srijeda, 09.11.2005.

Razgovor ugodni naroda našeg Ivanićkog

Inače rijetko u potpunosti slušam baku kad nešto priča, pa nisam ni tako bila ni danas, ali sam za zezanciju snimila šest minuta razgovora na mobu po skrivećki i ona skužila da sam dosta toga propustila. Sad mi je klimanje glavom čist dosta, ali kad razmislim kad nje više neće biti, sigurno će mi biti žao što joj nisam pridavala više pažnje, jer čini isto jedan veoma bitan konac u mom životu.

Image Hosted by ImageShack.us

Baka: O, pa ova tepsija je iz Makedonije. Još se nije ni jedan dečko rodil (tata i stric), moji dečki! Pedeset i nešto godina je stara. A ova je kad se M rodio, a tata još nije, e pa smo pokojni (deda) i ja dobili nagradu, tada su bile one tombole, a M ostavili samog. Došli mi doma, a nema dečeca! A, onda izađe teta van i kaže: Evo ga, evo ga, plakal je pa sma ga uzela k sebi. A baš smo ga stavili spavat, al kad odeš onda valjda osjeti dijete da je samo pa se zbudi.
Ja: Aha... lol
Baka: Ha, ha, Ivanu sam dala med jer je bil sad bolestan kad je tu bil.
Ja: A, još sam se pitala, od kud sad to njemu odjednom.
Baka: Ma, baka ima malu penziju, al kod nje uvijek svega ima. Ej, neki dan sam slušala na tv-u, vjenčanica od padobrana. Tak sam se i ja vjenčala u vjenčanici od padobrana.
Ja: Ma daj!?!
Baka: Pa, da. Onda ti nije bilo matrijala. Onda mi je moja nevjesta šivala od padobrana. Ne znam jer to pokojni donesel. Ovdje platno sastrane je bilo štukano ko šlifer. Je, samo kad je tad bilo bolje vreme. Nije bilo takvoga kriminala, mislim zla.
Ja: Da, da, da...
Baka: Pokojni je znal da ženi treba više nego muškarcu, pa je kak je on bio prvo vojno lice u Jugoslaviji, meni je dao novce i uvijek rekao da si idem kupiti sve što želim.
Ja: Pametan čovjek, što ćeš! Da su danas takvi!

| 19:59 | Komentari (3) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>