blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
14.07.2007., subota
Kada Smrt odluči ispričati priču...
Nekako su svi za moj prošli rođendan znali da bih se knjigama jako veselio, i tako da mi je svatko nabavio nešto drugo, sve zanimljivije od zanimljivijeg. I tako sam jedva dočekao ljeto kako bih to isto mogao pročitati. Uglavnom, neki dan sam završio knjigu Markusa Zusaka skladno nazvanu "The Book Thief". Još uvijek vidim slike koje nakon te knjige zaostaju u pamćenju, baš poput kakve dobre kazališne predstave ili filma. Jedino što mi je možda malo teže palo je to što je to bila već treća u nizu knjiga smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali zanimljivost pripovjedanja kojom odiše je postupno izbrisala i tu činjenicu.

"Osuđen da bude klasik." - to su rekli iz časopisa USA Today, i mislim kako se nisu prevarili.

Dakle, sve započinje 1939. godinom, kada život Liesel Meminger poprima novu dimenziju. Naime, na pogrebu svoga brata, ona otkriva malu knjižicu u snijegu i odlučuje ju zadržati. To je bio Priručnik za grobare, i njena prva krađa knjige. Tako započinje ljubav s knjigama i riječima, a Liesel se seli kod novih staratelja, gdje upoznaje svog "novog oca", koji joj pak pomaže u učenju čitanja. Uskoro, ona krade knjige odasvuda, i iz najnezamislivih događanja izađe s jednim primjerkom pod rukom. Ali uskoro se približe opasna vremena, i njena nova obitelj i ona moraju skloniti jednog Židova u podrumu. No, za Liesel je to novi početak, početak novog prijateljstva koje je osuđeno na propast. Ili ne?

Prvo boje.
Onda ljudi.
Tako inače vidim stvari.
Ili, napokon, kako se trudim.
---
POSTOJI JEDNA MALENA ČINJENICA:
Umrijet ćete.


Uglavnom, The Book Thief je knjiga koja nam govori o snazi riječi i mogućnosti knjiga da nahrane dušu, kako kažu nakladnici, a ja bih samo dodao da je to jedna od knjiga koje su u cijeloj povijesti pisanja najvjernije uspjele predočiti psihu djeteta u svom iskrenom obliku. Poduprta vještim pripovjedanjem Markusa Zusaka, mislim kako ovoj knjizi zaista više ništa ne nedostaje.

Jer, vješto rečeno, kada Smrt priča priču, zaista ju trebate poslušati.

;-) Boris
komentari (7) :: ispis :: link :: 00:42

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
14.07.2007., subota
Kada Smrt odluči ispričati priču...
Nekako su svi za moj prošli rođendan znali da bih se knjigama jako veselio, i tako da mi je svatko nabavio nešto drugo, sve zanimljivije od zanimljivijeg. I tako sam jedva dočekao ljeto kako bih to isto mogao pročitati. Uglavnom, neki dan sam završio knjigu Markusa Zusaka skladno nazvanu "The Book Thief". Još uvijek vidim slike koje nakon te knjige zaostaju u pamćenju, baš poput kakve dobre kazališne predstave ili filma. Jedino što mi je možda malo teže palo je to što je to bila već treća u nizu knjiga smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali zanimljivost pripovjedanja kojom odiše je postupno izbrisala i tu činjenicu.

"Osuđen da bude klasik." - to su rekli iz časopisa USA Today, i mislim kako se nisu prevarili.

Dakle, sve započinje 1939. godinom, kada život Liesel Meminger poprima novu dimenziju. Naime, na pogrebu svoga brata, ona otkriva malu knjižicu u snijegu i odlučuje ju zadržati. To je bio Priručnik za grobare, i njena prva krađa knjige. Tako započinje ljubav s knjigama i riječima, a Liesel se seli kod novih staratelja, gdje upoznaje svog "novog oca", koji joj pak pomaže u učenju čitanja. Uskoro, ona krade knjige odasvuda, i iz najnezamislivih događanja izađe s jednim primjerkom pod rukom. Ali uskoro se približe opasna vremena, i njena nova obitelj i ona moraju skloniti jednog Židova u podrumu. No, za Liesel je to novi početak, početak novog prijateljstva koje je osuđeno na propast. Ili ne?

Prvo boje.
Onda ljudi.
Tako inače vidim stvari.
Ili, napokon, kako se trudim.
---
POSTOJI JEDNA MALENA ČINJENICA:
Umrijet ćete.


Uglavnom, The Book Thief je knjiga koja nam govori o snazi riječi i mogućnosti knjiga da nahrane dušu, kako kažu nakladnici, a ja bih samo dodao da je to jedna od knjiga koje su u cijeloj povijesti pisanja najvjernije uspjele predočiti psihu djeteta u svom iskrenom obliku. Poduprta vještim pripovjedanjem Markusa Zusaka, mislim kako ovoj knjizi zaista više ništa ne nedostaje.

Jer, vješto rečeno, kada Smrt priča priču, zaista ju trebate poslušati.

;-) Boris
komentari (7) :: ispis :: link :: 00:42

<< Arhiva >>