blog :: arhiv :: o nama :: ostalo |
|||
Tatjana Jukić: Bablje ljeto
Iako nisam namjeravala pisati o knjigama sve dok ne riješim obaveze na faksu, shvatila sam da u tome slučaju ne bih pisala dok ne diplomiram, a tako dugo mi se nije dalo čekati, pa evo predstavljam jednu knjižicu, točnije zbirku priča.
Priče sabrane u "Babljem ljetu" nastale su u razdoblju između 1987. i 1993. godine, u Lawrenceu (Kansas) i Zagrebu. Na njihov su nastanak, svaki na svoj način, izravno utjecali jedan pariški Argentinac, jedan njujorški Čeh i jedan Irac iz Belfasta. Na ovaj ili onaj način, sve su vezive za Slavoniju. Glavni su likovi pretežno kontemplirajuće žene u određenom stupnju osamljenosti. U mnogim je pričama vidljiva tendencija ka fragmentaciji svijeta ili možda bolje rečeno - pogleda na svijet (slično kao u modernističkoj poeziji). Čitatelj (barem ovaj koji sad o tome piše) se okrećući stranice teško može otarasiti osjećaja tjeskobe, nelagode i bojazni u pogledu toga što će donijeti iduća stranica koja onda obično ne iznevjeri očekivanja te iznjedri neki šokantni događaj. Sve u svemu, djelo vrlo moderno po svojim karakteristikama, nekonvencionalno po načinu pripovijedanja i idealno za kontemplaciju. Sad moram biti iskrena i reći da ovu knjigu najvjerojatnije nikada ne bih pročitala da ne poznajem Tatjanu Jukić osobno i da me nije zanimalo kako izgleda proza koju je ona napisala. Naime, knjiga je toliko tanjušna da ju u knjižnici nećete niti primijetiti čak i ako znate što tražite jer će biti stješnjena između opsežnijih uradaka. Nećete ju naći niti u knjižarama, osim ako ne tražite ciljano, a možda čak niti onda jer naklada nije velika kao što je uobičajeno za neke domaće autore. Kao i uvijek u životu, određene su vrijedne stvari nenametljive te se o njima ne govori tako često kao o drugima. Ipak, neobično mi je drago što sam ovo pročitala. Naučih također još jednu važnu stvar - htio ti to ili ne, kad poznaješ autora, drukčije čitaš njegovo djelo, pokušavaš ga povezati s osobom koju znaš. U ljudskoj je prirodi, koliko kod literarna teorija tvrdila da se moramo koncentrirati na djelo samo po sebi. Mah mah od darksoul! |
"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.
Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike. E-mail redakcije: velikaocekivanja@gmail.com Dizajn: Vjetrovito Fotografije: Boris Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
|