Prije bilo čega, prije "dobar dan", prije bilo kakvog predstavljanja, želim napisati činjenicu da je ovo moj prvi blog u životu. Nisam bila ni u osnovnoj tip za pisanje blogova, pisala sam svoj vlastiti dnevnik, tu ubacivala emocije i uživala baš u tome. Bilo je bitno samo izbaciti emociju negdje.
Ne kažem da ću ovdje forsirati emociju, iako, desit će se nekad sigurno. Inače fizioterapeut sam i tom činjenicom sam vam već približila da imam jaku emociju, želju da pomognem, onima koji su najstariji do onih koji tek upoznaju ovaj svijet. Sve je to moj posao i moja svakodnevnica.
Jedan moj dan se svodi na vježbe sa djecom i starijim ljudima, masaže, fizikalnu terapiju i još bezbroj nekih stvarčica.
Inače u braku sam "novopečenom". Godinu i pol smo u toj zajednici, a prije toga 6 godina proveli u zaista sretnoj vezi.
Napomenut ću da sam također ona osoba koja je okružena sretnom obitelji, odrasla u krugu ljudi koji su mi posvetili svoje živote. Zajednica, stan od 70 kvadrata. Mamini roditelji, moji mama i tata, moja 2 brata i naravno uvijek pas tu kao član plus.
Neću kriti koliko volim život, vidjet će se kroz blog jer ću od njega napraviti neki "bučkuriš" i pisati uvijek drugačije. Teško se bazirati na jedno. Samo na hranu, recimo- jer nekad mi nije do pravljenja nekih slastica i sličnog. Niti ću se posvetiti putovanjima, jer bi me pandemija usporila u tome. Neću se posvetiti ni ljubavi samo, jer nekada koliko god nekog volio, ako te taj dan iznervira- nećeš tako lijepo pisati o njemu. Neću se bazirati na obitelj jer ću možda baš taj dan biti preokupirana poslom pa neću stići pisati o njima, već im samo navratiti i mahnuti sa vrata. Mogla bih nabrajati do sutra... Dakle, želim se bazirati na sve. Ako sam danas oduševljena nekom kremom ili haljinom, pisat ću baš o njoj. Ako sam radosna radi nečega što je moj suprug uradio za mene ili okolinu, pisat ću o tome. Ako sam iznervirana jer me šalteruša iz općine poslala po još jedan papir, pisat ću o tome. Pisat ću o svemu što je taj dan dio mene. Jer eto. Možete me voljeti, a i ne. Ja vas sve volim, jer takva sam.
Iduće pisanje ću jedino najaviti jer njega želim stvarno podijeliti sa vama.
To je moj život sa aknama i sve ono što mi je pomoglo da ih se riješim nakon 4 godine borbe. Možda sam tu došla najviše radi toga, jer dosta mladih muku muči baš sa tom borbom... Želim vam pomoći i svoje iduće pisanje posvetiti tome, da i vi kao i ja nakon dosta godina vratite osmijeh svome licu. Nakon tog pisanja, sve ide spontano.
Nadam se lijepom budućem druženju.
Vaš veseli smotuljak iz Sarajeva!
Oznake: Akne, predstavljanje, prvi blog, prvo pisanje
