Veliki satelit prati Calypso
Vjerujem da ste vec culi, vidjeli, procitali kako je želva Calypso jucer pustena u more sa odašiljacem na svojim ledima. Savaki put kada Calypso izroni satelit ce primiti podatke o njenom kretanju te tako pomoci pri boljem upoznavanju sa ovim, ne toliko istrazenim zivotinjama. Želva Calypso uhvacena je prije jedno mjesec dana u okolici Lošinja a uhvatila ju je koca Calypso (tako je želvica i dobila ime). Brzo su je otpremili u Pulu jer je bila savršene velicine za ugradnju odašiljaca. I nakon mjesec dana, tj. jucer Calypso se uputila na put koji ce promatrati satelit i Istraživaci iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i ostali koje bude zanimalo :).
Kornjacu na putu u slobodu nije otpratilo puno ljudi, ali oni koji su bili sa zanimanjem su pratili njen ekspres bijeg. Kad je bila pustena iz drvenog sanduka oblozenim spuzvom odletjela je u more jer joj je valjda bilo dosta i istraživaca i novinara i svih koji hodaju po kopnu. Imali smo i mali infomativni štand iza kojeg sam se nalazila ja i odgovarala na pitanja turista.
Što se tice kornjaca opcenito one su na Zemlji vec 150 milijuna godina, a u našem moru mogu se pronaci tri vrste zelvi.
Sedmopruga usminjaca
 -> slika preuzeta sa akvarij.net
Ima mekan, kožni oklop sa 7 uzdužnih grebena, a može narasti do 256 centimetara što je cini najvecom danas zivucom vrstom. Vec dugo nije primjecena u Jadranu.
Zelena želva
Nije toliko prisutna u Jadranu, tek nas tu i tamo posjeti. Sa svake strane ima samo 4 bocne ploce.
Glavata želva
 slika preuzeta sa akvarij.net
Najcešca je i najraširenija vrsta u Sredozemlju, pa tak i u Jadranu. Ima 5 velikih bocnih ploca sa svake strane oklopa.
Svi znate da kornjace imaju oklop. Nastao je od proširenih i spojenih rebara i pomicnih plocica, a služe za zaštitu te daje potporu unutrašnjim organima. Kornjace su hladnokrvne ali ipak reguliraju temperaturu protokom krvi u koži i perajama. Prednje peraje služe za kretanje kroz vodu, a stražnje za kormilarenje tj. usmjeravanje, a kod ženki one služe i za kopanje rupe u koje polagažu jaja.
Usta su im nalik na kljun u kojima nema zubi vec dvije jake plocice. Izvan vode su kratkovidne ali u vodi vide potpuno jasno. Mogu cuti zvukove niske frekvencije i vibracija, a njuh im služi za pronalaženej hrane i mjesta gdje su zakopana jajašca. Mesožderi su i hrane se lignjama, mekušcima, morskim zvijezdacama, trpovima, rakovima, ježincima i morskim spužvama.
Žive oko 60 godina, a spolno postaju zrele sa 15 do 20 godina. Polažu od 80 do 120 jaja, dok zelena želva polaže i do 400 jaja. Glavata želva tijekom sezone može imati 3 do 4 gnijezda, no jaja polaže tek svake 3. ili 4. godine. Nakon 60tak dana izlaze male kornjace. Njihov spol odredio je okoliš što znali ako su temperature bile više izleci ce se zenke. Temperatura pri kojoj se lijeze podjednak broj zenki i muzjaka je 29°C. Male kornjace zatim žure prema moru, orijentirajuci se prema mjesecevu odrazu. Kada se nadu u moru orijentiraju se urodenim osjetilom za Zemljino magnetsko polje. Od ulaska u more u životu morske kornjace zapocinje razdoblje koje nazivamo "izgubljenim godinama" stoga što nam nije poznato kuda odlaze i kako žive sve do postizanja spolne zrelosti i povratka na plažu na kojoj su se izlegle. Od svih izleženih mladunaca samo ih 0,1% dosegne spolnu zrelost. Najveca gnijezdilišta glavatih želvi u Mediteranu (preko 60%) nalaze se u Grckoj. Podrucje sjevernog i središnjeg Jadrana, uz zaljev Gabes (Tunis) cine dva najopsežnija plitka podrucja u Sredozemlju (plice od 200 m). Najveci broj poslije pronadenih, a na tim plažama markiranih kornjaca, dolazi iz Jadrana i Tunisa.
Možda najvecu opasnost morskim kornjacama predstavlja interakcija s ljudima. Iako su zašticene, cesto se zaplicu i hvataju u ribarske mreže. Procjenjuje se da se svake godine samo kocama u istocnom Jadranu uhvati 2500 kornjaca! Još oko 3600 ulovi se godišnje na zapadnom Jadranu. Vrlo cesto se uhvacene kornjace nalaze u hibernaciji ili zimskom snu. U tom ih slucaju treba oživjeti prije vracanja u more, jer se inace mogu utopiti. Morske kornjace ponekad progutaju izgubljene ili bacene ribarske udice, a svake ih godine na tisuce ugine zbog progutanih plasticnih vrecica, dijelova boca i ostalog smeca koje se baca u more jer plasticne vrecice i otpad što pluta po površini mora kornjacama lice na meduze kojima se hrane. Razvoj turizma ugrozio je i mjesta na kojima polažu jaja. Ako kornjaca smatra da je u opasnosti biježi i odgadja polaganje jaja, a uz sve vece povecanje turista polijeganje jaja postaje pravi problem kako za mlade, tako i za odrasle morske kornjace.
Kornjace se markiraju na prednjim ili zadnjim perajama. Na prednjoj strani markice nalazi se indentifikacijski broj primjerka, a na doljnjoj strani adresa na koju možete prijaviti nalazak kornjace. U svijetu i u Hrvatskoj morske kornjace su zasticene brojnim nacionalnim i medjunarodnim zakonima. Zabranjen je njihov lov, uvijanje, drzanje u sužanjstvu ili prodaja. I vi možete pomoci tako njihovoj zastiti i istrazivanju i to tako da dojavite informacije o opažanjima želvi u moru ili na kopnu, ulovljenim primjercima u mereže te mrtvim ili bolesnim životinjama izbacenima na obalu. Ako pronadete markiranu morsku kornjacu zabiljezite njezin broj i adresu te stanje zivotinje (zdrava, ozljedjena, bolesna) te vrijeme i mjesto nalaza, a kornjacu vratite odmah u more. Ako je kornjaca mrtva zapišite podatke i ako ste u mogucnosti životinju zaledite.
Podatke možete predati:
**** Centru Programa morskih kornjaca u Jadranu, Zoološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb
Tel. 01/ 424-995
Fax. 01/424-998
**** radio vezom patroli pomorske policije ili MUPu
**** na broj 985 (Služba motrenja i obavjescivanja)
**** najblizoj luckoj kapetaniji ili ispostavi
**** Plavom svijetu na brojeve telefona u lijevom stupcu
|
