Drugi dio uvoda, Prava priča u pravoj atmosferi kreče tek idućim postom.
(Pogledajte opis bloga(tražim likovlje), i part 1, obavezno.)
;)
Nastavak započinjemo opisom glavnog lika:
Vernon ima tamne smeđe oći, kraću crnu kosu, pomalo kaotičnu frizuru. Srednjeg je rasta, prosječne, ali malo snažnije figure.
Izgleda kajnd of lajk: http://images2.fanpop.com/image/photos/10300000/maurice-maurice-boscorelli-10376537-399-891.jpg
Informacije o karakteru - morati ćete prosuditi sami, kroz daljnji tekst. :D
Rano ljeto 2014.
Unutarnji monolog by Vernon.
Uživam u praznicima, ali život u predgrađu Londona nije toliko zanimljiv kako što bi drugi mogli pomisliti.. Da, lako dođem do centra, podzemnom to je nekih 15 minuta štakorske vožnje, ali nemam što raditi tamo. Samo visim sa frendovima na kavama, obljećemo kina(kad se ima što zanimljivo za pogledat), izlasci tu i tamo, sve je to super.. Ma.. To sve me samo zamara, Sullivani nisu dizajnirani za opušteni predgrađanski život. Toliko toga mi je na samom dlanu, ali zbog te proklete zabrane živim na način koji bi zagušio svakog čarobnjaka.. Konstantno se moram pretvarati da sam sasvim običan.. Možda zvuči pretenciozno, ali možda je i istina. Ja ne spadam u nikakvu grupu.. Bezjak nisam, a čarobnjak... Moram se skrivat od oba svijeta, srce mi se slama kada moji vršnjaci od MOG oca kupuju knjige za školovanje.. PRAVO školovanje, kakvo priliči jednom čarobnjaku. Ja tamo pripadam, ali jasno mi je zašto nisam tamo.. Moj pre-savršeni djed prekršio je valjda svaki moralni kodeks univerzalnog svijeta.. Hvala. Uostalom, da su Sullivani tamo, samo bi skretali pozornost na činjenicu da to polovićno biće, odnosno opasnost još uvijek postoji, i može se vratiti ko zna kad i gdje, može još nekog ubiti.. Fak det šit. Kakve su to depresivne misli!? Neki frajer u kabrioletu sa pojačanom muzikom prolazi pokraj mene, čuo sam neke rijeći "be careful what you wish for".. haha. Nasmiješio sam se, dovršio cigaru i ušao u vlak za centar Londona
Dva tjedna kasnije, zakutna ulica.
- Pa alo Sarah, sto godina te nisam vidio!! - radosno pozdravljam vršnjakinju Sarah. Jedna je od rijetkih osoba iz čarobnjačkog svijeta koje me poznaju, pohađa Hogwarts.
- Veernon!! - radosno se okreće i doslovce skače na mene..
- Hahaha baš mi je drago da te vidim! Kako si?
- Ok, dosadno je na praznicima, srećom slomila sam štap pa me zabavlja kupnja novog...
- A pile moje, haha. Aj desi se, imaš u Neely's neke lijepe i supermegamoćne. Aj ak oćeš idem s tobom pogledat?
- Jebiga Vernon, rekao mi je Richard da ako te vidim da te hitno pošaljem u knjižaru, navodno je nešto jako bitno, još neki gospodin je tamo, izgleda mi nekako poznato, ali nisam sigurna..
- wtf. - needless to say bio sam malo iznenađen.
- Iz ministarstva je ili tako nešto.. - rekla je i slegnula ramenima.
- Aj dobro, idem tamo onda, vidim ose!
- Pozz, samo ti polako! - reče to ona u zajebantskom tonu.
- Pazi s kime spavaš! Book!
Izmjenili smo prijateljski smiješak i odjurili na svoje strane..
Ulazim u knjižnicu.
- Jel me netko tražio? Haloo!?
- Vernon, dođi u ured! - čulo se iz daljine.
Ušao sam u "ured" za računovodstvo, tamo me dočekao moj otac, ali i neki uglađeni gospodin u malo finijem kaputu(usred ljeta..).
- To je on, moj sin Vernon. - Rekao je Richard pokazujući na mene.
Gospodin se ustao iz fotelje i pružio mi ruku.
- Drago mi je što sam vas konačno upoznao, mladiću, Vaš otac mi je puno pričao o vama u ministarstvu.
- U ministarstvu..? - Upitao sam jasno gestama dajući do znanja da me nije baš briga, iako me bilo jako, jako briga.
- Da, sine. Ministarstvu magije. Da te upoznam.. Ovo je gospodin Charles Valdez, ministar Čarobnjačkog obrazovanja mladeži, uostalom i legalni savjetnik Hogwartsa.
Kad sam čuo to prezime, Valdez, blenuo sam kao tele u Richarda.. No brzo sam se pribrao.
- Pa, drago mi je što sam vas upoznao. ...?
- Vernone, moramo ozbiljno porazgovarati o tvojoj budućnosti, pođi sa mnom. - rekao mi je gospodin Charles, Richard mi je ozbiljno klimnio glavom, dajući mi do znanja da se radi o ozbiljnim stvarima.
- U redu.
- Primi mi ruku. - to sam i učinio.
Od jednom smo poletili i stvorili se.. negdje. Na nekoj utvrdi na planini u blizini nekog grada.. Samo sam pogledao Valdeza, očekivajući nekakvo objašnjenje.
- Samo čekaj.. - Rekao je.
U jednom trenutku pored nas se stvorio neki treći čovjek, također, očito, čarobnjak. Ovaj je bio malo stariji.
- Gospodo, ispričavam se na kašnjenju! Neočekivano su me zadržali ovi Slaveni..
- Vas je čast i čekati, gospodine. - kazao je u nekakvom svom šaljivom tonu gosp. Valdez.
- Charles, prijatelju moj, uvijek imaš nešto za reći. Vi ste, predpostavljam, Vernon Sullivan, mladiću. - odjednom je postao vrlo hladan i profesionalan.
- Da, gospodine, a ako ne zamjerate, tko ste vi?
- .. Moje ime je Elphias Macmillian. - super.. ima čudno ime, čudan je, ne znam gdje sam, a pogotovo zašto sam ovdje. Pa sam ušutio. Ja bi njih trebao moliti da mi se predstave!? Pa oni žele nešto od mene, ne ja od njih! Pa dobro, ako misle šutjeti, i ja ču.
- Gospodin Macmillian je ravnatelj Hogwartsa, gospodine Sullivan. - Odlično! Vatafak!? stvarno nisam znao što žele od mene.
- Pa, drago mi je. - odgovorio sam. - Zašto smo ovdje, ako smijem upitati?
- Vernone, da li si ti upoznat sa događajima sa kraja školske godine 1978? - upitao me gosp. Valdez.
- Poznam svoju obiteljsku povijest jako dobro, gospodine. Nije baš najdosadnija, znate..
- Znam itekako. Vaš otac me upoznao sa činjenicom da ste vi vješti u određenom području magije, imena Riunze. Jesam li u pravu? - u tom trenutku me i ravnatelj gledao tolikim intenzitetom da sam mislio da će me probost pogledom..
- Da, jedna od mojih najdražih disciplina, samo šteta što ju nigdje ne mogu isprobati, preopasna je.
- To bi se moglo promijeniti, gospodine Sullivan. - rekao je Macmillian.
- Kako to mislite?
- Pa, gledajte - uletava gospodin Valdez - Mi opasnost nastalu "Incidentom Nepoznatog", tj. na dan kada je vaš djed, Walter Sullivan fatalnim prekršajem oslobodio skrivenu neman, te pritom ubio sebe i dvije učenice, koje su, smatram da ste već shvatili, bile moje sestre - shvaćamo vrlo, vrlo ozbiljno. Zbog toga naš mali tim najsposobnijih već gotovo četrdeset godina traži način otkrivanja položaja i namjera tog bića, te način da se eliminira opasnost od istog. Nedavno smo među starim spisima otkrivenim u jednom starom hramu, došli do podatka da pomoću mlade, čiste čarobnjačke duše, uz korištenje Riunze i Herbologije, to biće, ako je neopravdano oslobođeno, može biti ponovo zarobljeno. Herbologiju imamo u Hogwartsu, ali ostale preduvjete imate samo vi, gospodine Vernon.
- Zato sam ja osobno, nakon nagovora gospodina Valdeza, pristao u zamjenu za pomoć u hvatanju "Nepoznatog Bića", ponuditi vam ukidanje zabrane pohađanja Hogwartsa, i pružanje edukacije. Za početak samo vama, a ako uspijete u naumu, više neće biti razloga za držanje Sullivana izvan Hogwartsa. Gospodine Vernon, dali pristajete na ponuđene uvjete?
Nisam mogao vjerovati. Blago rečeno..
- Naravno da pristajem..
- Divno! - radosno je rekao ravnatelj Macmillian. Čudno.
- Preostaje nam da vam objasnimo protokol vašeg upisa. Pošto se radi o izvanrednom slučaju, inscenirati ćemo službenu verziju. Vi ste učenik koji se u Hogwarts, radi pohađanja predmeta Bezjačkih Studija koji nije dostupan u Durmstrangu, od kuda se premještate, sa još dva učenika za kojima sam upravo odobrio premještaj.
- Oni su isto izvanredni, ili?
- Ne, oni su prava stvar. - rekao je sa smješkom. - što se tiče vašeg ispisa iz londonske gimnazije, Za to ču se ja pobrinuti.
- Da.. -tek sada sam shvatio da napuštam svoje bezjačke prijatelje.. Moja sreća i ponos moje obitelji je u pitanju, ali oni su moji prijatelji. Nije mi bilo drago zbog toga, ali ovo je jedina prilika koju ču ikada dobiti!
- Uskoro ćete dobiti brzojav, sa svim daljnjim uputama.
- Gospodine Macmillian, kada smo već u blizini, mogli bismo Vernonu pokazati od kuda dolazi, da se bolje izrazim - Durmstrang! - kaže Valdez.
- Blizu?! Gdje smo mi?
- Trenutno smo na Oltaru Domovine, naše prijateljske države Hrvatske. Ono tamo je Zagreb. Zanimljivo mjesto, ovdašnji čarobnjaci se ne moraju pretjerano brinuti oko kamufliranja, svakakvih ljudi ovdje ima. Nego, da krenemo? - zapovjedno me upitao Valdez.
- Charles, Charles... Ti znaš da nemaš ovlasti odlaska u Durmstrang, još ti nisam dao odgovor da li idemo. -lukavo kaže Macmillian.
- Ha, da.. I? - Valdez je zbunjevito reagirao..
- I? Malo poštovanja mladi gospodine. - nakon male kritike, izvadio je svoj štap, izrekao "Fashum!" i odjednom smo se svi našli u dvorištu ogromnog bijelo-plavog dvorca. Izgrađen u stilu koji nisam mogao prepoznati.
- Dakle, gospodine Sullivan, ovo je Durmstrang. Ovdje vole mračnije čarobiranje nego mi u Hogwartsu, učenici su većinom Slaveni - od Rusa do Bugara. Vrhunski sportaši, među ostalim. Naši dobri saveznici. A sada, vrijeme je da se svi vratimo našim obavezama. Sve detalje o Durmstrangu dobiti ćete brzojavom, koa što sam obećao. A kako gospodin Valdez cijeni vizualni dojam, doveo sam vas ovdje. Bilo mi je zadovoljstvo dogovoriti se s vama, gospodine Sullivan. Vidimo se u Hogwartsu! - Tada je uz pomoć svog štapa nestao kako se i pojavio - od jednom.
- Dakle, to je to. Vernone, vračamo se u Zakutnu ulicu. Primi se za moju ruku, molim te. - jesam, i u trenu smo bili tamo.
- Vrijeme je da se i mi raziđemo. Nemoj nas iznevjeriti. Obavijesti svog oca o svemu odmah. Siguran sam da će biti neizmjerno sretan!
- Svakako, gospodine! Hvala vam.
- Sve za sigurnost, mladiću. Nitko ne želi da još neka obitelj ostane bez oca, muža, djeda, ili sestara.. Au revois, Vernon!
- Au revois!
To je to, sada imate sve potrebne informacije, kako, kad, što, zašto, gdje, od kud, tko - sve vam je objašnjeno. :)
Ono što slijedi je sam dolazak u Hogwarts, upoznavanje sa budučim prijateljima, neprijateljima, ljubavima, razvrštavanje u dom i upoznavanje istog.
Pozdrav!
