Vido Bogdanović

02.01.2009., petak

SRETNO I BERIĆETNO

Često me dvije poštapalice podsjete na njihove korisnike. Ministar Primorac ne propušta priliku naglasit da Hrvatsku vidi kao zemlju znanja, a naša gradonačelnica Dubrovnik kao mjesto izvrsnosti. Ne znam dokle smo stigli sa znanjem u zemlji s polupismenim stanovništvom, valjda ga dobivaju u tabletama. Što se izvrsnosti u Dubrovniku tiče tu svakodnevno svjedočimo kontinuiranom populističkom podilaženju niskim ukusima i standardima što za rezultat može imati samo umrtvljenje nekad izvrsnog Dubrovnika. Što me spopalo po festama bit tako mračan? Umjesto zaželjet vam sretnu i berićetnu Novu 2009., uhvatio se mrtva Grada. Jednostavno ne mogu prešutat vazelinske komentare opet o «jednom od najboljih dočeka na otvorenom», onom na Stradunu. Još tamo negdje od 1995. ili 1996. kad su prvi doček ispred crkve Sv. Vlaha vodili Vjeverica i Nano, iz godine u godinu doček na Stradunu se razvijao da bi 2000. i 2001. postao nacionalni i svjetski brand. Biti viđen u Dubrovniku i na Stradunu za Novu godinu bilo je in, sponzori su se natjecali u želji za sudjelovanjem u financiranju. Onda je došla fatalna 2002. i nekakvi kopirani Đipsi kingsi skupa s dogradonačelnikom u tajicama. Čarolija je nestala u jednoj noći, višegodišnji trud stvaranja neodoljive atmosfere svečanosti prelaska iz jedne u drugu godinu nepovratno je uništen. A hadezeova veselica u polupraznome Revelinu je plesala samo jednu zimu. Neznanje, bahatost, primitivizam, jal, politikantstvo nisu mogli proizvest ništa do prosječnost, banalnost. Ko što u Dubrovniku uvijek biva gdje se Belvijem pokušalo uništit Juga, Guliverom Atlasa, tako se dočecima u Gružu i Uvali pokušavalo bit veći katolik od Pape. Nakon što nekoliko derneka na Babinom kuku nije uspjelo ugasit festu na Stradunu, dernek su preselili pred Orlanda. Ne znam ima li i godina dana kako je brižna gradska vlast odlučila zabranit (pre)glasne koncerte u Gradu koji navodno strukturnom bukom ruše kameni spomenik, a već je na Lužu dovela kafanski erotiziranu turbo galamu koja je protresla Grad s kraja na kraj. Ni mjesec dana od kako je na istom mjestu Tompson mačem ispisivo svoje bogoljubno domoljublje. Nije dovoljno zaklinjat se u izvrsnost. Izvrsnost zahtjeva talenat, viziju, trud. Izvrsnost se ne postiže kompromisima već principijelnošću. Izvrsnost znači najbolje, a ne osrednje. Uzalud vam trud svirači. Ostao je tek gorak okus na polupraznom Stradunu nakon feste koja se uporno fura na neku nikad viđenu Sienenovu kategorizaciju. Moj prijatelj Štef potrudio se izračunat da na Stradun počev od Dum Marina preko Luže pa sve s poljanom Paska Miličevića (okolo velike fontane) ne može stat više od 20.000 ljudi sve kad bi se na svaki kvadrat zbilo po 4 osobe. Organizator je najavljivo baš 20.000, precizni novinari iz DubrovnikNeta i DuLista su ih uspjeli i nabrojit, dok je Nano s DuRadia uspio nabrojit njih petnaestak tisuća. Ko u životu gdje nam nije dobro onako kako se osjećamo nego baš onoliko koliko kažu da nam je dobro, ali mi toga uporno nijesmo svjesni, tako je i na Stradunu bilo onoliko oduševljenih slavljenika koliko je organizator najavio i poslušni novinari prebrojili. A atmosfera je bila Dubrovniku prikladno izvrsna, a ne trećerazredni dernek što je svatko vidio i čuo ako je htio (i smio). I sad zaželi sretnu i berićetnu godinu s ovakim početkom! Stradun 2001. kad je veseli gradonačelnik vidio 40.000 ljudi i čestito 31. tisućljeće

- 20:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #