srijeda, 02.07.2008.
PLAĆENICI 4. dio by Vic
Što marionete na zemlji o tome znaju?
Tužna je istina da čitava jedna rasa ne želi znati ništa o stanju svog zarobljeništva. Najveća većina okreće glavu od ponekad tako očitih činjenica. U povijesti su oni koji su ljude upozoravali na njihovo stvarno stanje bili progonjeni, razapinjani na križu, spaljivani na lomačama. Čovječanstvo ubija one koji mu pokušavaju otvoriti oči.
Zato se stanje slatke hipnoze među ljudima smatra potpuno normalnim, a postojanje u zatočeništvu se u općem bunilu definira kao – slobodno određenje svakog pojedinca. Omamljiva zadovoljstva i laži imaju hipnotičku moć. Protiv čovječanstva ne treba se primijeniti nijedno drugo oružje osim onoga kojim već raspolaže: ljudskog sljepila. Ako slijepca uvjeriš da vidi, tko ga kasnije može uvjeriti da je slijep?
Kad se pokrene jedan rat, zna se točno zašto su ga marionete pokrenule (ili se tako barem nagađa), ali o motivima Vampira kao pokretača istog užasa ne zna se baš ništa. Kad bi se spoznali pravi uzroci, shvatilo bi se da su motivi marioneta, koliko god oni u materijalnom smislu opravdani bili, samo izlišni. Da su samo POSLJEDICA. Zemaljski pokretači zla na zemlji samo su sredstvo u rukama Vampira. Ne postoje čvršći okovi za čovjeka od ideala za kojima inače stremi i na osnovu kojih se u ime dobra čini zlo. Kao sredstvo postizanja cilja prihvaća se represija i tako se pospješuje UZROK: proizvodnju krvi koju dio vampirske hijerarhije na zemlji, žitelji Podzemlja, odašilju svojim moćnim pokretačima u nama nevidljivim sferama.
Ovo je strahota koju nam je otkrio naš transcendentni Učitelj čija je pojava naš boravak u Podzemlju učinila vrlo smislenim. Isto tako nas je naučio da su svi ovi ljudi u Podzemlju, samozvani Prosvijetljeni, svi ti Veliki majstori, kao i Sužnji, isto tako samo marionete Vampira, čija je prava postojbina – najniža astralna sfera koja poput čeličnog prstena snažno pritišće ovu stvarnost. Prosvijetljeni trebaju Vampirima kao što je čovjeku potreban ribički štap da bi ulovio ribu. Naposljetku smo shvatili: Prosvijetljeni su utjelovljeni Vampiri, ali tijekom boravka na zemlji malo tko od njih se sjeća svog pravog porijekla. No to ne umanjuje njihovu glad i žeđ za krvlju. Oni trebaju krv, jer to je njihov a iskonska hrana.
Mnogi su uspjeli probiti opnu zablude i raskrinkali tu prljavu igru, ali sve što su uspjeli zaključiti svodi se na pogrešan zaključak da nama vladaju vanzemaljci. Ne, nama vladaju proizvodi naše vlastite krvi, ono potisnuto zlo koje sami oslobađamo nakon smrti. Ne poznajući ishodište našeg vlastitog bića koje počiva duboko u nama, skloni smo zaključiti da su te zvijeri neovisna bića. Ali one samo zrcale stvarno stanje naše najdublje nutrine.
Prema tome, naša je krv kolijevka vampira.
Oni joj se kao hrani vraćaju, jer su upravo iz nje potekli. Zvuči nevjerojatno, ali svatko je od nas na svoj način tvorac tih krvopija. I kad se one obaraju na čovjeka, a ta činjenica nekima postane tako očita, mi sebi ne želimo priznati istinu, već radije izmišljamo priče. Razlog tome jest taj, što čovjek ne poznaje sebe. Ono što mi znamo jedni o drugima samo su maske. Ali ispod svake izuzetno dobro skrivene nalazi se životinja. Bolje reći jedan zvjerski arhetip koji je poput samo jednog plamena silne vatre koja silovito gori, a naziva se Zvijer.
Zahvaljujući našem Učitelju ti i ja ćemo opisati tu zvijer skrivenu u svakom čovjeku. Reći ćemo sve o njoj i raskrinkati sve njezine osobine.
Kako smo ipak došli do svih tih saznanja? Jer mnogi Plaćenici koji se nalaze u istim podzemnim sobama diljem svijeta o tome ipak ne znaju ništa.
Jedno je sigurno: na svijetu nema slučajnosti. Mnoge stvari su određene, a budući da čovjek ne poznaje djelotvornost zakona uzroka i posljedica, pogrešno pretpostavlja da se u nekim situacijama zatječe slučajno ili van plana. Nije istina da je baš sve unaprijed određeno (fatalizam je potpuno pogrešno uvjerenje), ali je točno da su sve situacije u kojima ćemo se naći unaprijed satkane. Tek o nama samima ovisi kakva će nam budućnost biti. I zato ne smijemo žaliti zbog svoje sadašnjosti: ona je takva kakvom smo je vlastitim načinom života u neznanju sami sačinili. Nešto smo naslijedili, nešto sami uprskali. U svakom slučaju, naš život je utemeljen opravdanim uzrocima.
Tako ni naš boravak na groblju one noći nije bio slučajan.
Sužnji su nas ondje doveli i rekli nam da čekamo. Trebali su nam javiti kada će se žrtva naći u blizini, kako bi nas pripremili za ono što moramo učiniti. Ali ništa se nije događalo: njihov poziv satima smo čekali. Slutili smo da nešto ne teče po planu, ali – ionako je mogućnost promjena situacije bila van naših mogućnosti.
Sjedili smo na jednom grobu.
Pirio je hladan vjetar i ja sam te zagrlio da ti ne bude hladno. Grijala si me svojim dahom čija se toplina širila niz moj vrat prema grudima . Bilo te strah. Zaklopila si oči i duboko disala da se smiriš.
Tko je to trebao doći na ovo groblje u ovaj kasni noćni sat i zašto naposljetku ne dolazi,
nekoliko puta smo se pitali. Bili smo nestrpljivi, ali ništa se nije događalo. I što smo više sagorijevali u svojoj želji da čujemo poziv, koji bi označio da je vrijeme za akciju, tim smo bili dalje od željenog cilja.
Ozračje u kojemu smo se nalazili bilo je jezivo. Vjerojatno je i to razlog što nam se žurilo.
Iz magle izranjale su tužno obješene grane stabala s kojih su curile kaplje. Križevi što su nas posvuda okruživali u našem su oku stvarali optičku iluziju: činilo se kao da se kreću. Hladan vjetar nije potjecao samo od uobičajenog strujanja zraka. Baš kao u spiritističkim zazivima, hladnoća na mjestu gdje se nalaze mrtvi upućuje na prisutnost demona čvrsto vezanih za zemlju. Riječ je isto tako o otpacima umrlih, njihovim raspadajućim eteričnim tijelima koja lebde iznad fizičkih tijela umrlih. Njih bismo mogli opisati kao ledeni dah. To je ono što se očima ne vidi, ali o čemu zato mogu svjedočiti oni čija je unutarnja sposobnost viđenja probuđena. Upravo taj nas je hladan povjetarac milovao. Tko bi opustio svoja čula, mogao bi u tim trenucima stupiti u dodir s podsvjesnim karmičkim sadržajima umrlih duša zakopanima na tom mjestu. Kroz sebe bi kanalizirao njihove želje i potrebe i ako se s njima ne bi poistovijetio, stekao bi uvid u paklenu stvarnost onostranog. No mnogi ne znaju kako tuđe sadržaje odvojiti od vlastitih. Zapletu se u ono što nije njihovo i tako asimiliraju tuđe. Zato čovjek nema slobodu: on je na astralnoj razini načet sa svih strana i asimilira tuđu nečistoću, kao što i drugi asimiliraju njegovu.
Na taj smo način iščekujući poziv ti i ja, na jedan neobičan i čudan način, viđenjem za koje se ne može reći da pripada očima, ali u čemu oči isto tako sudjeluju, samo na jedan poseban način, uspjeli u magli, među grobovima, ugledati nejasnu siluetu.
Trgnuli smo se.
Osjećao sam da su ti se ruke i noge zgrčile od straha.
Prekrio sam ti lice dlanom i šapnuo ti na uho da se smiriš. I da nam je u stanju u kojemu se nalazimo sasvim svejedno, jer veća nas zla od ovih u kojima se nalazimo ionako ne mogu naći. To te malo smirilo. Ritam tvoga disanja postao je lakši. Vrućina s tvoga lica je iščezla. Čvršće si se privila uza me.
Silueta, koja je u početku bila maglovita i potpuno apstraktna, postupno je poprimala jasnije obrise. Njen izgled mogao bi se opisati kao onaj želatine koja se u svojim plavičastim i sivim nijansama prelijeva u razne trodimenzionalne oblike. Između križeva vijugala je kao zmija, a onda se iznenada preobrazila u mistični simbol: dvije zmije omotane oko štapa s raširenim krilima na vrhu. Hermesov štap! Kad je uvis dosegnula nekoliko metara, iznenada se rasprsnula i savila na tlu poput gustog vela magle koji se sporo i lijeno kretao prema nama.
Nastavlja se.,...
