oštrica
subota, 07.04.2012.
žena prekrasnog osmjeha
Hodao sam svjetom i stavljao recke.Okorjeli avanturista i pustolov.Žene su za mene bile igra.Sport.Sportski uspjesi i neuspjesi.Pronađem,uletim,skuham,odradim i idem dalje..U startu si osiguram rezervni položaj,jednom nogom tu,drugom prema izlazu.Čim osjetim miris emocije u zraku,bježim glavom bez obzira.Mnoge su meni htjele stavit kuglu oko gležnja,lanac oko vrata..al nejde sestro..dupli zrak u horoskopu,neuhvatljivo.Nemožeš primit zrak u ruku,kad pomisliš da si ga ulovio,stisneš čvrsto šaku,ali kad je otvoriš,nema ničega..sad me vidiš-sad me ne vidiš..odnosno,ne vidiš me više nikada.. Ma,ne izgledam ja tako loše za tipa koji je odavno prešao četrdesetu,ali me pogled na najnovije bore na licu podsjeća na rok trajanja,a i trbuh više nije ravan kao nekad..S nostalgijom se sjećam svoje mladosti,kako smo pijani uz gitaru podivljali na prve taktove,loveći se bahato za međunožja..balkane,balkane,balkane moj,budi mi silan i dobro mi stooooj...a danas...veseljko..ha,moš mislit...Često ulovim samog sebe,kako čuni tepam "čunica" ,i sve je rjeđe viđam..možda zato,jer mi pogled zaklanja "trbuščić"(i njemu tepam)...i još kad krivo shvatim pogled zgodne mlade cure-taman počnem razrađivat taktiku za uletavanje,a ona mi se obrati sa "Vi"...kao da me zalila sa kantom hladne vode,popizdim...e stari moj,vrijeme je da se skrasiš,oženiš možda..ako bi te još uopće itko i htio...shrvan govorim sam sebi.. Susjeda Pavlinecka,s četvrtog kata,me je nekoliko mjeseci,davila s pričom,kak ona u firmi ima jednu malu taman za mene.Vješto sam je izbjegavao na stubištu,al nije pomoglo.Zadala si je svetu misiju da nas spoji...Ženska je starija od mene koju godinu,rastavljena već godinama,ima nezaposlenog sina na grbači,s plaćom za plakat,jedva pokrije režije,njena slika,koju mi je pokazala Pavlinecka,me nije oduševila..a kaj će mi to?..ne uklapa mi se ni u jednu kombinaciju,njie nikakva križaljka...Al,aj dobro..nazovem ja nju..djelovala je iskreno,naivna dobrica,pomalo blentava..ma nije mi se dalo s njom ni na kavu,čemu gubit vrijeme..pa dobro,kad se već nudi,zbog dobrosusjedskih odnosa,odradit ću ja i nju.kao i sve do sada... Kad imaš tako puno utakmica u nogama,i bogato iskustvo blind date-ova,spreman si na sve.Kad ženska kaže,skroz sam ok,odlično sam građena,samo malo ugodno popunjena,možeš očekivati,da će ti se pojaviti okrugla stokilašica,koju je lakše preskočiti nego zaobići..ili kad maznim glasom kaže da je atraktivna,nosi uske minice,i frajeri po gradu sline za njom..ma ok,nije lagala..samo je zaboravila spomenuti da u gornjoj čeljusti ima svega 3 zuba,i to nisu jedinice.. Pao je dogovor da se nađemo na ulazu u maksimir.Kasnila je,a ja sam se pitao,kakve sam danas sreće..Konačno se pojavila na vidiku,iskusno oko sa 70 metara procjenjuje da je dobro građena.Ispričava se,ali,kao da je ja slušam,skeniranje je u toku..Sasvim ok,zgođušna mala ženica,prepristojna,prefina,malo nesigurna..zadovoljan....Počeli smo našu prvu šetnju maksimirskom šumom,nemam pojma o čemu smo pričali,ali nakon 50 metara,na licu joj se pojavi osmjeh..KLIK..ajoooj,bum,tras..eksplozija feromona..nemogu više skinuti pogled sa nje,a opet,želim to odigrati pristojno.Prikovanog pogleda za tu slatku facicu,koja mi topi srce dok se milo smješka..spretno ispravljam grešku,jer sam(kreten)rekao da nisam tip koji nahodava po kavicama,već za konkretne(konkrevetne)stvari...ma gle,ja i ti možemo na kavu,kad god ti hočeš,popit ćemo hektolitre kave,hoćeš da se samo šetamo satima? nije problem,samo ti mene zovi..bit će mi drago..I tako smo tu večer,šetali,pričali,bilo je ugodno..krenuli smo prema doma,trebalo je preći cestu,a ona me primi za ruku kao da se znamo već sto godina,kako me je primila,više nije puštala....kada smo prešli tu maksimirsku cestu,ja sam se zaljubio..iako toga tada nisam ni bio svjestan,i trebalo mi je dva mjeseca da to sam sebi priznam..(Pavlinecka tnx ).. I tako je naša veza iz dana u dan postajala sve ozbiljnija.A moja sloboda,tvrda stijena,postajala je sve mekša sa svakim njenim smješkom.Neosvojiva tvrđava,koju je ona rušila,ciglu po ciglu,svojim tankim prstičima iz dana u dan.Gubio sam bitku svojom voljom,predavao sam joj se malo po malo,sve dok joj se nisam predao do kraja,zarobljen okovima ljubavi... Tako je to bilo,a naravnio da je danas veza ko i svaka druga,tekući problemi,svakodnevnica..nek mi slučajno pobjegne oko za nekom mladom guzom(jebi ga,refleks) odma dobijem lakat u rebra..a i treba se nosit sa tim mlađahnim,ljepuškastim,dugokosim grabežljivcima,koji imaju više pločica na trbuhu nego ja u kupaoni...na svaki njen i najmanji smješak oni nasrću,ljepe se brate mili ko morski pas u dubini mora na sitne kapljice krvi...kažu,ti si ljubomorni bolesnik,primitivac,patološki slučaj (a ne,ti si..)...a ja bi da se ona smješi samo meni,i da plivamo sretni u plićaku neke mirne luke,sami u našoj idili.... P.S. ovaj post je posvećen mojoj dragoj,za godišnjicu naše(turbulentne)veze...
http://www.youtube.com/watch?v=qWBKBkEJQRk&feature=related
