blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|||
5. ZagrebDox, iz gledališta na pod
Danas je završio 5. ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma u Zagrebu. Od 54 dokumentarna filma, publika i čak četiri žirija izabrali su najbolji iz međunarodnog i regionalnog programa. Iako je dosta filmova koji su sudjelovali na ZagrebDoxu nezavisno producirano, što je vrlo uočljivo, mnogi od njih su bez problema postigli najvažniji cilj - prenijeti poruku. Publika se kroz filmove suočavala s neobičnim situacijama, poistovjećivala se sa smionim ljudima, a malotko se nije zatekao zamišljen.
Ono što je nama zapelo za oko je dokumentarni film koji nosi naslov "Bajne vile" redatelja Marka Jeftića. Film govori o životu u centru za gerontološka istraživanja u Beogradu gdje glavna protagonistica Meri Galevska u čast svom preminulom suprugu osniva glazbeni sekstet s kojim u svojoj 85. godini kreće na glazbenu turneju. Film donosi i uvid u živote članica seksteta, muke i probleme koji tlače osobe njihove dobi i načine na koji ispunjavaju vrijeme, a sve kroz idealnu dozu simpatičnog humora. Drugi film koji je ostavio više nego pozitivan dojam je priča "Sretna zemlja" Gorana Devića. Nosi priču o putovanju dva autobusa; jedan ide u Bleiburg, a drugi u Titovo rodno mjesto Kumrovec. Iako je tematika obrađena previše puta, zanimljivo je vidjeti koliko je ideologija iz doba Drugog svjetskog rata koja je još uvijek prisutna kod starijih ljudi zapravo besmislena. Komičan prikaz putovanja oba autobusa prisiljava publiku da događaje u sebi komentiraju i smiju se kaotičnosti nastalih situacija. Još jedan dokumentarni film vrijedan pažnje bio je "Gledaj na život kroz moje oči" redateljice Marije Dzidzeve. Kroz lik majke petero djece upoznajemo kulturu izoliranog albanskog stanovništva u selu Studeničani u Makedoniji u kojem živi oko 18 000 većinom slabo obrazovanih i siromašnih ljudi. Također je to i priča o jednoj tradicionalnoj islamskoj zajednici u kojoj vjera igra najveću ulogu. Opširan program najznačajnijeg dokumentarnog festivala u Hrvatskoj nije ostavio nikoga nezadovoljnim. Za projekcije se tražilo mjesto više, te se često gledalište proširilo na sam pod ispred platna. Teško je zamisliti da se ovakav događaj može nadmašiti i nestrpljivo iščekujemo šesti ZagrebDox slijedeće godine. Lugh |
"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com Dizajn: Vjetrovito Fotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|