nedjelja, 04.01.2009.
VJEČNI IZAZOV by Vic
philosophia-erotica
Čekam te u noći sablasnoj i promišljam o životu.
Jedno pitanje palo mi je na pamet: uistinu, tko sam ja?
I čujem glas iznutra kako mi se javlja:
Ja sam životinja.
Ja doduše imam masku čovjeka s kojom sa se saživio i čija pravila poštujem, ali ispod nje caruje đavo. On je moja trenutna suština, plod pradavne krađe svjetla, refleksija istinske zbilje i podloga mog vanjskog bića. Ja sam zrcalo istinskog svjetla i rugoba istinskog Čovjeka srozanog u materiji. Ja nisam ni Prvi ni Posljednji. Ja sam bog, čovjek i životinja u jednom. Ispod svih svojih maski ja sam – đavo.
A đavo ne poznaje druga pravila osim jednog: svoje ne da, a tuđe uzima.
U svijetu gdje se svatko bori samo za sebe zakon ljubavi je pregažen, a ona postavljena na stup srama. Darom razuma đavo se koristi da bi stekao lukavost, a sva njegova rječitost ima samo jedan cilj: da ostvari prednost i pokori protivnika.
Želiš li me uistinu upoznati povrijedi me, dirni u moje, izazovi me i sva mračna sila iz moje vlastite tamnice će se osloboditi i preplaviti te gnjevom. Mi ćemo se svatko za sebe boriti i samo jedan će pobijediti. Život je borba, život je krađa, život je prijevara, a ljubav floskula, sredstvo kojim divlji nagoni ostvaruju svoje primitivne ciljeve. Mi je u svakom trenutku ismijavamo i izrugujemo, i kad o njoj pišemo, kad joj se obraćamo, zapravo želimo da nam se čitav svijet pokori i da uvijek bude onako kako to mi želimo. Najplemenitija stremljenja u rukama su zastranjene volje koja lukavo dolazi do svojih ciljeva. I pritom lažemo, besramno lažemo.
Ja sam stup bijesnih životinjskih nagona potisnutih u nesvjesnom, i dok na površini glumim čojstvo, u sebi smišljam stupice i gledam kako druge upregnuti u kočije vlastitih želja.
Ja želim pobijediti, želim osvajati i pokoravati. To je moja seksualna zadaća, način na koji očitujem vlastitu spolnost.
Ostvarenje moći prvi mi je cilj jer u svijetu gdje jedni gaze preko drugih nužno sam prisiljen zauzeti položaj koji mi jamči mirnu budućnost. Zato se borim za sebe bez obzira na sredstva. Zlo koje stvaram proizišlo je kao posljedica nužnosti da se snađem u okolnostima koje borbu i zgrtanje nameću kao isključivo pravilo. Ja sam dakle nužno zlo. Meni se ono nameće kao jedino pravilo jer da nisam zao ovdje ne bih mogao ni opstati. Ne slušam što mi govore jer onoga što mi kažu ni sami se ne pridržavaju.
Ja sam čovjek, ja sam zlo.
Izvana pitom, iznutra sam gorak. Noćas ćeš me gledati u oči i reći mi što vidiš. Znaj, taj isti blještavi sjaj probuđenog luđaka krasi svakog čovjeka. Ta nezasitna požuda koja krči sebi put osnova je svega što ovdje smatramo živim. I zato ne diraj u moje. Nemoj me povrijediti. Jer kad zvijer izađe iz kaveza, raj se istom pretvara u pakao.
Vidim te kako dolaziš. Čeka nas noć kada će se strasti osloboditi. Godinama ne znaš što je to. Čezneš za tim, ne možeš izdržati. Probuđena ženka me njuši; obećao sam joj se. Ona gazi preko blatnjavog polja i ne mari za prepreke. Tamo gdje prepozna ono što uistinu želi, ona će ako treba i preko mrtvih gaziti.
Ali znaj da nisam stvoren da ispunjavam tuđe želje.
Ono što dajem zahtijeva da nešto i uzmem.
Kad uđemo u mračnu prostoriju i legnemo i sama ćeš se moći uvjeriti: nisam lak zalogaj.
Ja sam bijesna snaga koja se strovaljuje na tebe poput bujice pa te preplavljuje hipnotičkom moći. Kad ti nježno šapućem ja te zavodim i mamim da mi se podaš. I dok ti u mraku trgam gaćice i divlje te ljubim, a ti se gubiš pod velovima žudnje dok ti se tijelo savija u pravilnom ritmu, naše vatrene suštine se dodiruju i krijepe.
I dok zastajem da te ljubim, poljupcima od kojih se tvoje usne tope, pod dodirima čija ja snaga tako vješto usredotočena da me u svakoj pori svoje kože osjećaš, izlijevam se na tebe neugaslom snagom prodorne muške moći koja nezajažljivo grabi. I dok žestoko jurišam i slavodobitno te osvajam, u tvojim očima želim vidjeti predaju kao krunu vlastita postignuća, kao dokaz da sam ispunio svoj biološki maksimum i zabio pobjedonosni stijeg na sami vrh osvojene planine. Mužjak se izlio. Ženka je pala.
Miruj, dušo, miruj…
U mojim si rukama sigurna. Ljubim te, mazim, o kako samo poštujem. Vatra strasti iz mojih se očiju izlijeva na tebe i cijelu te obuhvaća tako da o njoj postaješ ovisna. Slatke tragove ostavljam usnama na tvojoj koži i gdje god te dodirnem, imaš osjećaj da se utiskujem u tebe i da ću, kad jednom prodrem u tvoje dubine, tu vječno i ostati. Da, uvijek ćeš me se sjećati. Uvijek dozivati tu snagu, čeznuti za njom. U drugima ćeš je tražiti, ali nećeš je naći. Zato miruj sada i ogrij se toplinom mog tijela. Ono isijava, žari. Osjećaš snagu zaštite i predaješ joj se. Ali…istovremeno mi nesvjesno pokušavaš oteti snagu jer na osnovu onoga što si mi dala smatraš to svojim prirodnim pravom.
Ali ljubavi moja, u tome ću te spriječiti. O kakva te samo slatka borba čeka!
Kujem te za ležaj, podižem ti ruke iznad glave i divljim te usnama ljubim po čitavom tijelu. Činim te onemoćalom. Razoružavam te. Tjeram da se povučeš. Da se izgubiš u snazi užitka i prestaneš mi otimati snagu kojom isključivo sam smijem gospodariti i raspolagati.
Osjeti me u sebi, duboko. Pogledaj me u oči i reci mi što vidiš. Nije li to odraz moje vatrene suštine, zrcalo davno umrle Ljubavi, strast proizišla kao nakaza prvotnog jedinstva!? I dok te divljom snagom obuzdavam, a ti kloneš pod mojim čvrstim rukama, reci mi što osjećaš? Nije li to ono što si oduvijek željela? Da budeš žena u mojim rukama. Da se osjetiš poželjnom i maznom pod nadzorom divljaka koji na tebe izlijeva i grubost i nježnost, ovisno o tome što ti u očima čita. Da se izgubiš i da u tim trenucima nisi svjesna ni gdje se nalaziš.
Rastopi se pod snagom mojih riječi!
Njihova je moć magična, budi u tebi najdublja čuvstva i upoznaje te sa snagom istinski animalne ženke. Osjeti kako te njihova čarolija dodiruje svojom snagom pa se razlijeva na tebe tako, da imaš osjećaš da joj nikada više nećeš pobjeći. Nadzirem te u potpunosti, kontroliram svaki tvoj pokret, a u svakoj gesti tvoga lica vidim svoju. U ovim trenucima ti postaješ ja. Poprimila si me, još jedna kruna moje dominantne moći. Oblikujem te, ljubavi, oblikujem, a da toga nisi ni svjesna. Ja sam kipar tebe. Ja te klešem zato, jer istom tom snagom želiš biti isklesana.
Vučeš me k sebi, želiš me ljubiti, oslobađaš divljinu i iznosiš mi svoja maštanja. Na uho mi besramno šapućeš dok te bodrim. Nastavi samo, lutko, nastavi. Žestoko ću sastaviti tvoje tijelo u ovoj čarobnoj igri koja će ti oduzeti dah. I neću prestajati dok mi ne kloneš u rukama i ne propadneš u ono stanje kad s tobom mogu raditi sve što želim. To si i željela, zar ne? Koliko si samo čeznula za tim i kako strpljivo to čekala! Godine su prohujale u bezbrojnim maštarijama, već si se gotovo pomirila da to nikada nećeš osjetiti. Zato me sada uzmi, uzmi…ali ne diraj mi snagu, jer ona je isključivo moja.
I što sada vidiš, reci mi!?
Nije li to u očima sjaj otimača, onoga koji drugima krade, a svoje čuva!? Nije li to đavolski sjaj onoga koji potkrada svjetlo da bi njegovom moćnom snagom sam raspolagao!? Nisam li to ja ispod svih maski, bijesna životinja probuđenih nagona, a opet onaj koji se na tebe izlijeva vatrenom snagom kakvu sama potičeš, jer me baš takvoga želiš.
Reci mi što vidiš, reci mi…
I jutrom nestajem, odlazim u tebi nepoznatom smjeru.
Hoćeš li me uspjeti povratiti, hoćeš li me moći dostići? Probuđena ženka vapi za svojim mužjakom, zaziva ga i mami, ali on ostaje čvrst i staložen. U svojoj želji da pokorava ne ostavlja ti ni najmanje mogućnosti da njime raspolažeš kako to želiš. I to je izazov, vječni izazov za tebe. U tom ćeš izazovu vječno izgarati. I kad odem, neće otići on, neće otići izazov. Tražit ćeš ga drugdje, nećeš ga pronaći. Utisnuo sam u tebi pečat mužjaka. Tvoja ženka vječno će uzdisati za svojim đavlom. Ali njega...njega više neće biti.
