21.05.2008. 01:21
Izgubljene misli
I sjedim tako sama u sobi uzivajuci u noci. Nju najvise volim.....Ne znam zasto. Zbog tisine pretpostavljam, mada nitko nebi rekao da sam ja mirna dusa i da mogu podnijeti tisinu. Ali nekako noc ima poseban utjecaj na mene, ona skriva sve ono dobro i lose u nama. Tijekom nje se odvijaju najgroznije i najlijepse stvari. Ona ima moc pobuditi ono najskrivenije u nama, tajne zelje, razmisljanja, nakane......Mene ova tisina uvijek tjera na neko razmisljanje. Dakako tu je ona nepresusna tema, ljubav, koju si prevrcem iznova i iznova i uvijek imam neke druge vizije o njoj. Nekad me usreci, nekada me rastuzi, nekada razbijesni. Ali mislm si da je ona takva, a i kad bi bilo sve idealno nebi bilo zanimljivo. Tu se nade i pokoja misao musko zenskih odnosa, jos uvijek ne shvacajuci kako ini funkcioniraju. Te misao postojanja, zelje za saznanjem otkuda smo, gdje idemo i kuda ovo sve vodi...........Ima tu misli i o samoci, jer se ponekad i usamljeno osjecam, a onda si mislim a tako je valjda svima, u nadi da sam barem malo ohrabrila srce i dusu da ne pomislim da sam sama. I ono najgore od svega da cu ostati sama, jer mi se cini da nisam za ljubav stvorena. Nije to sada da ja ne znam voljeti, mozda je razlog da ja to ne znam iskazati na pravi nacin jer se bojim odbijanja ili iskoristavanja.....
No kako god mi se te misli motaju po glavi, sjedim u sobi dok se Sunce lagano budi, i nekako s tim jutrom Mjesec, moj vjerni prijatelj nosi ove sve misli u zaborav do sljedece noci kada ce to sve ponovo poceti......I tako iz noci u noc..... 2 Komentara | Print | # | ^
