utorak, 15.07.2008.
PLAĆENICI 13. dio by Vic
VATRENO JEZERO II (ĐAVOLSKI KOD)
Bez obzira na sve riječi utjehe osjetio sam nelagodu.
Osjećao sam se istinski raskrinkanim.
Pa i mada nisam razumio sve što mi je govorio, ipak sam mimo svega osjećao da je u pravu. Odakle taj osjećaj i iz kojih to dubina, to sebi nisam mogao objasniti. Ali – znao sam da je tako i da drugačije ne može biti.
Zašto neprestano imamo potrebu skrivati ono što se u nama događa? Zašto ne smijemo priznati da smo nepotpuni i zašto one koji poput Sokrata javno priznaju da ne znaju ništa tjeramo da se otruju!? Što vrijedi znanje koje nije potpuno i što vrijedi slava takozvanog čovječanstva? Što vrijedi Bog stvoren na lik ljudske životinje, kad u Velikoj iluziji gospodari Đavo?
Stari Hermes počeše se iza uha.
Sve oko čega smo dvoumili i o čemu smo duboko promišljali, njemu je ionako bilo jasno kao dan. Čekao je samo da shvatimo. Ako je ikako moguće, da shvatimo. Na moje misli zato je odgovorio:
«Pitaš se zašto!? Zato jer svaki čovjek kleše o sebi lažnu sliku», smjesta je odgovorio starac: «Stoga nastoji izbaciti sve što je u neskladu s njegovim umišljanjem. To se zove – potiskivanje. Na površini uljepšan čovjek, kulturan i civiliziran, navodno fin; a duboko ispod krinke prljava životinja koja nemilosrdno gazi preko mrtvih. Koliko ste takvih samo susreli u svom životu: dva lica, jedno lažno, ljudsko, i ono drugo stvarno, životinjsko. I nema ovdje nikoga za koga bi se moglo reći da sačinjava iznimku. Sami ste vidjeli što čini suštinu bića koje za sebe tvrdi da je ljudsko»
Pričekao je na trenutak. Potpuna šutnja! A onda jednostavno, gotovo dječjim tonom reče:
«Zar ne?»
Nakratko je zastao kao da razmišlja, a onda upitao:
«Kako onda doživjeti svijet u kojemu takvo jedno podlo biće živi? Neće li gluma i pretvaranje čitavu jednu stvarnost učiniti paklenom? Odnosno, neće li s druge strane paklena stvarnost koja je u suštini nepromjenjiva ostati tako dobro skrivena, da će i pored očitih dokaza mnogi i dalje trabunjati da je ovo Božji svijet»
Zamislili smo se nad ovim što je pričao. Tako kratko i jasno rečeno; tako očito, a opet…mnogima tako skriveno i nejasno, kao da ne vide svojim očima, već žive po unaprijed ustanovljenom obrascu za koji bi se moglo reći da je djelo masovne i potpuno legalne crne magije.
«Prošle noći bili ste na samom dnu bezdana», nastavio je: »To je Vatreno jezero, suština ovoga svijeta, suština vašeg bića. Vidjeli ste kako izgleda Pakao i shvatili da se on ne nalazi nigdje izvan vas. Da je Đavo vaša osobnost i da će zauvijek ostati Đavlom, jer živi i djeluje pod bremenom borbe za vlastiti opstanak. A tamo gdje su strah i borba, nužno je da život bude egocentričan, jer drugačiji ne može ni biti. Kad spominjem nužnost takvog života, onda ću to malo pojasniti:
Ako znate da je ovdje nemoguće opstati ako ne živite egocentrično, tada je jasno da je Đavo stanje postojanja kojemu su podložni svi koji se rađaju sa Žigom zvijeri na čelu. Sva živa bića svijeta takav su način života sama izabrala. Da nisu, ne bi ovdje ni bila. Ali ako već žanjete posljedice zbog svega zla što ste ga posijali u borbi za vlastiti opstanak, zašto se onda propitkujete za uzroke zla koje vas kasnije snalazi. Zlo je samo način kako animalna ljudska svijest doživljava sklonost Prirode da povrati izgubljenu ravnotežu. Ništa na svijetu nije slučajno i kao što svaka posljedica ima svoj uzrok, tako sve što se čovjeku događa svoj uzrok nalazi u njegovim vlastitim djelima, mislima i riječima.
I što je onda patnja? Ne dolazi li ona samo kao posljedica? I nije li svaki pojedinac na svoj način sam kriv za sve patnje koje ga u životu snalaze? Svijet griješi jer stavlja na pleća društva i pojedinaca težak teret: želi da oni pomažu jedni drugima i budu dobri. To je nešto najplemenitije što svijet može dati. Ali i unatoč silnim naporima da se to ostvari, uzrok svejedno ostaje.
Svijetu treba Znanje. Umjesto toga cijeni se pretvaranje. Moral je pokušaj bijega od istine. Naposljetku ionako svatko vuče na svoju stranu. To je neminovno jer svatko od vas jedno je đavolje dijete, a đavolja djeca nužno oko sebe siju patnju koju naposljetku i sami žanju»
«Sijanje patnje je u tako složenim uvjetima nužnost, zar ne?», pitao sam: «Kako onda smatrati krivcem nekoga tko ne može i ne zna drugačije?»
«Zna i može, ali neće», odgovori starac mirno: «Svatko je svjestan vlastitog zločina, samo pred ovom činjenicom zatvara oči»
«Što nam je onda činiti?», pitao sam.
«Zar mene pitaš?», pogleda me iskosa.
Na trenutak zavladala je tišina, a onda nastavi:
«Što se tvog pitanja tiče odgovor glasi: nemoj činiti ništa, jer što god ti sam poduzeo, nećeš otići daleko»
Znak upitnika u mojim očima. I smjesta objašnjenje:
«Znam…pretpostavljaš da postoji istinski duhovni put. Ah, ta otrcana fraza: duhovni put!? Na takvom putu, koji je u potpunoj suprotnosti sa svime što većina misli o njemu, pojedinac ne čini ništa. Osim jedne najvažnije stvari: miče se na stranu, da ne smeta. To je sav sažetak onoga što se smatra Putem: wu-wei, potpuno nedjelovanje»
«Shvaćam», dodao sam: «Nedjelovanje, jer je svako naše svjesno djelovanje – djelovanje Đavla»
«Vaša je zemaljska svijest Đavo», zaključio je stari Hermes: «I ne može biti drugačije»
Predosjetivši da se u tebi ponovo budi otpor, promotrio sam te.
Iako je bilo mračno, mogao sam vidjeti da si problijedjela. Ponovo si prolazila kroz jednu od svojih kriza.
Ono što nam je starac iznosio bez milosti je ruiniralo sam temelj svega onoga čime nas vezano uz svijet i čovječanstvo od malih nogu indoktriniraju. I čine to svi podjednako: od tri međusobno posvađane kurve (Religije, Filozofije i Znanosti) nijedna ovdje ne čini iznimku.
Svi se trude uljepšati sliku Pakla u kojemu se nalazimo. Svi od nas traže da ulažemo u taj Pakao. A održavamo ga samo zato, jer to horde zlih demona od nas traže, budući da izvan ove stvarnosti ne mogu postojati. Inače je način na koji djeluje nama poznata materijalna stvarnost u cijelosti protivan interkozmičkim zakonima i svojom se vibracijskom snagom vrti u potpuno suprotnom smjeru od univerzalnih zakona Makrokozmosa. S ovom činjenicom gotovo se nitko ovdje neće složiti jer je u sve nas usađena Matrica zvijeri. Svi sustavi, počevši od obrazovanja, kojim nam ispiru mozgove od malih nogu, počivaju na potpuno promašenoj koncepciji svijeta i čovječanstva. Oni polaze od pretpostavke da moramo urediti ovaj svijet, ali to je otprilike kao pokušaj budale da zaustavi vjetrenjaču. Nagoni naposljetku uvijek odnose pobjedu, ali da se to ne bi otkrilo, skrivaju se pod krinkom takozvanog razuma. Tako je krvožedna borba kod takozvanih ljudi zamijenjena – lukavošću.
Takozvani čovjek najopasnija je životinja na svijetu.
Ne, mi nismo ljudi, mi smo Zvijeri.
Mi smo ogledalo svojih sirovih i bespoštednih matrica. Krasi nas izuzetna inteligencija, ali mi živimo u potpunom neznanju i nismo je u stanju primijeniti za istinska djela. Ne nalazimo se u Božjem svijetu, kako to ljudi religije misle, već tavorimo na obalama Vatrenog jezera odakle frcaju iskre najgoreg mogućeg užasa. Nismo ga svjesni samo zato, jer Vampiri nama lukavo upravljaju: u nas su usadili Đavolski kod, zbog kojega programirano doživljavamo stvarnost kakva općenito ne postoji. Da, ona one postoji nigdje, osim u našim ludim glavama. Mi smo tvorci ovoga svijeta i ovaj svijet, koji je đavolji, nije stvoren od Logosa kao univerzalne snage: Logos je samo dozvolio da on bude stvoren, a onda ga izolirao, kao što zdravo tkivo nastoji izolirati kancerogene stanice.
Zato je svijet za koji naša svijest prianja - svijet otpadnika.
Ovo je Pakao, a SATAN je inteligentno organizirana prirodna cjelina koja se iz samog temelja svoga bitka odupire Makrokozmosu. Ni religijski zanos ovdje ne pomaže i ne može promijeniti ništa: čežnja takozvanih vjernika za rajem samo je lukavo sročena računica. Na djelu je očiti pokušaj trgovanja s prirodnim silama, koje su ljudi religije, zahvaljujući svom praznovjerju, podigli na tron kao Boga. Na obalama Vatrenog jezera svi su u zabludi i sve što se čovjeku ponudi je opskurna laž. Ona opstaje samo zato jer je čovjek genetski natjeran da u nju vjeruje. U nama je đavolski kod.
«Ne, ja u to ne mogu povjerovati…», izletjelo ti je s usana: «Prokleti starče, kada ćeš već jednom umuknuti? Ne mogu te više slušati»
Nastao je smrtni tajac.
Istog trenutka mogao sam shvatiti silan bijes onih koji su u svim epohama povijesti napadali Poslanike, progonili ih i ubijali. Đavolski kod u nama ne dozvoljava nam da u ovo povjerujemo. Nikada!
Nastavlja se…
