subota, 24.01.2009.
ODLAZAK by Vic
Ovo je noć kad toplina kojom sam te do jučer grijao biva zamijenjena demonskom snagom: hladnom, okrutnom i bešćutnom.
Osjećaš li kako ti prodire u kosti i stvara jezu?
Ćutiš li tu neizmjernu hladnoću koja se sada izlijeva na tebe u onoj mjeri u kojoj te donedavno plavila ljubav što je u tebi budila ona najdublja čuvstva!?
Ovo je prokleta noć kad ćeš u mom pogledu osjetiti bijes divljaka, a svaka moja kretnja u tebi će buditi strahovitu slutnju koji mi je sljedeći korak.
I to sada želim, da me se u ovim trenucima plašiš. I da se pitaš dokle sam u stanju otići. Nije mi cilj da zbog toga dominiram. Samo želim da osjetiš što znači izazvati bijes gole životinje. Zar istu takvu nemaš u sebi? Ako se s pravom plašiš vlastite, znaj: moja je još opasnija i još bješnje grize, a rušilačka snaga može joj biti tolika, da i kroz zidove mogu proći.
Nikada se nisam bojao nikoga osim sebe, svjestan da samo jedna valjana erupcija može izazvati takvu reakciju, da u svega jednom trenutku mogu porušiti sve što sam godinama gradio i krenem iznova, iz početka. Za mene je kraj uvijek predstavljao podlogu za novu izgradnju. I kad su već pomišljali da sam slomljen, iz prašine sam se dizao jači no ikad prije. Mada krvavih rana i brojnih ožiljaka znao sam smoći snage. Za mene kraj ne znači mnogo jer nikada ništa nisam izgubio. Uvijek su izgubili drugi. Bio sam jači. Jači od njih. Dok su oni trošili riječi, ja sam šutio. A dok su se hvalili, ja sam vladao tišinom. Riječi su otišle u vjetar, a samo je mudrost ostala.
Tko sam ja?
Tko to sada govori i je li to onaj isti?
Gdje mi je kraj, u kojem se to bezdanu sada nalazim i mogu li se makar naslutiti mračne i hladne zidine moje podsvijesti?
Zar me tako malo poznaješ?
Izvana čovjek, iznutra sam životinja. Naizgled pitom, u biti sam razoran. Isključiv i cjelovit u ljubavi, postajem jednako svirep kad mrzim. Nisam čovjek sredine. Mnogi kažu da je to slabost, ali u trenucima kad treba voljeti ili se braniti na raspolaganju stoji najveća od svih vrlina. Ono što grije jednako je onome što hladi, a ono što ljubi podjednako je moćno kad razara.
Tko sam ja?
Ja sam Rasjeklina, mjesto vječite borbe; tlo na kojemu se ratuje i odakle mogu izaći jedino kao pobjednik.
Ja sam pobjednik, da.
I sada sam jači, kao što sam to oduvijek bio…od njih.
Da, dušo, ovo je noć kada ti odlazim.
Pogledaj ove zvijezde, sjale su za tebe.
Pogledaj moje ruke, dirale su te, tkale u tebi mrežu ženke.
Promotri mi oči i u probuđenom sjaju divljaka pronađi makar trag one ljepote u kojoj si se do jučer umivala.
Osmotri moje ruke, još ti dodirujem obraze, tragovi nježnosti u meni nisu još sasvim iščezli. Na licu mi pronađi trunku pale ljubavi.
Mom glasu i riječima što ih izgovaram dozvoli da te još dotaknu onim skrivenim.
To su posljednji tragovi i uživaj u njima jer za mnom će ostati ruševine pod kojima će jedino još zmije siktati. Mrzit ćeš me kao što si me voljela. A u tvom prijeziru grijat će se moj osjećaj da me nikada nisi prestala cijeniti.
Na tvom tijelu ostat će moj pečat.
Pod njim budila se u tebi žena, nezajažljiva, spremna, topla, moćna. Ona što se savijala na prostirki ponesena užitkom kad sam ti tijelom prolazio dlanovima, a usne ti ljubio i na uho šaputao. Ona koja me molećivim glasom tražila da je uzmem i ispunim, podignem na površinu i oslobodim stega proklete svijesti koja je ljubomorno čuva. Ona koja mi se u potpunosti predavala dok sam je istovremeno grubo i nježno uzimao pa drhtala pod valovima strasti što su se silovitom snagom razbijali o njene obale. Da, ona koja je klečala pred mojim nogama, uživala u mojoj dominaciji i bodrila me da je lomim u trenutku kad bi provirila ispod prljave krinke svjesnog ja.
To je bila kurva u tebi.
Pozvali smo je na smotru pa je ogledali sa svih strana ne bi li na taj način najviše naučila o sebi.
Vremenom si naučila kako se suočiti s kujom. Nisam li te vodio?
Nisam li je gazio onako kako si to htjela i nisi li me tako pregažena cijenila, znajući da uskoro slijede trenuci kad ću je nježnim dodirima zacijeliti i vratiti natrag, neokrznutu i cijelu. I nije li me najviše cijenila upravo onda kad sam je nemilice bičevao svojim riječima?
Ta kuja voli stegu, i sama to znaš. Ako osjeti da onaj koji je steže posjeduje dušu, spremno će joj se podrediti. Ona ne voli slobodu i ne cijeni onoga koji otpušta uzde, a kad jednom uzme maha i započne izgarati u svojoj punoj snazi, ništa je više ne može zaustaviti. Ona gazi svog slobodara i visoko cijeni svog nježnog tiranina. O znaš li da ga ona u svakoj ženi traži i da mnoge mijenja sve dok se konačno ne suoči s onim koji je znalački slomi? Ljubav je borba, neprestana borba za vlast i dominaciju. Tko ne zna odolijevati, pregazit će ga njeno okrutno naličje.
Ali ovo je noć u kojoj sve odjednom prestaje.
Vedrim nebom krenut će tamni oblaci i sunca više neće biti. A biti će potrebno puno vremena da ponovo zasja. Tada ću ti već biti daleko, van dohvata ruke. Za tebe ću ostati neuhvatljiva sjenka što oko tebe leluja. Ti ćeš je osjećati, ali je nećeš moći udahnuti. Možda ćeš je htjeti dodirnuti, ali uvijek će ti izmaći.
Ovo je noć u kojoj ću ti baciti krpe u lice i zahvaliti ti na svemu.
Noć kad će ženka biti bačena natrag u bezdan, a ti izgubiti dodir sa skrovitim dijelovima sebe. Noć kad padaju zavjese i kad će surova istina prevladati. Kad će sve biti pribijeno na stup srama, a svaka svetinja pregažena. Ona u kojoj suze dolaze za osmijesima kao što ledena hladnoća postupno osvaja ogrijani prostor. Ona u kojoj odlazim. Nepovratno.
