ponedjeljak, 26.01.2009.
SILUETE by Vic
po prvi puta objavljeno na blogu Opiranje 29.5.2008.
... Poslušajte, vi sinovi Zemlje, svoje učitelje -
sinove Vatre, naučite da nema ni prvo ni posljednje;
jer sve je jedan jedini Broj, koji je proizašao iz
onog što nije Broj.
Počujte, što smo mi potomci prvobitne Sedmorice,
koji smo rođeni od Prvobitnog plamena, naučili od naših
otaca...
Knjiga Dzyan, Sedam Stanzi, Stanza IV 1-2.
Sanjaj, samo sanjaj…
Sunovrati se u svoj skriveni svijet.
I pusti da ti ljubim lice. I oči zaspale.
Sanjaj, samo sanjaj…
I treperi plamenom ove svijeće na stolu. Neka ti svijest izgara kao njezin stijenj, dok polagano nestaješ s one strane vela.
Odškrini vrata tajni.
Dok ti ljubim lice. I oči zaspale.
Prodri u svijet skrivene magije, dok vrhom prsta crtam oblike na tvojim grudima.
Osjećaš li tu igru na svojoj koži? Ispod nje!? Unutra, tamo gdje te zapljuskuju valovi topline. To ja utiskujem u tebe svoje ime. Uskoro bi ti moglo zatrebati.
Još jedan dodir usana pred san.
Laku noć, laku noć…Zaklopi samo svoje oči i pripremi se za mistično noćno putovanje.
Svijet magije vješto krije svoje tajne i zato je krcat lažnim mirisavim cvjetovima koji odvlače pozornost. Potrudi se nijedan ne ubrati, latice su im otrovne. Od njihova mirisa mnogi su se već otrovali.
S ove strane nalaze se posljedice, tamo su uzroci. Skriveni. Nepoznati.
Sinovi vatre ih poznaju. Oni su sinovi prvobitne Sedmorice.
Kad kažem da su tamo uzroci, pokušaj to sagledati na pravi način: jer ovdje nema ničega što tamo, s one strane, u Svijetu magije, već nije bilo najavljeno.
Sve što ovdje doživimo uvjetovano je i kad mislimo da smo nešto mogli mijenjati - varamo se. Ovo što sada imamo određeno je tisućljetnim zbivanjima iz prošlosti. Svatko od nas sudjeluje u kreiranju budućnosti. I tako je svaka jedinka u povijesnom smislu važna. U Svijetu magije svatko ostavlja svoj trag. I svatko je na svoj način odgovoran za sve što se ovdje događa..
Sanjaj, samo sanjaj…
Da otvoriš oči, vidjela bi me.
Budno te motrim. Pratim kada će tvoja silueta izaći iz tijela i zakoračiti u Svijet magije. Zajedno ćemo sanjati, zajedno putovati.
I ondje ću te dodirivati. I tamo ti ljubiti usne. Osjećaj će ti biti tisuću puta jači. Svako proživljeno iskustvo tisuću puta dojmljivije. Boravak u tijelu često je prepreka za najdublje proživljavanje dojmova.
Sanjaj, samo sanjaj…
I imaj na umu: snovi ne postoje. Ono što nazivamo snom stvaran je doživljaj s one strane, u Svijetu magije. Mi nikad ne sanjamo, jer nikad ni ne spavamo. San je život naše skrivene prirode s one strane. Kad je svijest budna, naša skrivena priroda želi ostati iza paravana. Neaktivna je. Kada se svijest nakratko isključi, ono skriveno izlazi van, kroz spiralnu nit. I traži sebi srodno mjesto u lunarnom carstvu.
Koračaj tim avetnim stazama.
I ne diraj cvijeće koje vidiš onkraj puta. Ono će te mamiti svojom željom da bude ubrano. Ali budi jača, odoli! Imaj pred očima jasan cilj: moraš doznati skrivenu istinu. Osjeti me u svojoj blizini. Činim te sigurnijom, čvršćom. Ako osjetiš strah, zagrli me, dodirni usnama. I on će nestati kako se pojavio. Snaga koju dvoje izgradi jača je od svake magije.
Sanjaj, samo sanjaj…
Nejasna silueta koju opažaš u blizini svoje meni pripada.
Osjećaš moj dodir. Iako ovdje nemamo tijela, ipak imamo osjećaje.
Saznat ćeš da je gruba tvar sama po sebi potpuno bezosjećajna. Ono što je čini osjetljivom je ova ista silueta. Bez nje tijelo je mrtvo.
Zato su oni koji smatraju da je san brat smrti potpuno u pravu. Samo je jedna razlika: silueta se nakon sna vraća u tijelo, a kad nastupi smrt povratka više nema. Ona ostaje, zastaje u jednoj od razina i počinje se prazniti.
To je okultna tajna, s ove strane potpuno nepoznata.
Jer u tom pražnjenju zbiva se konačni rastanak.
Smrt tijela samo je uvod u potpuni raspad svijesti. Prije nego se ugasi, mora se susresti sa svojim djelima. Doznat ćeš da ne postoji Sudac izvan nas samih. Mi sami sebi sudimo. Sve za što smatraš da je s tvoje strane bilo pogrešno, biti će ti sud. I ništa, zapamti, ništa; ali baš ništa ne događa se negdje izvan. Sve se uvijek odvija u nama, a naša bogata riznica, koju nazivamo podsvijest, rado nam iz svoje prašnjave arhive izvlači sjećanja. Tada ćeš doznati tragičnu istinu: mi sami sebe ubijamo vlastitim djelima.
Sanjaj, samo sanjaj…
Okultni su putovi opasni, Svijet magije prepun je demona. Osjeti samo moj dodir. Moje usne na svojima. Osjeti kako na tebe razlijevam svu svoju snagu i moć. Neka ti to bude hrana. Podrška. Sigurnost.
Vidjet ćeš ondje svećenike. One iste koji tvrde da povezuju čovjeka i Boga. Ali sada ćeš moći vidjeti istinu o tom povezivanju. I otkriti da oni povezuju čovjeka s dobro prerušenim demonima, i da svaka molitva izgovorena na zemlji, ne dopire do «Božjeg uha» kako se to misli, već zapinje u razinama i hrani Siluete.
Vidjet ćeš ondje i crkve i hramove, za koje tvrde da su Božji. Moći ćeš opaziti legije demona oko njihovih tornjeva. Zmiju omotanu oko oltara. Svojim siktavim jezikom pije vino iz kaleža; vino koje nazivaju Kristovom krvlju. Ona se time opija, da bi kasnije rječnikom svoga bluda izvrnula činjenice i svijetu predstavila demonski religiare.
Sanjaj, samo sanjaj…
Vidjet ćeš Isusa i ostati zatečena. Možda nećeš moći izdržati pa mu poletiš u susret. Čvrsto ću te držati za ruku. Da te ova silueta ne prevari. Jer to je lažni Isus, onaj kojega svojim mentalnim naporima i osjećajnim refleksijama hrane praznovjerne glave koje sebe smatraju vjernicima, a nevjernici su.
Vidjet ćeš tko je taj «Isus» kad mu poderem krinku s lica.
Otkrit ćeš da se pod kožom Janjeta krije Vuk. I kad bude prepoznat, pobjeći će glavom bez obzira. Zavući se u mišju rupu. Neće moći podnijeti naš pogled, jer će ga osuda iz naših očiju s mjesta pomesti.
Lažni Isus pokušat će nam prići s leđa, možda u astralnom obličju nekog drugog proroka.
Ne daj se, ljubavi, ne daj…što god vidiš u Svijetu magije – prijevara je.
Ni za što se ne veži, k ničemu ne hitaj.
Svijet magije je prokletstvo i ovdje su mnogi ostavili svoje kosti.
Sanjaj, samo sanjaj…
I pusti da ti ljubim lice. I oči zaspale.
Sanjaj, samo sanjaj…nakon tih putova zaći ćemo u prostranstva nad kojima ćeš primijetiti krila ljubavi. Brojne će zvijezde sjati. Osjećat ćeš toplinu, ugodu.
To će biti znak da se vraćamo natrag. Da napuštamo Svijet magije. Da se budimo. Sa sjećanjem na proživljeno. S nikad toliko jasnim sjećanjem. Ništa od svega neće izblijedjeti. Sve dojmove ćeš zadržati I sutradan imati Znanje.
A probudit će te moje usne na tvom vratu.
I moji prsti na tvojim usnama. I vruć dah na tvojim napetim grudima. I moje oči, snagu čijeg pogleda ćeš osjetiti na svojima.
Iznad nas blistat će naše siluete.
I gledaj…ona veća ljubi manju, poklanja joj nešto.
To te ja ljubim, znaš li to? To te ja ljubim, u onom vječnom koje nikad ne prolazi.
Sanjaj, samo sanjaj….
