blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
16.06.2008., ponedjeljak
Renesansa upetljana u sadašnjost
Kada ljudima u uši umetnete imena poput Dunda Maroja ili Marina Držića, gotovo svi će (sjetivši se srednjoškolske lektire) prijezirno puhnuti jer tekst koji su čitali nije bio nimalo razumljiv - štoviše, pola ga nije bilo niti na hrvatskom. I upravo zbog tog razloga, do sada sam imao potrebu vjerovati kako je sasvim drugačije predstavu vidjeti na pozornici, te se zato uputio u HNK jednog kišnog poslijepodneva vidjeti ju u režiji Ozrena Prohića...


Priču vjerojatno svi znate: Dundo Maroje (Krunoslav Šarić) je dao pet tisuća dinara sinu Marinu (Nikša Kušelj) da ode u Firencu, no Maro je otišao u Rim i tamo uzalud troši taj novac. Dundo je stoga otišao sa slugom Bokčilom (Dušan Gojić) potražiti sina u Rim. Istovremeno, Marin udvara Lauri (Livio Badurina), koja živi s Petrunjelom (Ana Begić) u rimskom bordelu. Ostali likovi su: Zijad Gračić (Dugi Nos), Milan Pleština (Popiva), Mirta Zečević (Pera), Tomislav Krstanović (Dživo), Marija Kohn (Baba Perina), Žarko Potočnjak (Ugo Tudešak), Joško Ševo (Pomet Trpeza), Vedran Mlikota (Tripče), Ljubomir Kerekeš (Niko), Ivan Jončić (Pipero), Franjo Kuhar (Vlaho), Barbara Vicković, Ivana Boban i Dora Lipovčan (Oštijerke), Ivan Brkić (Pavo Novobrđanin), Alen Šalinović (Grubiša), Davor Borčić (Gulisav), Tomislav Stojković (Sadi), Zijad Gračić (Gianpaulo Oligiati, Kapetan) i Miro Šegrt (Kamilo).


Iako Večernji list ističe kako HNK napokon ima zrelu, duhovitu, pametnu, razigranu, pa i jezovitu predstavu nastalu na temelju drame Marina Držića, smatram kako bi dijelovi na talijanskom mogli biti malo pristupačniji gledalištu (preporučujem podnaslove koje HNK ionako često ima za opere), a da kad su već modernizirali cjelokupni vizualni doživljaj predstave, mogli su barem do neke mjere isto učiniti s jezikom, jer ljudi oko mene su (u raznim trenucima tijekom predstave) tipkali na mobitele, pričali s nekime, spavali(!) jedni na drugima,... Ne kažem da su vizualne promjene loše; štoviše, veoma mi se sviđaju i za svaku pohvalu je što se u posljednje vrijeme kazališta trude približiti modernom svijetu te ostaviti na gledatelja dojam svevremenosti autora.


I ako zbog ičega, upravo ta svevremenost je karakteristika ove predstave zbog koje ju se isplati pogledati u najpoznatijem zagrebačkom kazalištu. A moći ćete ju pogledati i ovoga ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje gostuje od 12. do 14. srpnja.

B. D.
komentari (20) :: ispis :: link :: 01:23

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
16.06.2008., ponedjeljak
Renesansa upetljana u sadašnjost
Kada ljudima u uši umetnete imena poput Dunda Maroja ili Marina Držića, gotovo svi će (sjetivši se srednjoškolske lektire) prijezirno puhnuti jer tekst koji su čitali nije bio nimalo razumljiv - štoviše, pola ga nije bilo niti na hrvatskom. I upravo zbog tog razloga, do sada sam imao potrebu vjerovati kako je sasvim drugačije predstavu vidjeti na pozornici, te se zato uputio u HNK jednog kišnog poslijepodneva vidjeti ju u režiji Ozrena Prohića...


Priču vjerojatno svi znate: Dundo Maroje (Krunoslav Šarić) je dao pet tisuća dinara sinu Marinu (Nikša Kušelj) da ode u Firencu, no Maro je otišao u Rim i tamo uzalud troši taj novac. Dundo je stoga otišao sa slugom Bokčilom (Dušan Gojić) potražiti sina u Rim. Istovremeno, Marin udvara Lauri (Livio Badurina), koja živi s Petrunjelom (Ana Begić) u rimskom bordelu. Ostali likovi su: Zijad Gračić (Dugi Nos), Milan Pleština (Popiva), Mirta Zečević (Pera), Tomislav Krstanović (Dživo), Marija Kohn (Baba Perina), Žarko Potočnjak (Ugo Tudešak), Joško Ševo (Pomet Trpeza), Vedran Mlikota (Tripče), Ljubomir Kerekeš (Niko), Ivan Jončić (Pipero), Franjo Kuhar (Vlaho), Barbara Vicković, Ivana Boban i Dora Lipovčan (Oštijerke), Ivan Brkić (Pavo Novobrđanin), Alen Šalinović (Grubiša), Davor Borčić (Gulisav), Tomislav Stojković (Sadi), Zijad Gračić (Gianpaulo Oligiati, Kapetan) i Miro Šegrt (Kamilo).


Iako Večernji list ističe kako HNK napokon ima zrelu, duhovitu, pametnu, razigranu, pa i jezovitu predstavu nastalu na temelju drame Marina Držića, smatram kako bi dijelovi na talijanskom mogli biti malo pristupačniji gledalištu (preporučujem podnaslove koje HNK ionako često ima za opere), a da kad su već modernizirali cjelokupni vizualni doživljaj predstave, mogli su barem do neke mjere isto učiniti s jezikom, jer ljudi oko mene su (u raznim trenucima tijekom predstave) tipkali na mobitele, pričali s nekime, spavali(!) jedni na drugima,... Ne kažem da su vizualne promjene loše; štoviše, veoma mi se sviđaju i za svaku pohvalu je što se u posljednje vrijeme kazališta trude približiti modernom svijetu te ostaviti na gledatelja dojam svevremenosti autora.


I ako zbog ičega, upravo ta svevremenost je karakteristika ove predstave zbog koje ju se isplati pogledati u najpoznatijem zagrebačkom kazalištu. A moći ćete ju pogledati i ovoga ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje gostuje od 12. do 14. srpnja.

B. D.
komentari (20) :: ispis :: link :: 01:23

<< Arhiva >>