima na koja danas nemamo odgovore. Drugi vrlo važan i za mene neupitan stav danas je iznio Božo Letunić. Prepričano, rekao je, ukoliko se odlučilo štititi područje ispod Golubovog kamena i izvora Omble na način da se tuda ne dopušta prolaz brze ceste onda zbog ukupne vrijednosti i formalne zaštite spomeničke cjeline Dubrovnika treba zabraniti provlačenje brze ceste južnim padinama Srđa i to samom granicom međunarodno zaštićene kulturne baštine. I što tome dodavati? Možda podsjetiti da samo budala može privlačiti promet Gradu umjesto da ga od Grada odmiče. Oprostite na iskrenosti. Ako pogledate gornju kartu onda ćete vidjet veliku bijelu točku koja je skoro poklopila Grad, a predstavlja glavni dubrovački cestovni čvor od, po procjeni Boža Letunića, desetak voznih traka. Ako je svaka traka minimalno 3 metra to onda, bez ucrtane crte između, iznosi 30 metara. Laiku dosta, za struku nisam baš siguran. Grada danas nije bilo na predstavljanju. Jesu li se složili s ovakvim rješenjem iako su još jučer predlagali izmiještanje koridora autoceste i projektiranje "gornje" ceste kroz Dubrovačko Primorje?

- 20:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #