|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dijete u vremenu
moj mejl...ako vas nešto zanima... =)
vertigo_black@net.hr
Filozofski fakultet
Moj Krašić
Moja srednja škola...šmrc...
Red Horse
Jaska
Vodič - Zagreb
Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa
Večernji
Net
Forum
Magic chat
neki blogeri koji mi nisu samo mrlje u masi... =)
Catcher
azy
queen of absurd
Bitter sweet symphony
Julia's Memorial**
Vladimir Ordanić
.dead ballerina.
Snow White Queen
Zena_drugog_sistema
HugWhore
...and two special freaks...
Led Zeppelinkovac
aaa...haramija...
ulomci ponekih pjesama prokletih...
THE DOORS:"THE END"
This is the end, beautiful friend
This is the end,my only friend, the end...
It hurts to set you free,
But you'll never follow me,
The end of laughter and soft lies,
The end of nights we tried to die...
This is the end...
PINK FLOYD:"WISH YOU WERE HERE"
So, so you think you can tell,
Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl,
year after year,
running over the same old ground. What have we found?
The same old fears,
wish you were here...
Haustor : BI MOGO DA MOGU
uvijek sam a nikad do kraja,
večer u gradu ti donese neki lijek
u nekom kutu gdje samoća se zbraja...
uvijek s malo premalo para,
kad upale se svijetla, ode dim
a miris noći opet postaje stvaran
ko mnogo puta do sada,
on sanja, kako beskrajno pada...
bilo je rano jutro tada
kad je ostavio sve,
čulo se samo kako ptice pjevaju,
onda je stajao još dugo
s druge strane ulice,
pustio suze da se same slijevaju...
ja bi mogo da mogu,
ja bi znao da znam...
Let3: "DIJETE U VREMENU"
Gledam u tužnu jesenju noć
s pokisle grane lišće odpada
u daljini čujem muziku neku
i pitam sebe, gdje li si sada
Ja svakog dana proklinjem sebe
zašto te drugom prepustih lako
pjevao sam pjesme, nado se boljem
i bezbroj puta uz gitaru plako
Nisi me voljela u ono vrijeme
a ja sam želio samo jedno...
sad kada nismo ni mladi ko nekada
dođi da ostarimo zajedno...
Da li još pamtiš ljubavi moja
kako smo ruže zajedno brali
gdje li si sada mladosti moja
zašto su tebe od mene ukrali...
Pink Floyd: "SORROW"
The sweet smell of a great sorrow lies over the land
Plumes of smoke rise and merge into the leaden sky:
A man lies and dreams of green fields and rivers,
But awakes to a morning with no reason for waking...
He's haunted by the memory of a lost paradise
In his youth or a dream, he can't be precise
He's chained forever to a world that's departed
It's not enough, it's not enough...
His blood has frozen & curdled with fright
His knees have trembled & given way in the night
His hand has weakened at the moment of truth
His step has faltered...
One world, one soul
Time pass, the river rolls...
It's not enough it's not enough
His hand has faltered...
And he talks to the river of lost love and dedication
And silent replies that swirl invitation
Flow dark and troubled to an oily sea
A grim intimation of what is to be...
There's an unceasing wind that blows through this night
And there's dust in my eyes, that blinds my sight
And silence that speaks so much louder that words,
Of promises broken...
All that you touch
All that you see
All that you taste
All you feel.
All that you love
All that you hate
All you distrust
All you save.
All that you give
All that you deal
All that you buy,
beg, borrow or steal.
All you create
All you destroy
All that you do
All that you say.
All that you eat
And everyone you meet
All that you slight
And everyone you fight.
All that is now
All that is gone
All that's to come
and everything under the sun is in tune
but the sun is eclipsed by the moon.
"There is no dark side of the moon really. Matter of fact it's all dark."
...
u međuvremenu sam zaboravila sve što nema smisla...
pa i ovo pisanje...
jesam li postala bolja il pametnija...haha...sumnjam...samo sam drugačija...opet i iznova...
...imam svoj mali svijet i oko njega kineski zid...
moja rječitost je nestala, moje neprestano pokušavanje dokazivanja je presušilo... neda mi se... neda mi se zamarati ničime... ako mogu hodat bez ijedne misli u glavi oke, ako ne, opet oke... ako me svi žele pustit na miru, oke, ako ne, opet oke... uopće se više ničime ne zamaram ni ne živciram... flegmatičnost koja je došla spontano, rado sam prigrlila...
boli me briga za sve...
kad dođu momenti kad želiš živjeti samo sada i samo ovdje, boli te briga za sutra... kad lebdiš tri metra iznad zemlje od sreće jer si upravo iskeširal 660 kn za koncert maksima mrvice, i prolaziš parkom koji miriše na djetinjstvo, i kada ti je cijeli taj trenutak samoće neponovljivo zauvijek čaroban, uopće se ne misli na sutra, prekosutra i na dan za dvadeset godina...
kad te maksim svojom izvedbom toliko dotakne, da ti se srce zgrči i ne mrda, a ti ne misliš, ne pratiš, nego osjećaš glazbu, pretvoriš tu glazbu u sebe, kad te nije briga što je sve prolazno jer glazba ostaje, pa makar kao šapat... kad nađeš sredstvo da pomogneš sebi u "trenucima D", kad si gotovo pomalo sretan, tko da misli na druge...ja ne... egoistična sam...i oke...
doorse sam voljela, pink floyd sam voljela, i milijune prije njih, ali maksim mrvica me osvojio...=)
koja sam ja umjetnička duša...bila bi sretna da me netko zatvori u kazalište, muzej, knjižnicu... kakvi kafići, obitelj, prijatelji...ne treba mi to...=) umjetnost u svim oblicima moja je opsesija...
ganjaš sreću, ugađaš drugima, želiš se osjećati dobro, a zapravo svo vrijeme zanemaruješ sebe, prilagođavaš se, misliš i promišljaš, povlačiš se...ne živiš svoj san, nego zajednički san...
egoizam i nije tako loš...
kad ti je svejedno...
trenutno mi je dovoljna glazba makima mrvice da me drži iznad površine...što je sljedeće na redu...ni sama ne znam...
svaki čovjek ima ciljeve, pa i ja imam...svoje vizije...ne želim ići pravocrtno, jer gubim bogatstvo i šarolikost zaobilaznica...=)
...child in paradise...
p.s. na jesen... tetoviram se...
tako nešto...=)