Tijekom ove noći besplatnog upada u bilo koji muzej, odlučili smo prošvrljati Zagrebom i vidjeti što nam se u kojemu nudi. Išli smo sasvim spontano, odlučivši kako nećemo pratiti itinerar koji nam je određen na prospektu jer smo već u početku vidjeli kako neće biti moguće posjetiti svih 14 donjogradskih i 5 gornjogradskih galerija, muzeja, ateliera i paviljona.


Muzej Mimara

Ukoliko niste zainteresirani po tko zna koji put gledati stalni postav Muzeja Mimara (koji nipošto nije loš), izložba zanimljivog naziva Imaginarni svijet zagonetnih predmeta od bjelokosti, kosti i rožina vas zove da pogledate, kako piše, srednjovjekovne predmete iz hrvatskih muzejskih i crkvenih zbirki od 4. do 16. stoljeća. Predmeti su zanimljivi, pomno i pažljivo izrađeni, posjetitelja tjeraju da zastane pred njima i promatra.


Zastali smo i u predvorju, gdje je bila izložba Ivo Maroević – zrnca životnog mozaika i tamo su se mogle vidjeti i pročitati mnoge zanimljivosti vezane uz tog hrvatskog povjesničara umjetnosti, muzeologa i konzervatora. Osobno, za oko mi je zapeo izložak njegovog indeksa iz studentskih dana iz 1955. godine, koji zapravo nije previše drugačiji od ovih današnjih.


Moderna galerija

Ukoliko još niste, obavezno pogledajte u Modernoj galeriji izložbu Josipa Račića (otvorena je do 15. ožujka). Izlošci se sastoje od mnoštva slika, skica i crteža, kao i pisama (koja su najupečatljivija jer kad ih čitate, vidite da je, kako DsK kaže, i on bio student koji piše doma moleći „tateka“ da mu pošalje nešto novaca, no više o tomu u njenoj recenziji izložbe koja će biti uskoro).


Kroz galeriju su bili postavljeni i učenici V. gimnazije te Gimnazije Dubrovnik koji su posjetiteljima mogli objasniti i ispričati neke detalje iz umjetnikova života, što je veoma dobra ideja. Taj se projekt zove Pitaj učenika, a osim njih, posjetitelji su mogli pogledati film na temu njegova života, kao i slušati glazbu koja je savršeno pristajala izloženim slikama i skulpturama.


Umjetnički paviljon

Ovdje je pak bila sasvim drugačija izložba od prethodne. Također, mnoštvo slika, ali Milivoja Uzelca. Taj slikar je djelovao u prvoj polovini 20. stoljeća i svojim slobodnjačkim načinom predstavio svjetove koje drugi u to doba nisu, pune erotike i krvoločne estetike. Veoma uspjela izložba, po našim procjenama. Svakako ju pogledajte ukoliko već niste.


Također, bili smo upravo naletjeli na Ples na svili koji je izvela Nikolina Komljenović. Velika crvena traka svile je bila prebačena preko metalnih šipki u predvorju, a umjetnica se po njoj penjala, okretala, plesala i pravila raznorazne zanimljive figure, koje neodoljivo podsjećaju na pozadinu predstave San Ivanjske noći u Gavelli, no to nije ista žena.


Atelijer Meštrović

Sabijen u gotovo neznatnom kutku u Mletačkoj 8, Atelijer Meštrović u Zagrebu ove je noći prizvao mnoštvo posjetitelja. Upravo kada smo mi pristigli, glumci Dragan Despot i Belmondo Miliša su čitali tekstove iz njegovog romana i iz njegove drame.


Zadivljujuće je vidjeti prostor u kojem je neki umjetnik radio, kao i skulpture pometane po tomu, upravo kao kakav spomenik velikome geniju. Umjetnine su uglavnom glomazne, te su neke također izložene i u malenom atriju na koji se izlazi iz ateljea. Upravo ugodna atmosfera.


Hrvatski prirodoslovni muzej

Kad smo došli, vesela žena na štulama nas je pozivala unutra, a baklje su davale naznaku o tomu da se odvija program vezan uz vatru – dakako, bili su to žongleri koji su svojim humorom nasmijavali posjetitelje.


Dok je u prizemlju izložba sušenih i prešanih biljaka, na drugom su izlošci i instalacije vezane uz kitove i morske pse (tako da u jednom trenutku prolazite i kroz njihov probavni sustav, što je najzanimljiviji dio kata). Na sljedećem su kosti i preparirani izlošci kukaca, ptica i ponekih grabežljivaca.

Prošavši pokraj Muzeja za umjetnost i obrt, gdje je izložba Rembrandtovih grafika, vidjeli smo mnoštvo ljudi, a kako smo na toj izložbi već bili, nismo niti pomišljali na čekanje u tom redu. Ove su se godine organizatori zaista potrudili da posjetiteljima omoguće uživanje u umjetnosti i znanosti koliko ih je volja. Još samo da Gradski ured isto tako jednom godišnje organizira nešto s kazalištima, i bit ćemo presretni.

B. D.