Danas sam bacila oko na box ovoga bloga i zaključila da je samo jedan post posvećen glazbi prava sramota. Mirno sam odlučila napisati još jedan da mu pravi društvo.

Prije nego što krenem sa reklamom koju ću upakirati u recenziju, želim reći nešto o svom glazbenom ukusu da mi kasnije ne bi pristizale pritužbe na račun preporučenog. x)
Najviše slušam rock, ali se na njemu ne zaustavljam. Jasno da slušam i izvođače čija glazba ne ulazi u taj žanr; stvar je u tome da će mi se nešto prije svidjeti ako je rock. Ako nije, a dopadne mi se, znači da je stvarno dobro.

*bahato odluta u daljinu*

Lovage sam otkrila sasvim slučajno, istražujući projekte masterminda Mikea Pattona (Faith No More/Mr. Bungle/Fantomas/Tomahawk, itd.) kojeg jako cijenim jer je jedan od najtalentiranijih glazbenika uopće, a ima i nevjerojatne afinitete. Od njega se očekuju albumi koji će iznenaditi, a ovaj nije iznimka. Udružio se sa producentima Nathanielom Merriweatherom i Danielom Nakamurom (poznatiji kao Dan the Automator), Kid Koalom, Jennifer Charles (članicom rock-noir dueta Elysian Fields), Damonom Albarnom te Princeom Paulom i osnovao grupu pod imenom Lovage. Lovage je, prevedeno, naziv za ljupčac, biljku koja se u srednjem vijeku s juga Europe proširila i na ostatak kontineta, a poklanjala se u znak naklonosti i simpatije.

Dakle, skupina iznimno talentiranih ljudi okupila se na jednom mjestu kako bi se, prije svega, zabavila - i na svijet je došao jedinstven album kojeg svakako vrijedi preslušati, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što je drukčiji od svega što ste do sada čuli. Hip-hop, R&B, mediteranski folklor, europski trash, sarkastični tekstovi i elektronski elementi čine jedinstven spoj, kojem će se neki podsmjehivati, a neki ga poštovati.

Čarolija Mikea Pattona i Jennifer Charles leži u njihovom uspijevanju da ironične stihove koji graniče s banalnim
/I'll turn you on like the electric company/
otpjevaju na način koji zvuči… jednostavno seksi.

Pošto sam sklona razvrstavanju i kategoriziranju, pjesme dijelim na:
- Normalne; poput upečatljivih "Anger Management" i "To Catch A Thief" ili pak one koja vas neće pridobiti na prvo slušanje, ali ćete je kasnije imati na repeatu - “Lifeboat”. U ovu kategoriju spada i “Book of the Month”, apsolutni vrhunac albuma; zvuči kao nešto što bi se dogodilo da je Barry White postao član Portisheada.
- Instrumentalne; u kojima do izražaja dolazi Danova trip-hop fleksibilnost. Pjesme kao što su "Lies And Alibis" i "Everyone Has A Summer" su dokazi da bi album i bez Mikeovog te Jenniferinog uplitanja mogao zvučati jako dobro. "Koala's Lament" inspirirana je bossa novom.
- Interludije jedinstvenog humora koji stvara opuštenu atmosferu.

Najbolja stvar na ovom albumu je to što mu manjka skip this trenutak. Svaka pjesma je posebna na svoj način i vrijedna slušanja.

Za kraj, mislim da je potrebno napomenuti kako sam naziv na kutiji nije beznačajan – album propušta seks iz svakog kuta, no ne na onaj MTV-jevski, 'pussy licking' agresivan način. Sofisticirana erotika, rekla bih, a i ovako svima treba nešto da ih grije u ove hladne zimske dane.

I ne, vaša lady ne mora biti stara, samo mora imati dobar smisao za humor, a takvu ste i željeli.

Poslužiti uz dekicu i kakao ili u autu na povratku iz crkve. :)

moooi

[nevezano uz post: ima li netko od čitatelja last.fm? DsK, darksoul, Thora i ja imamo. Bilo bi zgodno dodati vas na friends liste.]