nedjelja, 12.10.2008.
IZVADAK IZ PISMA UPUĆENOG RURALNOJ GERILI
o funkciji takozvane ljubavi i pravoj pozadini dinamike međuspolnih odnosa
......
Sve je gola računica, a tom pravilu podliježe i tzv. ljubav.
Mnogi se mogu kleti do groba da vole i da je to što osjećaju ljubav, ali čini se da pritom samo djeluju nesvjesno jer ne znaju što ih u stvari motivira da neki odnos održavaju.
Prirodno je pravo žene da zahtijeva zaštitu za sebe i svoje potomstvo i ovdje je mužjak taj koji takvu ulogu hoće-neće mora odraditi.
Ne funkcionira li po tom obrascu on mora biti zamijenjen.
S druge strane muškarac zahtijeva prirodnu plaću za zaštitu koju daje (čak i ako je Dudek od Regice), a to je pička. Jer mi muškarci smo pičkom de facto zamađijani i stoga pička od muškarca može raditi što god hoće, čim osjeti da je nad njime uspostavila svoju vlast. Za nas je pička valjda sve što na svijetu postoji i dovoljno je da je vidimo, pa da skrenemo s uma. 
Na žalost, sudim to dobrim dijelom i na osnovu onih koje poznajem, a prodali su se za pičku i dopuštaju sebi biti ucijenjenima za komad pičke.
Jebiga, oni još ne kuže pravila te igre i prirodne procese, nego još uvijek vjeruju u postojanje ljubavi koja je zapravo paravan za animalnu borbu golih interesa. a pička, kad osjeti da vlada, postaje tiranin. I pravim muškarcem smatra SAMO onoga koji se ovdje postavi kao borac i tom se utjecaju odupire. Iako ih naizgled prezire kao muške šoviniste, u dubini sebe ih neizrecivo poštuje! I TO JE ONO ŠTO ŽENU KONSTANTNO PALI! Ali...postavlja se jedno pitanje: što se do vraga događa kad on podlegne i ne prati više taj tempo?
Eeee....stoga nije čudno kad se žena, kad osjeti da nema dovoljnu zaštitu obraća drugim muškarcima, kao što muškarci traže drugu ženu kad osjete da im pička koju imaju doma ne daje ono što im treba. u biti je i to samo igra, jer niti postoji muškarac koji ženi može sve dati (otuda moje pravilo da svaka žena mora imati više muškaraca na raspolaganju i da je otuda flertna i koketna), niti postoji pička koja može muškarca sto posto zadovoljiti.
Kad slušamo razloge nevjerstava (bolje reći izgovore) možemo se samo smijati jer svi redovno predbacuju vlastite probleme na račun partnera i s tim se nabacuju kao s vrućim krumpirom. Ma kakvi, problem je isključivo u nama jer živimo pod stegom.
Monogamija NIJE prirodno stanje ljudske životinje i kalupi u koje nas pokušavaju utrpati sotonske sile koje vladaju ovim svijetom su van svake pameti.
Oni nas sile na nešto što nam prirodno ne pripada!
Otuda toliko nasilja u svijetu jer od nas se traži da potiskujemo svoje prirodne nagone, a svako potiskivanje jednom mora okončati eksplozijom i ako se to dogodi na kolektivnoj razini (kao kod muslimana - oni samo jedan primjer društva koje enormno potiskuje) za očekivati je poplavu vjerskog fanatizma, hrpu nasilja i krvoproliće.
To je krajnja posljedica želje da se ljudsku životinju strpa u okvire koji joj prirodno ne odgovaraju.
….
citat by Ruralna Gerila:
----------------------
«Istina je da realni ljudi, kad steknu iskustvo i odredjene godine, shvate da je ljubav vise pitanje hormona, feromona, serotonina i kakoli se sve zovu kemije koje nas odredjuju kao ljudsku zivotinju koja u partneru trazi nekoliko osnovnih preduvijeta za prezivljavanje:
- mogucnost da se rasplodi, tj. prebaci svoje gene u drugu generaciju i tako nastavi vrstu
- hranu
- fizicku zastitu za sebe i svoje potomke, opet u cilju produzetka vrste»
----------------------
Istina je isto tako da se osjećaji i naši nagoni mogu objasniti čisto kao djelo fiziološke prirode i kemije tijela, ali mislim da naše tijelo samo izražava reakcije koje odgovaraju daleko višim i dubljim stremljenjima, a to je neizreciva želja da pronađemo onu svoju drugu polovicu. I budući da je ne možemo pronaći u sebi, mi očekujemo pronaći je negdje izvan sebe, a tu su pravila igre izuzetno okrutna i perfidno prikrivena.
I zato moramo proći kroz jako puno iskustava da shvatimo da osim prolaznih zadovoljstava (kao što je recimo ublaživanje seksualne gladi) ne možemo dobiti više. Zbroj svega je praznina, ali ne zato jer su drugi nesposobni, već stoga jer smo mi sami - izgubljeni!
Pitanje je samo imamo li hrabrosti sebi to priznati.
Većina ne može, jednim dijelom stoga što imaju jak ponos i vjeruju u sebe, a drugim zato jer je linijom manjeg otpora daleko lakše živjeti u iluziji (nije li?)
i zato kažem: nikad nitko nije kriv jer ga partner vara (gruba je to riječ za sasvim prirodne procese s kojima etika jedva da ima veze): on to čini zbog sebe, a ne zbog tuđih slabosti.
Ako se pod tuđom slabošću općenito smatra nepodložnost tuđoj sebičnosti, onda je to u mojim očima najprije jedna odlika prkosne hrabrosti, i stoga - vrlina :))))
Prirodno je da žena usadi u svom ljubavniku osjećaj da je bolji od mužjaka kojim inače raspolaže, kao što je prirodno da se mužjak šepuri pred ženkom koju smatra boljom od svoje partnerice. ali to je samo igra životinja u divljini i ništa više od toga. Čisto glumatanje!
Zbog toga nitko ne bi smio biti previše ponosan, jer u svemu tome mi smo jedni drugima samo - SREDSTVO!
A ljudi se zbog toga kolju, truju, ubijaju!
Vidiš ti to, do koje je mjere otišla naša lažna civilizacija?
Gole smo nagone prekrili gomilom laži i u nerazumijevanu toga spremni smo se međusobno poubijati jer smatramo da nam je oštećen ponos?
Kakva gola lakrdija! Kakav kurčev ponos?
Kad se skinu svi slojevi maski, nema ništa lažnije od osjećaja ponosa!
Ponos je zalog u nas, da ostanemo dio sotonskog mehanizma laži. A taj sustav može funkcionirati jedino ako mi, goli i oštećeni, vjerujemo da ovako raspolovljeni imamo sebe.
A imamo li sebe?
Imamo li išta više od prolaznog osjećaja sebe?
Tko tvrdi da imamo ni ne sluti da je već sutradan netko drugi. I da u biti on kao jastvo nikada nije ni postojao!
....
